Žrtve zločinačke UDBA-e u Rijeci i Hrvatskoj: Ubijali su svećenike pod jugoslavenskom zastavom i crvenom petokrakom
Fra Eugen Kukina se liječio i već je bio skoro prizdravio, kada je 9. listopada 1945., po narudžbi Ozne (Udba) iz Nove Gradiške, u njegovu sobu ušao jedan pacijent – zapravo ubojica, i zaklao ga velikim kuhinjskim nožem. Prerezao mu je grkljan i zadao mu još mnogo drugih rana. Nikada mu se nije sudilo, niti se zna za njegovo ime i prezime, iako su svi govorili da je ubojstvo naručila Udba iz Nove Gradiške.
Udba je ubijala pod ovom i ZA ovu zastavu. Tako u Rijeci (Sušak), u ime ove zastave i simbola petokrake, udbaš na bolničkoj postelji prerezao grkljan i izbo nožem svećenika fra Eugena Kukinu.ubila bolesnog svećenika u bolničkom krevetu. Ova zastavu, u čije ime je ubijeno tisuće ljudi, je danas 2020. izložena u Rijeci.
Komunizam je bio umotan humanim i moralnim načelima pravednosti, jednakosti i bratstva, što mu je “davalo za pravo” obračunati se s “pokvarenom buržoazijom, klericima, seljacima, kapitalistima, intelektualcima i svim nazadnjacima” koji se nisu klapali u sliku njihovog totalitarnog orvelijanskog “komunstičkog raja”.
Taj raj je u stvarnosti bio pravi pakao smrti.
U svijesti običnih ljudi takve ideje i stajališta postaju zamamna utopija i izlaz iz nepodnošljive stvarnosti. U tome su najperfidnije, najopasnije snage i privlačnost komunizma, za čije su ciljeve fanatični pristaše komunizma bili spremni učiniti i najgnjusniji zločin, ne žaleći pritom žrtvovati ni vlastiti život. Iza tih floskula i lažnih ideala kojima su “upecani” milijuni ljudi stajala je mala skupina manipulatora, vrhunski privilegirana i uhljebljena: njihov je jedini cilj bio spremnost na sve kako bi ostali na vlasti. Ti ljudi su posebno za ubojstva i progone koristili policijske tajne službe. U Jugoslaviji je posebno krvoločna bila UDBA (OZNA) koja je djelovala od 1944. godine, a na njenom čelu je bio zloglasni Aleksandar Ranković.
Predstavljamo vam svećenike vlč. Augustina Dukovića, vlč. Mirka Gašića, vlč. Ignacija Feguša, fra Eugena Kukinu, vlč. Martina Gecinu i o. Petra Pericu i njihove životne priče, piše book.hr
Oni su ubijeni iz mržnje od strane krvavog, totalitarnog i neljudskog komunizm, u ratnim i poratnim danima od 1944. do 1948., kao djelo komunističke borbe protiv “neprijatelja”.
Udarna pesnica komunizma bila je tajna služba – zloglasna Udba. Žalosno je da i danas postoje ljudi puni mržnje, koja im iz srca izlazi na usta jer drugačije ne mogu, i hvale bestijalna mučenja i ubijanja Udbe.
VLČ. AUGUSTIN DUKOVIĆ – udbaši oderali kožu živom svećeniku
Augustin Duković (33) bio je župnik u Čačincima (Slatina). Komunisti su ga ubili potkraj kolovoza 1948., sa sedam hitaca iz revolvera, u njegovu stanu u Čačincima. Bio je pobožan svećenik. Kao izvrstan učenik i student i kasnije je ostao nadaren i marljiv. Kao bogoslov pokazivao je interes posebice za biblijski studij. Stoga je kratko vrijeme pred smrt, na prijedlog Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, bio imenovan asistentom biblijske struke na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
Dana 25. kolovoza 1948. godine u 23 sata provalili su mu u stan. Čovjek kod kojeg je župnik stanovao, nije bio tada kod kuće (što je vrlo čudno i ukazuje na dogovor, nap. aut.).
„ŽUPNIK JE VIKAO I ZAPOMAGAO OD GROZNIH MUKA, ALI SE NITKO IZ SUSJEDSTVA NIJE USUDIO PRITEĆI MU U POMOĆ“
VLČ. MIRKO GAŠIĆ – više maskiranih ubojica ispalilo rafale u nemoćnog svećenika
Mirko Gašić (43) bio je župnik u Komletincima (Vinkovci). Komunisti su ga ubili 18. svibnja 1947. godine. Župnik Herberta Medič, koji je vlč. Gašiča naslijedio kao župnik u Komletincima, svjedoči o smrti vlč. Gašića:
„DOŠLI SU BICIKLIMA I BILI MASKIRANI. OPKOLILI SU KUĆU NAVEČER OKO 11 SATI“
„Ubojstvo je bilo organizirano. Pratili su ga kad je tog dana išao u Otok i vratio se. Vrlo su dobro znali raspored prostorija u kući. Došli su biciklima i bili maskirani. Opkolili su kuću navečer oko 11 sati. Kad je Gašić osjetio da su tu, sakrio se je iza vrata. Oni su jednostavno kroz vrata ispalili nekoliko rafala, što ga je izrešetalo. Pao je i ujutro su ga našli mrtva u lokvi krvi. Nakon što su pucali, provalili su u prostoriju. Tutor (Stjepan Topalović) koji je spavao na divanu, sakrio se je ispod Gašićeva kreveta. Otkrili su ga pod krevetom i u prvi čas mislili da je to pop. Tutor ih je počeo preklinjati i govoriti da nije. Kad su popa vidjeli mrtva za vratima, smilovali su se tutoru i ostavili ga živa. U vlč. Gašića su, i nakon što je već sigurno bio mrtav, ispucali još nekoliko hitaca.“
VLČ. IGNACIJE FEGUŠ – zatukli ga živog kolcima i raskolili lubanju
Ignacije Feguš (35) bio je župnik u Bukevju (Zagreb). Mjesni su ga komunisti ubili 28. prosinca 1946. u Bukevju. Kardinal Stepinac poslao ga je u župu Bukevje, u kojoj je vlč. Ignacije tijekom Drugoga svjetskog rata radio tiho i povučeno. Rat je bio završio prije godinu i pol dana. Svi su ljudi držali da je ubijanje prestalo i da je vrijeme ratnih žrtava prošlo.
Nažalost, prestanak strahota nije vrijedio za Hrvatsku i za katoličke svećenike. Njih su i dalje ubijali. Bili su izvan zakona. Svećenicima su mogli napraviti bilo što, čak ih i ubiti, a da za to ne odgovaraju pred sudom. Upravo se to dogodilo župniku Ignaciju Fegušu, za božićne blagdane, 28. prosinca 1946. godine. Kad je izlazio iz svoje župne crkve, dočekali su ga na sakristijskim vratima i ubili. Debelim su ga kolcima tako snažno udarali po glavi da mu se raspuknula lubanja i mozak mu se prosuo po zemlji. Nitko nije pokrenuo istragu. Ubojice su ostale na slobodi.
„TAJ ČOVJEK JE VLČ. IVŠIĆU REKAO DA JE ON UBOJICA VLČ. FEGUŠA TE SE ČUDIO ŠTO IVŠIĆ IDE U BUKEVJE…“
Kada je jedan od nasljednika vlč. Feguša, svećenik Krešimir Ivšić, nakon izdržane zatvorske kazne, dobio tu tešku župu Bukevje, jednom je prilikom na skeli sreo nekog čudnog čovjeka koji ga je pitao što on tu radi i zašto ide u Bukevje. Kad mu je Ivšić rekao da je on novi župnik, neznanac je ostao iznenađen jer je vjerovao da ondje više nema ni Boga ni Crkve ni svećenika. Taj čovjek je vlč. Ivšiću rekao da je on ubojica vlč. Feguša te se čudio što Ivšić ide u Bukevje, „jer se vjerovalo u tezu komunističkog režima o skorom nestanku i Crkve i Boga i popa!”
FRA EUGEN KUKINA – zaklan i izboden nožem u bolnici na Sušaku (Rijeka)
Fra Eugen Kukina (52) bio je gvardijan i župnik u Cerniku (Nova Gradiška). Zvjerski je ubijen 9. listopada 1945. u bolnici na Sušaku, po narudžbi Ozne iz Nove Gradiške.
“UBIJEN JE U BOLNICI”
Dobio je moždani udar pa je bio smješten u bolnicu na Sušaku. Tamo se liječio i već je bio skoro prizdravio, kada je 9. listopada 1945., po narudžbi Ozne iz Nove Gradiške, u njegovu sobu ušao jedan pacijent – zapravo ubojica, i zaklao ga velikim kuhinjskim nožem. Prerezao mu je grkljan i zadao mu još mnogo drugih rana. Nikada mu se nije sudilo, niti se zna za njegovo ime i prezime, iako su svi govorili da je ubojstvo naručila Ozna iz Nove Gradiške.
VLČ. MARTIN GECINA – udbaši ubili svećenika koji je spašavao Srbe i partizane
Martin Gecina (43 godine) bio je župnik u Rečici (Karlovac). Iz svjedočenja ljudi u Rečici, vidi se da je župnik Martin Gecina ostao ljudima u vrlo dobrom sjećanju. Zauzimao se za one kojima je život bio ugrožen, posebice za partizane i Srbe. Tako je tijekom rata spasio 20 partizana koje je ustaška vlast odredila za strijeljanje. Osobno je išao u Karlovac, založio se za njih kod nadležnih vlasti i isposlovao njihovo oslobođenje.
Također se zauzimao i za pravoslavnu djecu koja su tijekom rata, posredovanjem Caritasa nadbiskupije zagrebačke i župnika, bila kod pojedinih obitelji. Ljude je poštivao i pomagao bez obzira na vjeru i nacionalnost. “Nije podnosio komunističku ideologiju, pa je više puta znao govoriti protiv komunizma i to ga je stajalo glave. ”Današnji župnik u Rečici, vlč. g. Dragutin Oraić, svjedoči da je župnik Gecina uhićen 15. siječnja 1945. i odveden na saslušanje s kojeg se više nije vratio. “Jedna ovdašnja župljanka pripovijeda da je u toku lipnja 1945. u Rečici boravio partizanski oficir koji joj je rekao da je župnik Martin Gecina ubijen u Topuskom prije lipnja 1945. i da si je sam morao iskopati grob. Potom dodaje da su više puta tražili od rečičkih partizana da povuku odluku o njegovoj osudi na smrt, ali je svaki put stigao odgovor da ga treba ubiti.”
Dugogodišnji rečički župnik Alojzije Kočet, također ističe da je župnik Gecina “za vrijeme rata zaštićivao mnoge Srbe iz Korduna. Upošljavao ih je kao radnu snagu kod mnogih dobrih vjerničkih obitelji po Rečici, samo da budu na sigurnom.
Žrtve komunizma u 20. stoljeću – najkrvaviji sustav u povijesti svijeta
Izvor:Narod.hr
Autor: Petar Horvatić/Foto: Thinkstock
