12. travnja 1945. Vinkovci – partizani ušli u grad i odmah objesili 40 uglednih intelektualaca

Na današnji dan 1945. probijen je Srijemski front i partizanska vojska je ušla u Vinkovce. Time se namjeravala presjeći odstupnica njemačkoj vojsci koja se povlači iz Grčke i jugoistoka Europe. Dan kasnije počeli su zločini nad Hrvatima u Vinkovcima, pa nakon toga u Županji, Đakovu, Vukovaru i drugim mjestima istoka Hrvatske… U Vinkovcima su bili smješteni i partizani koji su poludjeli od vršenja zločina u ratu i nakon njega. Vlasti su ih skrivale, kako se ne bi doznalo što su činili. Dopremljeni su bili sa Bleda i iz Slovenije.

Po riječima vinkovačkog povjesničara Zlatka Virca, nakon ulaska partizana iz 38. makedonske i 21. srpske divizije u Vinkovce, 12. travnja 1945., dan kasnije na lokaciji Kumanove ciglane je, u svega dan ili dva, bez suđenja likvidirano 40-ak uglednih intelektualaca. . iz Vinkovaca. “Riječ je o ljudima koji nisu bili suradnici nacista ni ustaša, a jedino im je krivnja bila to što ih je netko zbog različitih interesa iskazao”, rekao je Virc. Po završetku Drugog svjetskog rata u mnogim je hrvatskim selima i gradovima, bez suđenja ili dokazivanja bilo kakve krivnje, ubijeno mnogo ljudi. O tome se za vrijeme komunističke Jugoslavije nije smjelo govoriti, ao zločinima je sačuvano malo pisanih dokumenata. Sjećanja ljudi i masovne grobnice u kojima su kosti ubijenih najčešći su dokaz zločina.

Ta žalosna stvarnost nije mimoišla ni Vinkovce. Žalosnom broju ubijenih ne treba pribrajati prognane i ubijene vinkovačke Nijemce, koji su umirali po komunističkim logorima Valpova, Josipovca, Krndije i ostalih. U Vinkovcima je najveća masovna grobnica nastala na tadašnjoj Kumanovoj ciglani vinkovačkom naselju Slavija (poslije Slavonka), gdje su postojali tenkovski rovovi u kojima su bačene stotine ubijenih ljudi. Za sve vrijeme komunističke Jugoslavije mnogi su Vinkovčani na Dan svih svetih potajno palili svijeće i polagali cvijeće na tom mjestu kao znak sjećanja na svoje pokojne. Godine 1946. u zadruzi koja se nalazila oko jedan kilometar kada se krenulo iz Vinkovaca prema Vukovaru, s lijeve strane, bili su smješteni partizani koji su poludjeli od vršenja zločina u ratu i nakon njega.

Vlasti su ih skrivale, kako se ne bi doznalo što su činili. Dopremljeni su bili sa Bleda i iz Slovenije. Nitko ih nije smio posjećivati, čak ni rodbina. Kako su bili teret Jugoslavije, kasnije su ih odveli na more i pobili. Svjedok je bio Ivan Bevanda koji je umro 2005. godine i pokopan je na groblju Grmine u selu Blatnici.