Zbog Perkovića i Mustača 'okaljan' je obraz nacije i država bi trebala Hrvatima isplatiti odštetu za duševne boli

Hrvati bi trebali podignuti kolektivnu tužbu za duševne boli protiv države Hrvatske. Razlog jasan, okaljan obraz nacije. Što prosječni Hrvat ima sa pljačkom državne imovine, pa s tim u svezi se crveni po svijetu zbog toga?

Pravedno društvo je ono u kome svaki službenik, bankar, policajac, sudac rade zakonito svoj posao. Naše društvo je daleko od pravednosti, ono je zla krv naše države. Ekonomija sustavno propada, novih ideja i radnih mjesta nema, pa je sasvim normalna ogromna prenatrpanost u zatvorima, kao i cvjetanje kriminala. Jedan je nivo društva izazvan ljudskom pohlepom za cvjetanje kriminala,  drugi je puno veći i izazvan je ljudskim opstankom. Kad je država ekonomski na dnu, narod traži sve načine preživljavanja, jer je shvatio bit porobljenog društva. Kod nas je to dug. Dug nametnuti od naših elita učinio je čovjeka ovisnog o bilo kakvom poslu, na kojem će provoditi sve neslobodarske interese poslodavca i politike, za samo njihovu dobit. Dugom prema kreditu ili nedovoljnim novcem za režije, čovjek postaje roba. Roba kojom se trguje. Ucjenjuje. I krađa počinje biti osnova komunikacije. Rat ili dug prema Adamu Smithu čini čovjeka robom. Prosudite sami koji je nivo zla zavladao Hrvatskom. Sve više, upravo zlo prevladava u sudstvu uz sve moguće kontrole i prijetnje otkazima sudaca. U najsumnjivijim stečajima su uvijek isti stečajni upravitelji i uvijek isti suci. Svakom normalnom istražitelju nije teško ustanoviti kriminal i njegov nivo... Kriminal ide toliko daleko da su odluke suda čista glupost, samo iz razloga zataškavanja istine. Slučaj Perković i Mustač najviše govore koliko je država postala bitna zbog sebe same, na štetu pojedinca. Nemoguće je u pravednoj državi da dva suda o istoj odluci sude različito. U bolesnoj i lažljivoj državi to je moguće. Narod na taj način gubi kredibilitet izvan granica takve nakaradne države. I to zbog ubojica i planera ubojstava. Čitam nedavno sramotan komentar Davora Butkovića kako je smiješno se pozivati na Udbu u Hrvatskoj. Što onda Hrvatska ne izruči tu dvojicu udbaša Njemačkoj, kao što je izručila generale u Haag? Tko su oni, da se obraz svakog pojedinca u ovoj državi blati zbog njih?! Hrvati bi trebali podignuti kolektivnu tužbu za duševne boli protiv države Hrvatske. Razlog jasan, okaljan obraz nacije. Što prosječni Hrvat ima s pljačkom državne imovine, pa s tim u svezi se crveni po svijetu zbog toga? Nekakvi vojni kamioni, vojna oprema, mutne igre oko toga, upletenost tadašnjeg predsjednika Mesića šteti ugledu nacije. Makinacije Sanadera i vlade štete ugledu nacije, zaštita udbaša od strane Milanovića, također šteti ugledu nacije. Zapravo, sva materijalna porobljavanja štete naciji, kao i ova moralna blasfemija. Narod takvu mrežu lopova i izdajica ne može savladati uz korupciju u državnim institucijama. "Država je ugovor s vragom". Vrag se pobjeđuje istinom. Jedini način dolaska istine je kompletna smjena administracije. Nesposobna i kvarljiva, izbacila je politički ološ na površinu. Odgovorna je kao i političari. Uništila je privredu. Na kraju će uništiti sebe. Tu počinje kraj naše države, koja je bila neželjena u svijetu. Princip je sličan kao u obitelji, neželjeni zet ili snaha znaju biti osnova lošeg braka. Tako funkcionira i država, prepuštena lopovima i izdajicama. Hrvati pate od kolektivnog PTSP-a, zahvaljujući pljački političara, službenika i bankara. Nestanak sredstava stvorio je osnovu za glad, beznađe i iseljavanje. Država za takvo stanje mora platiti narodu. Moralno i materijalno.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE