04. studenoga 1992. Zločini srpske vojske – srpski fašizam kao uzrok ratova i zala

Dana 04. studenoga 1992. bivši nizozemski ambasador u Beogradu Jan Fietelaars u listu “Rotterdams Dagblad” upozorava Europu na srpski fašizam. Svi zločini srpske vojske u ratovima u Hrvatskoj, BiH i Kosovu djelo su patogenog i još uvijek živog srpskog fašizma. Ta lukava pojava, koja upire prstom u druge narode kao krivce i proglašava posvuda Srbe ugroženima, pokretač je gotovo svih ratova na ovim prostorima.

Dok se u Hrvatskoj redovito temom fašizma bavi vezano uz hrvatsku povijest II. svjetskog rata, a nažalost dijelovi društva čak i uz hrvatske branitelje, postrojbe HOS-a i njihove znakovlje, pored javnosti prolazi da je najčišći fašizam na ovim prostorima srpski fašizam. 

Premda je taj fašizam ima i elemente nacizma, baziran na teoriji krvi, tla i supremacije srpskog naroda nad Hrvatima, Bošnjacima, Albancima i drugima, on je imao korijene još ranije u idejama etničke čiste Velike Srbije (Stevan Moljević, Dragiša Vasić, Draža Mihailović) , svoju kulminaciju je dosegnuo pod čovjekom koji je bio produkt komunističkog totalitarizma.

Bio je to Slobodan Milošević, najveći komunist u Jugoslaviji nakon smrti Josipa Broza Tita.

Fašizam koji se ne spominje je onaj Slobodana Miloševića. Dijelom zato što se koriste drugi nazivi, ali velikim dijelom i da bi se sakrila po jugokomuniste neugodna činjenica da su državni socijalizam i fašizam braća blizanci koji se sjajno druže i nadopunjuju, budući da je uglavnom riječ o jednoj te istoj ideologiji. Slobodan Milošević je čovjek koji je sustavno napredovao kao jugoslavenski komunist, imao sjajan život i ambiciju koja je bila veća od realnih sposobnosti. Ako u modernoj povijesti postoji osoba koja je ideološki sazrijevala (u biti propadala) slično ocu fašizma, Mussoliniju, onda je Slobodanu Miloševiću.

I jedan i drugi bili su internacionalni socijalisti koji su u određenom trenutku shvatili da je narodu taj isti socijalizam bolje zamotati u još jedan sloj iracionalnosti pa mu nadogradnjom dodati i nacionalni mit. Zapravo je riječ o pukom oportunizmu koji jednom primitivnom populizmu dodaje drugi koji je vrlo kompatibilan. Slično kao što kriminalci počnu kao dileri, a završe kao ubojice. U spirali zla teško je povući kočnice.

Izrastao kao komunist, Milošević je ušao u spregu sa svetosavljem i na tom konju počinio najveće zločine na području jugoistočne Europe u povijesti. Kao spomenik tome ostala je genocidna tvorevina Republika Srpska, a prije toga je to bila ista takva tvorevina u Hrvatskoj pod imenom SAO Krajina, otpuhnuta u Oluji.

Srpski fašizam zajahao je pegazu pod Slobodanom Miloševićem, dobio težak udarac u Oluji, ali i danas živi. To se najviše osjeća u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, ali njegov smrad u različitim miirsima dopire i do Hrvatske svih ovih godina.

Najpogubniji fašizam Europe je srpski fašizam jer je trajno živ i spreman na sukobe, ratove i krvoproliće u ime fašističkih ideja Velike Srbije.