15. listopada 1995. Maestral i Južni potez – velikim vojnim pobjedama uništeni laži i mitovi o srpskom vojniku i Velikoj Srbiji!

Dvije ključne operacije u kojima je slomljena kralježnica realizaciji Velike Srbije poduzete su 1995. godine. Prva je naravno Oluja, a druge dvije su samo nastavak Oluje na teritoriju Bosne i Hercegovine – brilijantne vojne pobjede u napadnim operacijama Maestral i Južni potez koji je završio 15. listopada 1995. godine. I to na ultimatum SAD-a i međunarodne zajednice jer je HV bio na ulasku u Banja Luku

Važno je istaknuti da su u ovim operacijama zajednički vojno djelovale Hrvatska vojska, HVO i Armija BiH protiv srpske vojske, jednako kao i na početku rata u obrani BiH.

Vrijedno je istaknuti da je rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991.-1995. vođen na identičnom teritoriju kao i onaj od 1941.-1945. godine, što nije nimalo slučajno.

U pozadini svega, u jednom i u drugom slučaju, nalazila se namjera realizacije ideje Velike Srbije, prema nacrtima Beograda i Srbije. Dok je 1941-1945. realizacija bila u rukama ministra obrane Vlade Jugoslavije Draže Mihailovića, koji je to činio gerilskim ratovanjem uz ciljane pokolje  na teritoriju NDH, od 1991.-1995. ideja je bila povjerena predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću i do zuba naoružanoj JNA na čelu s Veljkom Kadijevićem, Blagoje Adžićem i Ratkom Mladićem na terenu.

Brilijantnim vojnim pobjedama Hrvatske vojske od Bljeska, Oluje, Maestral i Južnog poteza uništen je i pažljivo građen mit o nepobjedivom srpskom vojniku i Srbima kao vojničkom narodu. Taj mit i laž sustavno je ugrađen u obje Jugoslavije iz psihološko-propagandnih razloga. Paralelno je građen mit o tome da Hrvati ne vole ići u vojsku, da nemaju vojničku tradiciju i da općenito trebaju izbjegavati vojne i policijske službe. Cilj svega bio je osigurati što više, na razne načine, da u jugoslavenskom represivnom aparatu dominiraju Srbi. To se i dogodilo, pa je jugoslavenska vojska JNA koja je trebala i morala zapravo štititi Hrvate od četništva i velikosrpstva na čelu s Miloševićem, zapravo bila ključ za provedbu velikosrpskog genocida.

Slično je bilo i 1941. kada se vojska Jugoslavije raspala i podijelila najviše oružja baš Srbima na teritoriju NDH, a veliki dijelovi te vojske s oružjem pristupili su ustanicima u Srbu, Drvaru i drugdje, kao i četničkim skupinama koje su od prosinca 1941. ulazile u NDH iz Srbije i Crne Gore. Slično je bilo i 1991. kada je vojska Jugoslavija frontalno napala Hrvatsku, pa BiH, oružjem koje je pripadalo svim narodima Jugoslavije. Ovog puta nije bilo rapsada vojske Jugoslavije kao 1941. godine, već samo pojedinačnih bijegova iz iste bez oružja. Upravo to naoružanje omogućilo je Srbiji frontalni napad na Hrvatsku, praćen zločinima ubijanja, masakriranja, silovanja i mučenja, a u cilju zastrašivanja i progona Hrvata da bi stvorili Veliku Srbiju.

Velika sličnost događanja 1941. i 1991. nije nimalo slučajna, već je odraz politike nužnosti stvaranja Velike Srbije, u kojima je trebalo pobiti i etnički očistiti Hrvate i muslimane na tom teritoriju. To se i događalo, a vrhunac realizacije tog srpskog genocida nad Hrvatima i muslimanima zbio se upravo u Domovinskom ratu zbog potpunog nesrazmejra vojnih snaga.

Bljesak i Oluja, pa Maestral i Južni potez uništili su tu genocidnu ideju, čiji je ostatak živ i danas i poznat pod imenom – Republlika Srpska. Republika Srpska je čista genocidna tvorevina nastala na idejma četničkog pokreta i karte Stevana Moljevića iz doba NDH, koju prilažemo ispod.

Četnička ideja i karta iz 1941. koja je bila vodilja ministru obrane Vlade Draži Mihajloviću i 1991. predsjedniku Srbioje Slobodanu Miloševiću

 

Operacija Maestral trajala je od 8. do 17. rujna 1995. godine. Zapovjednici akcije s hrvatske strane bili su Ante Gotovina, Ivan Korade i Anton Luburić, dok au Armiju BiH predvodili Atif Dudaković i Mehmed Alagić. Cilj operacije bio je potiskivanje srpskih snaga dalje od Grahova, Glamoča i Kupresa. Hrvatska vojska i HVO napredovao je na liniji Bosansko Grahvo-Drvar, u kojem je bilo središte 2. korpusa Vojske Republike Srpske. Armije BiH je s bihačkog područja nadirala prema Sanskom mostu. Nakon jedanaest dana žestokih borbi operacija je uspješno završena oslobađanjem područja širokog 100 i dubokog 25 kilometara. Između ostalih, oslobođeni su gradovi Drvar, Šipovo, Jajce, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa i Ključ te nekoliko strateški važnih prijevoja i cestovnih komunikacija. Između HV-a i glavnog srpskog uporišta Banja Luke ostao je još samo Mrkonjić Grad i Šipovo.

Zajednička vojna akcija Hrvata i Bošnjaka oduzela je genocidnoj tvorevini Republici Srpskoj velik dio teritorija i donio na desetine tisuća izbjeglica, koje su se u kolonama slijevale prema Prijedoru i Banja Luci. Skoro u potpunosti razbijen je 2. Krajiški korpus VRS i natjeran u bijeg. Moral Srba pao je na niske grane, a u Banja Luci i diljem Republike Srpske zavladala je panika.

Operacija Južni potez je novi udar snaga HV-a, HVO-a i Armije BiH koji je za cilj imao odbaciti srpske snage iz područja Mrkonjić Grada, Podrašničkog Polja i HE Bočac te staviti pod nadzor putove koji vode prema Banja Luci. Ta akcija je trebala oslabiti pritisak na 5. i 7. korpus Armije BiH nakon nekoliko uspješnih operacija srpskih snaga prema Bosanskom Novom i Ključu na sanskoj bojišnici. Također, Hrvatska vojska je prije toga prešla granicu BiH na Uni u mjestima Bosanski Novi i Bosanska Dubica koje je uzela pod svoju kontrolu, ali i ubrzo ih i izgubila uz značajne gubitke na našoj strani.

Ova posljednja vojna akcija u Domovinskom ratu nazvana je Južni potez, a trajala je od 8. do 15. listopada 1995. Hrvatski stožer vodio je general Ante Gotovina, dok zapovjednici na terenu bili Damir Krstičević, Ivan Korade, Miljenko Filipović, Zlatan Mijo Jelić, Željko Glasnović i drugi.

Već drugog dana akcije hrvatske snage oslobodile su Mrkonjić Grad te izbile na planinu Manjaču. U nastavku operacije hrvatske snage dolaze na 23 km od Banja Luke. Istovremeno, Armija BiH napreduje dolinom rijeke Sane prema Sanskom Mostu, koj je osvojen 11. listopada, i dolazi nadomak Prijedoru.

Tijekom operacije Južni potez oslobođeno je područje ukupne površine 800 kvadratnih kilometara, a Banja Luka se našla u dometu hrvatskog topništva.

No, u sve se umiješala tzv. visoka politika međunarodne zajednice koja je bila sklona da Banja Luka ostane u srpskim rukama. Za to su iznosili dva argumenta: padom glavnog srpskog uporišta u BiH pokrenula bi se nova izbjeglička kriza, koja bi mogla prisiliti vojsku tadašnje SR Jugoslavije da se izravno uključi u rat, a propao bi i plan Richarda Holbrooka o podjeli BiH na principu 51 % Federaciji, 49 % RS. Stoga počinje intenzivan pritisak međunarodne zajednice, prvenstveno na predsjednika Tuđmana, da se operacije zaustave.

Išlo se tako daleko da se prijetilo i napadom NATO zrakoplovstva na HV i HVO.

Operacija Južni potez bio je definitivni kraj ideji Velike Srbije i poraz srpske vojske u ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Samo politička odluka međunarodne zajednice spriječila je potpuni vojni poraz Srba što bi defenitivno izmijenilo sliku današnje BiH.

Tamno plavo i svijetlo zeleno su područja oslobođena akcijom Južni potez