Istina o „Oluji“ ne smije se prešutjeti

Svake godine ista priča. Dok se narod i istinski hrvatski branitelji pripremaju za obilježavanje Dana pobjede,  domovinske zahvalnosti i dana hrvatskih branitelja oni prije svih na tzv. ljevici žele pretvoriti  Knin u vlastitu estradnu pozornicu za prikupljanje jeftinih bodova. Dosta je bilo političkih prepucavanja preko leđa onih koji su prolijevali krv! Oluja nije privatno vlasništvo pojedinih današnjih foteljaša, nego veličanstvena pobjeda hrvatskog naroda i njegovih branitelja.

Slavimo obljetnice, a zaboravljamo što se događalo nakon oslobođenja. Dok danas u prvim redovima na proslavama gledamo pojedince kako se lažno raduju, moramo se zapitati: gdje su oni bili dok su se proganjali naši heroji?

Tako među ostalim, ne smijemo zaboraviti sramotna uhićenja i suđenja hrvatskim generalima Gotovini, Markaču, Čermaku i ostalima koji su bili stupovi Bljeska i Oluje, a iznimno je teško kad prigodom svečanosti u prvim redovima obično vidimo i one koji su još do "jučer" proganjali hrvatske branitelje podupirući montirane procese. To je povijesni apsurd i pljuska u lice svakom ratniku, i toga ne bi trebalo biti.

No, dok se s jedne strane stalno potenciraju srpske žrtve, glavno pitanje ostaje prešućeno: Tko je pobio 245 hrvatska branitelja tijekom same operacije Oluja i kada će ti zločinci odgovarati? Podnose se prijave protiv nepoznatih počinitelja, dokumenti skupljaju prašinu u ladicama DORH-a, a agresori i ubojice i dalje slobodno šeću. Za hrvatske žrtve pravda očito ne vrijedi.

Međutim, kako se bliži svaka obljetnica, svjedočimo neviđenoj agresiji laži i falsificiranja povijesti. Te klevete ne dolaze samo iz Beograda i Banje Luke, već ih unutar Hrvatske predvode i domaći petokolonaši, koji pokušavaju Oluju prikazati kao "etničko čišćenje", iako je istina potpuno drugačija. Kada je Oluja počela, bježali su tako brzo da ih ni hrvatski vojnici nisu mogli stići, ostavljajući sve iza sebe.

S druge pak strane, i razne udruge i pojedini političari ili bolje rečeno politikanti, od kojih neki sjede i u Hrvatskom saboru,  sustavno blate hrvatski obrambeni Domovinski rat i umanjuju srpsku agresiju koja je započela još 1990. balvan-revolucijom i proglašenjem ratnog stanja u Kninu.

Inače, također je nedopustivo da se prigodom ovakvih i sličnih obljetnica i službenim narativima marginalizira uloga prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana te ratnog ministra Gojka Šuška. Pojedini povjesničari i mediji pokušavaju prikazati kao da se Tuđman u Kninu "došao samo slikati", čak ih ne spomenu u svojim govorima ili izjavama, a kamoli da izvjese njihove fotografije. A bez Tuđmanovog vodstva i strategije ne bi bilo ni Oluje, ni slobodne Hrvatske, i to se nikakvim dekretima ne može izbrisati.

Ova obljetnica je i dan kad se moramo i trebamo sjetiti pojedinih komunističkih moćnika  i progonitelja hrvatskih riječi kako su uživali i kako uživaju  sve blagodati u novoj državi, dok je dobar dio istinskih heroja tijekom godine gurnut na marginu. Evo, samo da spomenemo da je general Zvonimir Červenko, čovjek koji je u vrijeme Oluje vodio Glavni stožer OSRH, danas gotovo  potpuno zaboravljen. Tu i tamo sjete ga se branitelji u Zagrebu. O njemu se ne uči u školama, o njemu se ne snimaju igrani filmovi, njegovo ime se prešućuje. A nije Červenko jedini. To je sramota sustava koji ne cijeni svoje najveće sinove.

Svojedobno je Miroslav Mikuljan o ovom velikanu napisao knjigu, a ja sam je priredio i uredio te objavio, ali je također kao i štošta drugo vezano uz Domovinski rat prošla gotovo u šutnji.

Vrijeme je da se prekine s protokolarnim minutama i političkim predstavama u Kninu. Dan pobjede mora biti ponos svakog hrvatskog grada i ulice, a fokus treba i mora biti, pored stradalih koji su na prvom mjestu, na živim ljudima – braniteljima koji su preživjeli rat.

Oni bi također trebali biti svetinja, isključivo u prvim redovima, zajedno sa stradalnicima,  jer pravi respekt se ne pokazuje državnim odličjima i lažnim stiskanjem ruku jednom godišnje. Poštovanje se pokazuje svakoga dana kroz kulturu sjećanja, kažnjavanje ratnih zločinaca i čuvanje dostojanstva onih koji su bili prvi kada je trebalo. Hrvatska je stvorena u krvi, obranjena u Oluji i nikome ne bi trebali i  nećemo dopustiti da pljuje po toj svetinji.

Inače, u Kninu prigodom ovakvih veličanstvenih proslava, baš kao i drugdje gdje se slavi i govori o hrvatskoj pobjedi,  trebali bi vidjeti i brojnu školsku djecu, mladež, ali oni tek tu i tamo dolaze prije svih sa svojim roditeljima.

A baš 5. kolovoza i za mlade trebao bi biti i dan hrvatske povijesti.

Tada bi u Knin trebali i morali doći i razni pupovci, oreškovičke i šerbedžije da vide i čuju što je bilo, a ne da mlate praznu slamu kako se i dalje ne zna tko je bio žrtva, a tko agresor. 

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)