10. ožujka 2019. Višegrad – na mjestu genocida krvnici u četničkim odorama slavili Dražu Mihailovića

Dana 10. ožujka 2019. u Višegradu, Bosna i Hercegovina, okupili su se pripadnici Ravnogorskog četničkog pokreta u čast Draže Mihailovića, koji je na tom mjestu uhićen zbog ratnih zločina. U Višegradu, u kojem su četnici više puta u 20. stoljeću počinili grozomorne zločine, pred potomcima žrtvama, slavljen je Draža Mihailović, podignut mu je i spomenik, a sve uz prisustvo Srpske pravoslavne crkve.

Ravnogorski četnički pokret službeno je registriran kao nevladina organizacija. Godinama je neometano organizirao slična okupljanja svojih članova u Višegradu. Taj gradić na istoku BiH za sljedbenike četničkog pokreta ima posebnu vrijednost, jer je u njegovoj blizini, u zaseoku Draževina, 13. ožujka 1946. godine uhićen velikosrpski ideolog Draža Mihailović, dok je njegova pratnja likvidirana. Mihailović je u javnome procesu pred Vojnim sudom u Beogradu osuđen  kao ratni zločinac na smrt i strijeljan.

No vlasti u Srbiji su u sklopu procesa rehabilitacije nacističkih suradnika iz Drugog svjetskog rata to osigurale i za Mihailovića. Viši sud u Beogradu je 2015. godine proglasio ništavnim suđenje provedeno 1946. godine te je Mihailoviću posmrtno vratio građanska prava.

Postrojavanje pod zastavama smrti

Nekoliko stotina pripadnika Ravnogorskog četničkog pokreta iz Srbije i BiH stiglo je u Višegrad i tamo se u četničkim odorama postrojilo na središnjem gradskom trgu. Pritom su slavili četničkog vođu i najpoznatijeg koljača iz Drugog svjetskog rata Dražu Mihailovića uz ikonografiju, gusle i pjesme u kojima su prijetili klanjem i progonima i Bošnjacima i Hrvatima i Albancima u skladu sa ciljevima svoga vođe („Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata.“)

Riječi pjesme koje su pjevali: „Biće opet pakao i krvava Drina / Evo idu četnici sa srpskih planina” ili „Da se Dražin barjak vije ne bi bilo Albanije / I bila bi Ravna Gora na tri južna Srpska mora”

Jedno od tih spominjanih triju mora je i naše hrvatsko more, Jadran, davni san četnika, zbog kojeg su i pokretali ratne pohode i ubijanja u više navrata.

Četnički pokolji u Višegradu u NDH

Četnički krvoloci napravili su brojne zločine u Višegradu u vrijeme NDH od 1941. – 1945. godine, a svoj genocid nastavili su u Bosni i Hercegovini 1992. godine kada su doslovno pobili i protjerali sve ne-srpsko stanovništvo, od kojih su velika većina bili Muslimani (danas Bošnjaci).

I nije Višegrad bio jedino mjesto u kojem su pobijene tisuće ljudi od srpskih četnika, u oba rata. Foča, Goražde, Žepa, Srebrenica, Zvornik, Vlasenica, Rudo, Čajniče, Rogatica i sva mjesta uz rijeku Drinu više su puta bila mjesta velikih pokolja u kojima su ubijene desetine tisuća ljudi. U Goraždu su četnici 1941. godine, nakon zarobljavanja i pokušaja silovanja, zaklali pet časnih sestara, poznate kao Drinske mučenice.

O četničkim zločinima i situaciji na području opkoljenog Višegrada izvijestio je pismeno 3. studenoga 1941. Reis-ul-ulemu u Sarajevu njihov izaslanik, moleći pomoć u hrani i vojničku zaštitu. On izjavljuje: „Četnici su uzeli u svoje ruke cijelu okolicu Višegrada osim sela Orahovica. Sve dokle dođu i što živo uhvate, i to muškarce od 12 godina pa na više (nimalo slučajno četnici su poklali sve na isti način kao i u Rami 1942. i Srebrenici 1995.), na najokrutniji način ubijaju. Jednim vade grkljane, druge žive gule, trećima režu uši, nos i vade oči. Ženski svijet ubijaju, a djevojke prije toga spolno upotrijebe. Mlade žene vode sebi u logore da im poslužuju i da se s njima provode. Do sada računa se da je izginulo Muslimana u kotaru Višegrada na gornji način oko 2.500 računajući u ovo i odbranu. Ima slučajeva i to dosta da i djecu kolju, pa im glave peku i svojim vođama šalju… Pošto se je pučanstvo iz sela sleglo u Višegrad, sam Višegrad je pasivno mjesto, tu je zavladala neopisiva glad i siromaštvo tako, da ima dosta svijeta, koji nema niti da jede, niti da se obuče, a niti da se gdje skloni. Danas je jedino moguće hranu pribaviti preko Mostara, Kalinovika i Foče. Izlažući ovo napominjem, da su četnici sva sela popalili, pa je potrebna brza i trajna pomoć, pošto se izbjeglice ne bi imale kuda povratiti i kad se prilike srede”.

Od 1941. do 1945. samo u današnjoj BiH bilo je osnovano čak 14 četničkih korpusa, 76 brigada i dvije pukovnije te je kroz njih prošlo sto tisuća naoružanih pripadnika četničkog pokreta, koji su sijali smrt od Drine do Grahova, od Bosanske Posavine do Trebinja.

Po rezultatima istraživanja povjesničara Zdravka Dizdara četnici su u II. svjetskom ratu u BiH ubili oko 45.000 Hrvata i Muslimana, opljačkali, spalili i razorili na desetke tisuća domova, a potpuno uništili oko 300 sela i manjih gradova, velik broj katoličkih crkava i muslimanskih džamija.

„Četnički pokret bio je prožet najbrutalnijim velikosrpskim nacionalizmom i imao je sve karakteristike fašističkog pokreta”, ističe Zdravko Dizdar.

Pokolj u Višegradu 1992.  

U proljeće 1992. srpske paravojne postrojbe započele se etničko čišćenje i masovna ubojstva bošnjačkih civila u Višegradu. Istraživačko dokumentacijski centar (IDC) registrirao je 1.760 žrtava zločina u Višegradu, od čega je ubijeno 100-tinjak djece. Time je pokolj u Višegradu jedan od deset najvećih pojedinačnih pokolja rata u BiH. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) navodi da je Višegrad bio podvrgnut „jednoj od najnemilosrdnijih kampanja etničkog čišćenja u bosanskom sukobu”.

JNA je nakon nekoliko dana borbe zauzela grad, vladajuća Srpska demokratska stranka (BiH) proglasila je Višegrad „srpskim gradom“. Svi nesrbi su dobili otkaz, a ubojstva su postajala sve očitija. Srpske snage (Beli orlovi) počele su ubijati stotine Bošnjaka strijeljanjem. Njihovi su leševi bacani svakodnevno s Višegradskog mosta u rijeku. Džamije u gradu su uništene a imovina nesrba je opljačkana. Oni koji nisu ubijeni su deportirani su u logore. Preživjeli svjedoče o najokrutnijim mučenjima. Dana 14. lipnja 1992., 70 Bošnjaka, uglavnom iz sela Koritnik, četnici su zaključali u kući na Pionirskoj ulici. Granata je ubačena u kuću te ubila nekoliko njih. Potom je zgrada zapaljena a ljudi unutra su živi izgorjeli. Milan i Sredoje Lukić su automatskim oružjem strijeljali one koji su pokušali pobjeći kroz prozore. U kući je bio i 17 djece u starosti od dva dana do 14 godina.

Danas se u mjestu, gdje iz zemlje izvire krv žrtava, okupljaju četničke horde slaveći ubojice i zločince. Iako udruga „Svi za bolji Višegrad“ i mnogi drugi apeliraju na institucije da spriječe takva okupljanja i iako dužnosnici i domaći i svjetski osuđuju okupljanja koja veličaju genocid i ratne zločine, te šire nacionalnu i vjersku mržnju, stvarne reakcije nema.