12. ožujka 1993.: raketni napad na Šibenik i Vodice sustavima „Oganj“ i „Orkan“

12. ožujka 1993.: Raketni napad krajinskih snaga na Šibenik i Vodice

ŠIBENIK / VODICE – 12. ožujka 1993.
Tijekom Domovinskog rata gradovi srednje Dalmacije često su bili izloženi topničkim i raketnim napadima iz zaleđa pod kontrolom pobunjenih srpskih snaga tzv. Republike Srpske Krajine. Jedan od takvih napada dogodio se 12. ožujka 1993., kada su Šibenik i Vodice ponovno raketirani sustavima višecijevnih lansera raketa „Oganj“ i „Orkan“.

Napad je izveden s područja okupiranog zaleđa Dalmacije. Rakete su pale na šire područje gradova i okolnih naselja, uzrokujući materijalnu štetu i dodatno uznemirujući civilno stanovništvo koje je i ranije bilo izloženo čestim granatiranjima.

Raketni sustavi velikog dometa

U napadu su korišteni višecijevni raketni sustavi koji su bili dio arsenala bivše Jugoslavenske narodne armije, a nakon raspada države završili su u rukama snaga tzv. Republike Srpske Krajine.

Sustavi koji su korišteni uključivali su M-77 „Oganj“, višecijevni lanser raketa kalibra 128 mm, namijenjen zasipanju većih područja raketama na udaljenosti do oko 20 kilometara i M-87 „Orkan“, snažniji raketni sustav kalibra 262 mm, s dometom i do 50 kilometara, sposoban pogoditi ciljeve duboko iza crte bojišta.

Takvo oružje često je korišteno za raketiranje urbanih područja, jer je omogućavalo brzo ispaljivanje većeg broja raketa prema gradovima i naseljima.

Šibenik pod stalnim pritiskom

Grad Šibenik već je od 1991. bio jedna od ključnih meta napada tijekom Domovinskog rata. U rujnu te godine grad je bio izložen snažnom napadu JNA i srpskih snaga, no obrana grada u poznatoj Šibenskoj bitci spriječila je pad grada.

Unatoč tome, tijekom sljedećih godina rat se nastavio kroz topničke napade iz zaleđa, raketiranja gradskih četvrti i povremene vojne provokacije i granatiranja.

Napad 12. ožujka 1993. bio je jedan od niza takvih udara usmjerenih na područje srednje Dalmacije.

Civilni gradovi na meti

Raketni napadi na Šibenik i Vodice pokazivali su kako su tijekom rata civilna naselja često bila izravno pogođena ratnim djelovanjima. Granatiranja su imala za cilj stvaranje nesigurnosti među stanovništvom i pritisak na obranu grada.

Unatoč tim napadima, život u gradovima srednje Dalmacije nastavio se koliko je to bilo moguće u ratnim okolnostima, a obrambene snage zadržale su stabilnost na tom dijelu bojišta.

Gradovi koji su izdržali rat

Napadi poput onoga iz ožujka 1993. ostali su dio teške svakodnevice ratnih godina na dalmatinskom području. Ipak, Šibenik i Vodice izdržali su ratne udare, a nakon završetka Domovinskog rata nastavili su svoj razvoj kao važni gradovi hrvatske obale.

Danas takvi događaji ostaju zapisani u kronologiji rata kao podsjetnik na vrijeme kada su rakete padale na hrvatske gradove, a civilno stanovništvo živjelo pod stalnom prijetnjom napada.