DALJ PAMTI 39 HEROJA: Trideset i pet godina od zločina koji je pokazao pravo lice agresije

DALJ – Trideset i pet godina prošlo je od jutra 1. kolovoza 1991., kada su postrojbe Jugoslavenske narodne armije, uz potporu srpskih pobunjenika i pripadnika Teritorijalne obrane, napale Policijsku postaju Dalj. U višesatnoj, neravnopravnoj borbi poginulo je 39 hrvatskih branitelja – 20 policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četiri pripadnika Civilne zaštite.

Njihova žrtva obilježena je 1. kolovoza 2026. u Aljmašu, Erdutu i Dalju. Uz članove obitelji poginulih i nestalih, preživjele branitelje i stanovnike toga kraja, počast su odali potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, izaslanik ministra hrvatskih branitelja Stipo Rimac, glavni ravnatelj policije Nikola Milina, osječko-baranjska županica Nataša Tramišak i osječki gradonačelnik Dragan Vulin.

I nakon tri i pol desetljeća nad Daljem ostaje ista tišina – ona u kojoj se susreću bol obitelji, ponos na branitelje i pitanje pravde koja još nije potpuno dosegnula sve odgovorne.

Put sjećanja od Aljmaša do Dalja

Obilježavanje je započelo u Aljmašu, kod spomen-obilježja stradalnicima Domovinskog rata. Ondje su zapaljene svijeće, a u Dunav je položen vijenac u znak sjećanja na prognane stanovnike Aljmaša, Dalja i Erduta koji su se u dramatičnim danima ljeta 1991. riječnim putem spašavali prema slobodnom hrvatskom teritoriju.

Kolona se potom uputila prema Erdutu, gdje je odana počast pripadnicima 1. satnije 1. bojne 3. gardijske brigade Hrvatske vojske.

Središnji dio obilježavanja održan je u Dalju. Sudionici su u mimohodu ratnih zastava prošli od Doma kulture do zgrade Policijske postaje. Posebnu simboliku imala je memorijalna utrka „Dalj ’91.“: trkači su nosili zastave s licima poginulih branitelja, kao da ih još jednom vraćaju među ljude i ulicama mjesta koje su branili.

Kod spomen-obilježja položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Molitvu je predvodio generalni vikar Vojnog ordinarijata monsinjor Ilija Jakovljević, a obilježavanje je završeno misom zadušnicom u crkvi svetoga Josipa.

Šest sati neravnopravne borbe

Napad na Dalj počeo je u ranim jutarnjim satima 1. kolovoza 1991. Branitelji Policijske postaje raspolagali su uglavnom osobnim i lakim pješačkim naoružanjem. Nasuprot njima nalazile su se brojčano i tehnički nadmoćne snage, potpomognute oklopnim vozilima, topništvom i tenkovima 51. motorizirane brigade JNA.

Od branitelja je zatražena predaja. Oni su je odbili.

Borba je, prema policijskim podacima, trajala od približno četiri do deset sati. Branitelji su postaju i prilaze mjestu držali koliko su mogli, svjesni da iza njih nisu samo zidovi policijske zgrade, nego i stanovnici Dalja, Aljmaša i Erduta.

Presudan je bio pogodak tenkovskog, odnosno topničkog projektila koji je iz smjera pravoslavne crkve pogodio i teško oštetio zgradu postaje. Nakon proboja obrane prema preostalim braniteljima nije pokazana milost. Oni koji nisu poginuli u samom razaranju postaje ubijeni su nakon pada obrane.

Dalj je toga dana postao jedno od prvih mjesta masovnog stradavanja hrvatskih policajaca i branitelja u Domovinskom ratu. Padom mjesta započelo je i teško razdoblje okupacije, progona, zatočenja, zlostavljanja i ubojstava hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva toga dijela Podunavlja.

Imena koja Hrvatska ne smije zaboraviti

U obrani Policijske postaje Dalj i okolnoga područja poginulo je 39 ljudi. Iza svake brojke ostali su ime, obitelj, nedovršen život i prazno mjesto za stolom.

Poginuli policajci bili su:

Josip Glibušić, Slavko Putnik, Đuro Butorac, Zdravko Kovčalija, Zlatko Takač, Dario Dujmović, Ivan Horvat, Jovica Matin, Željko Svalina, Goran Mihaljević, Stjepan Pavić, Mladen Palinkaš, Antun Mihaljev, Vinko Dujić, Mijo Džanko, Josip Kemenji, Boško Paradžik, Stanislav Guljašević, Petar Kovčalija i Josip Kraštek.

Poginuli pripadnici Zbora narodne garde bili su:

Ivica Abramović, Tunica Belečetić, Dragan Cesarec, Ivan Dizdar, Željko Đakalović, Stanislav Eljuga, Dražen Kiš, Dario Ligenza, Đuro Lončarek, Željko Roguljić, Branko Sabljo, Darko Sekulić, Vlado Varga, Mario Vuknić i Marko Poplašan.

Poginuli pripadnici Civilne zaštite bili su:

Ile Galić, Andrija Ripić, Drago Kovčalija i Franjo Kovčalija.

Na ranijim obilježavanjima njihove je prerano prekinute živote Stipo Rimac opisao riječima: „Kada mladost umire u žitu, onda i kruh mora biti gorak.“

„Ako ih zaboravimo, sve je bilo uzaludno“

Jedan od preživjelih suboraca, Đuro Knezičić, i ove je godine došao odati počast poginulim prijateljima. Njegova kratka poruka sažela je smisao okupljanja u Dalju:

„Ako mi njih zaboravimo, onda je sve uzaludno bilo.“

Za obitelji i preživjele branitelje protok vremena ne znači i prestanak boli. Godišnjice ponovno otvaraju sjećanja na posljednje susrete, pozive i jutro nakon kojega se mnogi nisu vratili. Istodobno, one ostaju javni zahtjev da se o zločinu govori činjenicama i da svi odgovorni budu privedeni pravdi.

Anušić: Branitelji su odbili predaju

Ministar obrane Ivan Anušić podsjetio je da su slabo naoružani hrvatski branitelji pružili otpor daleko nadmoćnijem neprijatelju i odbili poziv na predaju. Napad na Dalj i ubojstvo njegovih branitelja označio je početak strahota koje su poslije zahvatile istočnu Hrvatsku.

„Domovinski rat je temelj hrvatske države i opstojnosti hrvatskog naroda“, poručio je Anušić, naglasivši obvezu države i društva da istinu prenose generacijama rođenima nakon rata.

Prisjećajući se posljednjih trenutaka obrane, rekao je kako neprijatelj nakon razaranja policijske zgrade nije poštedio branitelje koji su ostali živi.

Božinović: Sloboda nije došla sama od sebe

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović ocijenio je stradanje u Dalju jednim od najvećih pojedinačnih gubitaka hrvatske policije tijekom Domovinskog rata.

Naglasio je da je policija 1991. bila prva organizirana snaga obrane države koja se tek stvarala. Dolazak u Dalj, kazao je, nije samo protokolarna obveza nego čin zahvalnosti ljudima koji su bili spremni žrtvovati vlastite živote kako bi Hrvatska mogla biti slobodna.

Prema njegovim riječima, agresor je upravo na krajnjem istoku zemlje želio pokazati da Hrvatska nema pravo na samostalnost. Otpor branitelja Dalja pokazao je suprotno – da se narod spreman na takvu žrtvu ne može prisiliti na odustajanje od vlastite države.

Tramišak: Naša je dužnost čuvati uspomenu

Osječko-baranjska županica Nataša Tramišak podsjetila je da su Dalj, Erdut i Aljmaš među mjestima najvećih stradanja na početku Domovinskog rata.

Poručila je da se žrtva branitelja mora čuvati ne samo kroz službene obljetnice nego i kroz obrazovanje mladih, obiteljska svjedočanstva, dokumentarne filmove i trajnu brigu o spomen-mjestima.

Osječki gradonačelnik Dragan Vulin istaknuo je kako hrvatski građani upravo zahvaljujući tim ljudima danas žive u miru, sigurnosti i neovisnoj državi. Obilježavanje, dodao je, pripada i svjedocima rata i generacijama koje rat nisu doživjele.

„Mupovci Dalj“ – film koji licima vraća imena

Uoči godišnjice u Osijeku je premijerno prikazan dokumentarno-animirani film „Mupovci Dalj“, nastao u produkciji Udruge „Mirotvorci“. Scenarij potpisuje Marijan Gubina, dok režiju potpisuje Ostović.

Film kroz animirane rekonstrukcije, dokumentarne činjenice i svjedočanstva pokušava prikazati događaje koji su prethodili napadu, višesatnu obranu postaje i sudbinu njezinih branitelja. Dokumentarno-animirani pristup odabran je i zbog nedostatka kvalitetne arhivske građe iz samoga trenutka napada.

Premijeri je prethodio defile 39 motociklista. Svaki je nosio zastavu s likom jednoga poginulog branitelja. Zastave su potom preuzeli pripadnici današnje policije, Hrvatske vojske i sustava Civilne zaštite – institucija čiji su prethodnici zajedno branili Dalj 1991. godine.

Posebno emotivno film je doživio Dragan Vulin, čiji je otac bio među policajcima koji su preživjeli napad. Upravo takva obiteljska svjedočanstva potvrđuju da Dalj nije samo povijesna tema nego živa rana koja se prenosi kroz generacije.

Sjećanje kao odgovornost

Trideset i pet godina poslije, Dalj nije mjesto u kojem se prošlost priziva radi podjela. Ondje se prošlost čuva kako se žrtva ne bi pretvorila u statistiku, a zločin u neodređenu i bezimenu tragediju.

Branitelji Policijske postaje Dalj znali su da su slabije naoružani i da pomoć možda neće stići. Ipak su ostali. Njihova odluka nije promijenila samo ishod jednoga jutra. Postala je dio temelja na kojima je stvorena i obranjena hrvatska država.

Zato se njihova imena izgovaraju i nakon 35 godina. Zato se nose zastave s njihovim licima. Zato se u Dunav spušta vijenac, a pred razorenom i ponovno podignutom postajom pali svijeća.

Jer sjećanje na Dalj nije samo dug mrtvima. Ono je odgovornost živih.