03. svibnja 1995. ‘Slavonski sokolovi’ iz 5. brigade oslobodili Staru Gradišku – oslobođen srpski koncentracijski logor i mučilište Hrvata

Ujutro 3. svibnja 1995. hrvatski vojnici i junaci 5. gardijske brigade, poznate kao „Slavonski sokolovi“ ušli su u okupiranu Staru Gradišku. 

Komunističko učilište Hrvata iz doba Jugoslavije je u veljači 1991. prestalo postojati odlukom Sabora. Aktivirali su ga Srbi koji su okupirali Staru Gradišku koji mjesec kasnije. U tom mjestu nalazio se srpski koncentracijski logor i zatvor koji je bio mjesto strašnih mučenja brojnih Hrvata, muslimana-Bošnjaka i drugih ne-Srba.

Četvrta bojna 5. gardijske brigade ojačana je satnijom 2. bojne matične brigade, s kojom je zauzela Donje Bogićevce i na sjevernom dijelu Prašnika spojila se s ubačenom vodom 265. izvidničko-diverzantske satnije. Napad je nastavila u zahvatu autoceste, gdje je izbila do petlje i naplatnih kućica, a potom je usmjerena prema Staroj Gradiški, na čijim se prilazima u popodnevnim satima spojila sa 80. gardijskom bojnom. 80. gardijska bojna ojačana je satnijom 4. bojne 5. gardijske brigade, s kojom je zauzela južni dio kod sela Novi Varoš. Iz sela su se povukle u Prašnik nakon borbe s dijelovima 18. korpusa SVK-a koji su se probili s pravca Okučana prema Novoj Gradiški. Dio bojne poslijepodne ponovno je ušao u Novi Varoš, a dio u Donji Varoš i na ulazu u Staru Gradišku spojio se s 4. bojnom 5. gardijske brigade. Ujutro 3. svibnja 4. bojna 5.

5. gardijska brigada, zvana i “Slavonski Sokolovi” bila je hrvatska elitna vojna postrojba ustrojena 25. listopada 1992. godine u Vinkovcima. Sastavljena je većinom od momaka iz Slavonije, najvećim dijelom od pripadnika 204. vukovarske brigade, 108. brodske brigade, 109. vinkovačke brigade, 3. satnije (novogradiške), 122. đakovačke brigade, 123. požeške brigade, 132. našičke brigade i pripadnika 3. gardijske brigade, te drugih gardijskih postrojbi. Jedini zapovjednik brigade bio je Ivan Kapular.

Stara Gradiška – srpski koncentracijski logor smrti

Velikosrpska mržnja i bezumlje prema Hrvatima i drugom nesrpskom stanovništvu započeli su ispisivanjem krvavih stranica u povijesti Stare Gradiške, u njenoj zloglasnoj kaznionici, opasanoj zidinama sa stražarnicama i bodljikavom žicom, te u prostorijama kazamata samica, zatvorenih ćelija i podrumskih prostorija koje su napola pod vodom.

Okupacijom zapadnog dijela bivše općine Nova Gradiška i dijelova Zapadne Slavonije, Bosanske Posavine i sjeverozapadnog djela Bosanske Krajine, čelnici “krajinskih” pobunjenika 03.09.1991. bog. pretvaraju bivšu kaznionicu KPD Stara Gradiška u zarobljenički logor i istu daju u nadležnost novoosnovanom pobunjenih Srba, tzv. “SUP-u Okučani, SM Stara Gradiška”, a od 27.11.1991. do 01.07.1992. bog. u nadležnošću “Vojne policije, 5.pb 5-banjalučkog korpusa JNA”.