UPALJEN ALARM Isplovila je ‘podmornica sudnjeg dana‘

Bez velike pompe i službenih ceremonija, najnovija ruska podmornica Habarovsk prošlog je tjedna tiho napustila luku Severodvinsk i isplovila na prva testiranja u Bijelom moru.

No, iako je porinuće prošlo bez svečanosti, svaki pokret ovog plovila pod strogim je nadzorom zapadnih obavještajnih službi i vojnih analitičara, piše Telegraph.

Riječ je o impresivnoj podmornici od 10.000 tona koja je namjenski izgrađena za samo jednu svrhu: nošenje do šest primjeraka najnovijeg i najrazornijeg oružja Vladimira Putina - nuklearnog torpeda Posejdon.

Prema navodima ruskih medija, Posejdon je autonomni podvodni dron s vlastitim minijaturnim nuklearnim reaktorom. Može se lansirati s velike udaljenosti, preći više od 10.000 kilometara i roniti na dubinama do 1000 metara.

Njegova je zadaća tiho se prikrasti cilju i detonirati nuklearnu bojnu glavu pod vodom, pri čemu bi stvorio razornu eksploziju i potencijalno masivni, radioaktivni tsunami sposoban zbrisati obalne gradove i vojne baze.

Prijetnje Londonu i britanski odgovor

Testiranje Habarovska poklopilo se s novim valom zapaljive retorike u Moskvi. Nakon što je Ujedinjeno Kraljevstvo odobrilo Ukrajini korištenje dronova za napade duboko unutar ruskog teritorija, vodeći državni propagandisti otvoreno su pozvali na upotrebu Posejdona protiv Britanije. Poznati televizijski voditelj Vladimir Solovjov u svojoj je emisiji poručio: ‘Dajte Britancima tri dana da nauče disati pod vodom, a zatim ih pogodite Posejdonom‘.

Iz ruske ambasade u Londonu ubrzo je stiglo i službenije, ali jednako zloslutno upozorenje da će Britanija ‘platiti to veću cijenu što više pomaže Kijevu‘.

Novi britanski premijer Andy Burnham odlučno je odbacio te prijetnje, poručivši da Ujedinjeno Kraljevstvo nije ‘prijatelj samo za lijepo vrijeme‘ te da podrška Ukrajini ostaje neupitna.

Unatoč tome što Posejdon na papiru zvuči zastrašujuće, zapadni stručnjaci smiruju strasti i ističu da su šanse za njegovu stvarnu upotrebu iznimno male.

Dr. Richard Connolly, stručnjak za rusku obrambenu politiku iz uglednog vojnog instituta RUSI, naglašava kako se radi o oružju za scenarij ‘sudnjeg dana‘ kojeg Rusija nema u velikim količinama:

- Moramo se zapitati kome su te izjave uopće namijenjene. Kad bi Rusija zaista napravila ono što predlažu njihovi TV voditelji, suočila bi se s trenutnom odmazdom britanskog nuklearnog sustava Trident. U Moskvi to dobro znaju i sigurno ne žele platiti tu cijenu.

Inače, sama ideja o ovakvom oružju nije nova, ona datira još iz 1950-ih, kada su sovjetski znanstvenici tražili način kako zaobići američku obranu i stvoriti tsunami koji bi uništio američke luke.

Projekt je tada napušten jer Sovjeti nisu mogli smjestiti nuklearni reaktor u tako malen prostor, pa je domet bio ograničen na svega 30-ak kilometara.

No, početkom 2000-ih Rusija je ponovno izvadila stare nacrte iz ladice, strahujući da će američki proturaketni štitovi učiniti njihove klasične balističke rakete zastarjelima.

Tako su nastali Posejdon i krstareća raketa na nuklearni pogon Skyfall (koju zapadni promatrači zbog radijacije nazivaju ‘letećim Černobilom‘).

Rusija planira napraviti ukupno 30 Posejdona i četiri specijalne podmornice - uz novu Habarovsk, za ove je zadatke već preuređena i starija podmornica Belgorod.

Psihološki pritisak na Zapad

Vojni analitičar William Alberque navodi da je Posejdon primarno dizajniran kao oružje ‘drugog udara‘ (odmazde), ali da u praksi služi kao moćan diplomatsko-psihološki alat kojim Putin ucjenjuje Zapad i pokušava odvojiti SAD od europskih saveznika.

Međutim, među stručnjacima i dalje traje rasprava koliko je to oružje uistinu učinkovito i neprimjetno. Ako pri većim brzinama stvara veliku buku i poremećaje u vodi, NATO-ovi sonari, protupodmorničke fregate i zrakoplovi mogli bi ga lako otkriti.

Na kraju, najveća opasnost Posejdona leži u tome što prisiljava Zapad na skupu utrku u naoružavanju i razvijanje obrambenih sustava. No, kako zaključuje dr. Connolly, trošenje milijardi na obranu od ovakvog oružja nema puno smisla:

- Trošili biste enorman novac da se obranite od nečega što će biti upotrijebljeno tek kada opći nuklearni rat već počne, a u tom slučaju ionako više nitko od nas neće biti ovdje, zaključuje.