15. listopada 1991. Zločini agresorske vojske – silovanje majke pred dvogodišnjim djetetom dio je zločinačke strategije

Masovna silovanja Hrvatica bila su redovita pojava kod srpskih vojnika korištena kao sredstvo etničkog čišćenja i genocida. Seksualno nasilje odvijalo se i pred očima članova obitelji, pa je tako jedna mještanka Sotina silovana u prisustvu svekrve i dvogodišnjeg djeteta.

Što je još gore, o njihovim se patnjama ni u Hrvatskoj ne govori, a pojedine žene-političarke i žene-članice nevladinih udruga čak su ismijavale ili ignorirale žrtve silovanja. Broj silovanih žena nije poznat, jer žrtve silovanja u sustavu uopće ne postoje, iako je najmlađa žrtva silovanja imala samo šest godina, a najstarija baka žrtva silovanja čak 80 godina.

Između 14. i 20. listopada 1991. srpski nacifašisti su nakon okupacije Sotina veći broj mještana Sotina ubili samo zato jer su Hrvati. Drugi su odvedeni u susjedno selo nastanjeno Srbima, u logor u Negoslavcima, gdje su bili podvrgnuti zlostavljanjima, ispitivanjima i ubijanjima.

Velikosrpska ideologija tvrdila je da je “Srbija tamo gdje je i jedan srpski grob”. Ta morbidna ideja o grobovima bila je uzrok da se grobnice napune nevinim ljudima koji su ubijeni samo zato jer nisu Srbi.

Na području Sotina pronađena je jedna masovna grobnica u vučedolskim vinogradima koja je ekshumirana 1998. i u kojoj su pronađeni posmrtni ostaci 12 osoba stradalih u listopadu 1991. Identificirano ih je 8 i predano obiteljima. Pronađeno je i 14 pojedinačnih grobnica na mjesnom groblju.

Najmlađa žrtva imala je 25, a najstarija 72 godine. Među ubijenima su bila dva bračna para te otac i kći.