Zdenka Bilobrk: Oproštajna

Oproštajna
Josipu B.
U buri s Kamešnice,
prepoznajem materinjski glas.
Kad uronim pogledom u Cetinu,
uzvraća mi odraz.
Vidim tvoje lice, sebe, nas...
Uz raketu nalazim stope,
gdje sam nekoć lovio mjesečinu;
pošto su sve ribe pobjegle na jug,
kad sam navalio na vinčinu.
Utapajući tugu, pjevao sam na dug,
i sunovratio u Vrilo, u dubinu.
Isplivao sam u Piketu, s Večernjačom u očima;
zato mi se danas oči sjaje.
Dok su ostali, grlili ledinu.
Za mojim tragom, lajali su pasi sa Planice,
jer nisu marili oproštaje.
U torbi sam ponio svoju najvrijedniju imovinu;
Vrisak i majčinu dušicu,
Što mi je brat ubrao, u Begovim dragon;
i ostavio Hrvatsku...
Napustio sam ju i otišao u tuđinu...
Zdenka Bilobrk












