11. listopada 1991. Zločini srpske agresorske vojske (Vukovar) – humanitarni konvoj spasio od pokolja na Ovčari više od 100 ranjenika iz bolnice
Nakon pada Vukovara srpska vojska ubila je stotine zarobljenih Hrvata, civila, vojnika, trudnica, žena i staraca na Veleprometu, Sajmištu, Borovom Naselju, logorima u Dalju i Negoslavicima. Najveći pokolj Hrvata srpska vojska je napravila na Ovčari gdje su ubijeni ranjenici dovezeni iz vukovarske bolnice.
Mjesec dana ranije humanitarni konvoj je izvukao više od stotinu ranjenika iz bolnice koji bi gotovo sigurno postali žrtve pokolja na Ovčari.
U drugoj polovini listopada 1991. izašao je iz Vukovara Humanitarni konvoj u organizaciji Ministarstva zdravstva i udruge „Liječnici bez granica“ (međunarodna, humanitarna i nevladina organizacija). Time je spašeno više od stotinu ranjenika iz vukovarske bolnice, dok su preostali ranjenici koji su ostali u bolnici bili ubijeni na Ovčari i likvidirani po drugim stratištima, piše Braniteljski portal.
Prvi pokušaj ulaska konvoja 11. listopada 1991. zaustavljen je zato što su Srbi tvrdili da je u kolima Hitne pomoći navodno pronađena ručna bomba. U međuvremenu, 13. listopada zadnji veliki pokušaj proboja prema Vukovaru nije uspio, a hrvatske snage zaustavljene su, uz velike gubitke, na ulasku u Marince.
Uz pristanak svih strana umiješanih u sukob tijekom srpske agresije na Hrvatsku, humanitarni konvoj “Liječnika bez granica” krenuo je prema Vukovaru kako bi iz prenapučene bolnice izvukao iz podruma teške ranjenike za čiju njegu ondje već dugo nije bilo uvjeta. U Mikanovcima, 30-ak km od Vukovara, pripremljen je prihvatni centar.
Kada je konvoj oko 11 sati krenuo iz Vukovara prema Nuštru preko Bogdanovaca i Marinaca, u području oko konvoja započela je pucnjava te je kretanje kolone zaustavljeno. Do 15 sati konvoj s evakuiranim ranjenicima vukovarske bolnice još uvijek se nalazio u Bogdanovcima, a napadi VBR-a na Nuštar nisu prestajali. Konvoj je potom krenuo prema Šidu (Srbiji), dok jedan od kamiona nije naletio na minu. Ranjene su dvije medicinske sestre, Švicarka i Luksemburžanka.
Konvoj je nastavio prema Šidu, a na povratku, kod Lipovca, preuzeli su ga hrvatski redarstvenici. Tako je, nakon više od 12 sati lutanja, konvoj sa 103 teška ranjenika iz vukovarske bolnice stigao napokon na područje koje kontroliraju hrvatske snage.
To je trebao biti prvi konvoj takvog tipa iz opkoljenog Vukovara. Nažalost dogodila se nesreća zbog koje je ovo ostala jedina takva humanitarna evakuacija. “Liječnici bez granica” tada su zaključili kako je preopasno vraćati se u Vukovar po ostatak ranjenika (prema riječima doktorice Bosanac, konvoj je trebao dva puta tjedno dolaziti po ranjenike, bolesnike, dojenčad, donositi lijekove i sl.).
Zbog toga sve je završilo pokoljem ranjenika iz bolnice nakon pada Vukovara u srbijanske ruke. Srbijanska vojska na čelu sa generalom JNA Veselinom Šljivančaninom izvukla je ranjenike iz bolnice i hladnokrvno ih ubila na Ovčari i drugim mjestima zločina oko Vukovara.
