Zbog čega je najbolji hrvatski ratni snimatelj prije odletio iz HRT-a, nego dobio – odličje

Nakon hrvatskog Domovinskoga rata neki su se bome opravdano, ali i neopravdano „nakitili“ raznim odličjima. Tako često čujemo ministra branitelja Predraga Matića kako se javno hvali s pregršt odlikovanja. Primio ih je više nego što zajedno imaju svi zapovjednici obrane Vukovara! Međutim, ostala je tajna-tko ga je predložio za najviša državna priznanja? No, ima ljudi poput Petra Malbaše (1958.) koji je već odavno trebao dobiti, a nije, ni jedno značajnije odličje. Riječ je o najboljem hrvatskom ratnom snimatelju, koji živi i radi u Sinju. Profesionalni je fotograf. Čim je počeo Domovinski rat pokupio je kamere i foto-aparate i krenuo u borbu za – istinom. Uz rame s onima koji su nosili pušku. Naime, kao hrvatski vojnik, pripadnik Zbora narodne garde (ZNG) od prvih je dana počeo bilježiti sve ratne i ine aktivnosti 126. brigade Hrvatske vojske, odnosno Zbornog područja Split, pa se na određeni način može reći da je bio i snimatelja legendarnog generala – Ante Gotovine. Snimao je brojna ratna događanja, prolazio je kroz pakao, ali njemu je uvijek na prvom mjestu bilo da zabilježi, za povijest, srpsku agresiju. Tako je snimao sve što se oko rata događalo s Perućom, vojne akcije Zima 94, Skok 1, Skok 2, Ljeto 95, Oluja, Maestral, Južni potez…Iza njega ostala su brojna svjedočanstva i – istina. Nakon Domovinskoga rata nije posustao. Argumentirao, profesionalno i iznimno kvalitetno posvetio se stvaranju dokumentarnih filmova o obrani, prije svega general pukovnika Ante Gotovine. Njegovi briljantni filmovi u mnogome su doprinijeli dokazivanju nevinosti Gotovine, ali i drugih. Sjećate se snimaka onog sastanka nakon Oluje 95, kojeg je vodio Gotovina? I taj sastanak snimio je Malbaša, kojeg neki s pravom zovu i ratnik s kamerom! Iznimno je značajan i njegov dokumentarni film „Istinom do pobjede“, koji bi trebao biti sastavni dio školskog programa. On je ratnik koji je s kamerom ginuo za hrvatsku slobodu! Sad, kad očekujemo 20.-tu obljetnicu Vojno.-redarstvene akcije Oluja 95, vjerojatno će se ponovno vrtjeti na raznim, pretežno lokalnim televizijama, njegove iznimne snimke oslobođenja Knina, odnosno veličanstveni ulazak 4. i 7. gardijske brigade u Knin. Najviše je surađivao s pok. novinarom Joškom Martinovićem. Oni su u ratu bili „tandem“ kakav se rijetko može sresti. Često je mogao biti ubijen ili ranjen, ali kako i sam kaže – Bog ga je spasio! Kako to da takav čovjek, koji je također jedan od Junaka Domovinskoga rata zasad nema ni jedno istaknutije državno odličje? Kako su mu se to na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT) „zahvalili“ na njegovu radu, iako, kako rekosmo, osim njega, Lederera i još ponekog ratnog snimatelja nema većeg i značajnijeg? Nisu li zaslužili on i njegova profesija neko odličje, baš sada kad ćemo obilježiti 20-tu obljetnicu Oluje? Malbaša je proslavio hrvatsku pobjedu! Stoga je ovog istinskog i časnog hrvatskog branitelja iz Sinja, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) predložila za državno odličje! Da se ne zaborave oni koji su, poput njega, bili prvi kad je trebalo! No, uz sve to nas čudi, zbog čega recimo u okviru Hrvatskog novinarskog društva (HND) ili neke druge institucije (Ministarstva branitelja), nije osnovan i Muzej u kojem bi ratne i ine fotografije, dokumentarne filmove, novine, plakate, članke, knjige i štošta drugo vezano uz stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države kontinuirano izlagali hrvatski novinari, tzv. sedma sila koja je također dobila rat protiv srpskog i inog agresora? U sklopu tog Muzeja posebna bi se pažnja trebala posvetiti poginulim i umrlim hrvatskim ratnim novinarima. Ali, dok to ne dočekamo, neka se barem dodjeli neko važnije državno odličje – Petru Malbaši! Zaslužio je! Mladen Pavković