SRBIJA NAKON VUČIĆEVA PORAZA: Studenti su dobili izbore, ali prijenos vlasti tek počinje

Aleksandar Vučić priznao je poraz na prijevremenim parlamentarnim izborima, a Republička izborna komisija objavila je privremene rezultate prema kojima je Studentska lista osvojila 52,71 posto glasova i 140 mandata. To bi joj omogućilo da sama izabere vladu, jer je za većinu u Narodnoj skupštini potrebno najmanje 126 glasova. No izborni rezultat još nije isto što i preuzimanje izvršne vlasti: konačni rezultati moraju biti utvrđeni, parlament konstituiran, a nova vlada izabrana po ustavnom postupku.

Od tragedije u Novom Sadu do političkog pokreta

Pokret je izrastao iz prosvjeda nakon urušavanja nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu 1. studenoga 2024. Poginulo je 16 ljudi, a tragedija je otvorila pitanja odgovornosti, nadzora nad radovima i mogućih koruptivnih veza. Studentske blokade proširile su se nakon napada na studente koji su odavali počast žrtvama. Prosvjedi su zatim prerasli početne zahtjeve za objavom dokumentacije i odgovornošću u širi zahtjev za promjenom vlasti i obnovom institucija.

Studenti su odluke donosili na plenumima i skupovima, bez klasičnog stranačkog vodstva. Nakon što su se prosvjedi proširili zemljom, pokret je prerastao u izbornu inicijativu: studentske skupštine birale su kandidate za listu „Studenti pobeđuju“. Na listi nije riječ samo o studentima. Kandidati dolaze iz različitih struka, među njima su profesori, liječnici, umjetnici i drugi građani. Pokret je tako izborima okupio širi blok nezadovoljnih birača, a ne politički jedinstvenu skupinu studenata.

Tko govori u ime pokreta i tko bi mogao biti mandatar?

Pokret nema jednog formalnog vođu koji bi već bio potvrđen kao budući premijer. Nakon objave izbornih rezultata u ime studenata govorio je profesor Radomir Saičić. Nositelj liste je kardiolog i profesor Ilija Srdanović, a među istaknutim imenima spominje se i Dejan Šoškić, bivši guverner Narodne banke Srbije.

Ni Srdanović ni Šoškić zasad nisu potvrđeni kao mandatar. Imena koja se pojavljuju u javnosti ostaju nagađanja dok ih Studentska lista službeno ne predloži. Srdanović je prije izbora rekao da pokret ima više mogućih kandidata za svaku dužnost. To može biti znak širine izbora, ali i pokazatelj da se tek treba dogovoriti tko će preuzeti odgovornost za vladu, parlamentarnu većinu i pojedina ministarstva.

Za vladu nisu dovoljni pobjednički govori i popis mogućih ministara. Kandidat za premijera mora predstaviti program i sastav vlade, a Skupština mora glasati o obojemu. Tek nakon potrebne većine i prisege nova vlada stupa na dužnost.

Što slijedi po Ustavu?

Prva je zadaća utvrditi konačne rezultate izbora. Nakon toga nova Narodna skupština mora se sastati najkasnije u roku od 30 dana i potvrditi mandate najmanje dvije trećine zastupnika. Zatim zastupnici biraju predsjednika Skupštine većinom glasova svih zastupnika — najmanje 126 od 250.

Taj izbor ima i šire značenje. Aleksandar Vučić podnio je ostavku na mjesto predsjednika Srbije, a dužnost predsjednika privremeno je preuzela predsjednica Skupštine Ana Brnabić. Prema Ustavu, predsjednik Skupštine obavlja predsjedničke dužnosti najdulje tri mjeseca, a predsjednički izbori moraju se održati u tom roku. Zbog toga će novi sastav parlamenta odlučivati i o tome tko će voditi Skupštinu, a time i tko će do izbora obavljati dužnosti šefa države.

Predsjednik Republike, nakon razgovora s predstavnicima izabranih lista, predlaže kandidata za predsjednika Vlade. Kandidat zatim Skupštini predstavlja program i predlaže ministre. O programu i cijelom sastavu vlade glasuje se istodobno. Za izbor je potrebna većina svih zastupnika.

Dosadašnja vlada u međuvremenu ostaje u tehničkom mandatu i obavlja zakonom određene poslove do izbora nove. Ako Skupština ne izabere vladu u roku od 90 dana od konstituiranja, raspušta se i raspisuju se novi izbori. To je stvarni rok i politički test za Studentsku listu: hoće li unutarnje razlike uspjeti podrediti dogovoru o premijeru, ministrima i programu.

Jedinstvo protiv Vučića ne jamči jedinstvo vlasti

Studentski pokret okupio je ljude različitih svjetonazora. U njemu i među njegovim pristašama postoje liberalni, lijevi, nacionalno orijentirani i konzervativni birači, a razlike su izražene i u pitanjima Europske unije, Rusije, Kosova i vanjske politike. Zajednički protivnik mogao ih je ujediniti na izborima; vođenje države zahtijevat će zajedničke odluke o proračunu, gospodarstvu, pravosuđu, policiji, medijima i međunarodnim odnosima.

Program od 11 točaka najviše se bavi unutarnjim pitanjima: borbom protiv korupcije, transparentnošću javnih nabava, neovisnošću pravosuđa i medija, obrazovanjem, radnim pravima i dostupnošću zdravstva. To su važna obećanja, ali program još ne odgovara na sva pitanja koja nastaju kad se obećanja moraju pretvoriti u zakone, proračunske stavke i konkretne odluke. Posebno je važno razjasniti kako bi izgledala vanjska politika i može li različit politički sastav pokreta održati zajedničku liniju.

Najviše pozornosti privlači najavljena lustracija. Studentski program spominje zakon o podrijetlu i oduzimanju nezakonito stečene imovine te lustraciju javnih dužnosnika. Srbija je već imala zakon o lustraciji, donesen 2003., koji je istekao 2013. i nije proveden. Zato je zasad riječ o programskom obećanju, a ne o dovršenom planu. Javnost će morati vidjeti tko bi provodio provjere, na temelju kojih kriterija, uz kakvo pravo na obranu i žalbu. Lustracija bez jasnih pravila mogla bi postati sredstvo političkog obračuna; borba protiv kriminala i korupcije mora se voditi kroz zakonite postupke i neovisne institucije.

Ratna biografija mora se provjeravati, a ne pretpostavljati

Za hrvatsku javnost važna su i pitanja o ratnoj prošlosti pojedinih kandidata. Ilija Srdanović javno se opisao kao vojnik koji je tijekom rata bio regrutiran i imao pušku u rukama. Dostupni izvještaji navode da je redovni vojni rok služio 1996. i 1997. te da je bio mobiliziran 1999. tijekom NATO-ova bombardiranja tadašnje Savezne Republike Jugoslavije. Prema javno dostupnim podacima, nema potvrđenih dokaza da je sudjelovao u ratu protiv Hrvatske ili u ratu u Bosni i Hercegovini.

Zato se ne može kao utvrđenu činjenicu napisati da je Srdanović sudjelovao u agresiji na Hrvatsku. Njegove izjave opravdavaju pitanje o tome kada je mobiliziran, kojoj je postrojbi pripadao i gdje je bio raspoređen. Odgovor na ta pitanja važan je za potpunu političku biografiju, ali sumnja nije dokaz.

Čestitke iz Hrvatske tek će se mjeriti konkretnim potezima

Hrvatski premijer Andrej Plenković telefonski je čestitao nositelju liste Srdanoviću i izrazio očekivanje da će odnosi Hrvatske i Srbije biti bolji. Takva je čestitka razumljiva diplomatska gesta, ali ne govori kakva će biti politika vlade koja još nije sastavljena. Srdanović je za HRT najavio dobrosusjedske odnose i rekao da buduću politiku treba voditi vlada, a ne jedan čovjek. Te će se riječi tek morati potvrditi djelima, osobito u pitanjima nestalih, ratnih zločina, arhiva i povrata kulturne baštine.

Milorad Pupovac također je čestitao Studentskoj listi i izrazio nadu da će bolji odnosi Srbije sa susjedima poboljšati položaj Srba u Hrvatskoj. Pupovac je ranije imao javne sastanke s Vučićem, među ostalim 2016., kada je kao čelnik Srpskog narodnog vijeća podržao njegov pristup smirivanju napetosti. Zato je opravdano pitati hoće li svoje političke zahtjeve prema Beogradu jednako jasno zastupati bez obzira na to tko je na vlasti. Čestitka novim pobjednicima vrijedi onoliko koliko će iza nje slijediti dosljedno zauzimanje za konkretna otvorena pitanja.

Izborna pobjeda nije kraj političke borbe

Vučić je priznao poraz, ali je u istom obraćanju rekao da konačnih rezultata još nema i iznio vlastitu procjenu broja mandata. Njegov politički blok prema privremenim rezultatima zadržava 104 mjesta u Skupštini i ostaje velika parlamentarna snaga. Poraz jedne liste ne briše stranačku infrastrukturu, političke veze ni dužnosnike koji ostaju na svojim položajima dok se ne provedu propisani postupci.

Stvarna primopredaja vlasti neće se dokazati priznanjem poraza ni slavljem na ulicama. Njezinim mjerilom bit će uredan prijenos poslova, poštovanje rokova, pristup dokumentima i spremnost institucija da rade neovisno o stranačkim interesima. Studenti su dobili izbore; tek trebaju dokazati da mogu složiti vladu i upravljati državom. Vučića se treba čuvati politički i institucionalno — zbog snage njegova bloka i mreže koja ne nestaje preko noći.

Bitka je dobivena, ali rat za neovisne institucije i odgovornu vlast tek počinje.