15.Siječnja 1992.godine Hrvatska je međunarodno priznata! Gdje smo 28 godina poslije? 2. dio

Gospodarske posljedice lošeg vladanja Hrvatskom

Nakon četiri desetljeća vladavine, komunisti su na prvim demokratskim izborima izgubili većinu u Saboru, a na vlast je došao Tuđmanov HDZ. Političkim preokretom uvođenje tržišnog gospodarstva u Hrvatskoj je postalo  imperativ. Društveno i državno upravljanje poduzećima preko noći je postalo nepoželjno jer je naprosto bilo neodrživo. Da apsurd bude veći, novu vjeru u tržišnu ekonomiju prvi su prihvatili i najbučnije propovijedali bivši komunistički direktori. Nakon što su se već obogatili sa modelom privatizacije Ante Markovića  oni su pozorno pratili rasprave o pretvorbi i privatizaciji.

“Narodne novine”, broj 19/91, 83/92, 84/92 – Zakon o Hrvatskom fondu za privatizaciju, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96 – Zakon o privatizaciji i 118/99 – Odluka Ustavnog suda)

U novoj  vladajućoj političkoj eliti , HDZ-ovcima, vjerovali su da pretvorba i privatizacija  ne treba ni trenutka čekati. Društvena poduzeća morala su se pretvoriti u dionička ili društva s ograničenom odgovornošću. Samim donošenjem zakona o pretvorbi i privatizaciji, mislili su oni, uspostavit će se tržišno gospodarstvo.

Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća promijenjen je prvi put 2. prosinca 1992. Prema toj promjeni, Hrvatski fond za razvoj je, među ostalim, sredstva ostvarena prodajom poduzeća bio dužan uplatiti u državni proračun, što znači da se sredstva od prodaje nisu dalje ulagala u razvoj. Usto, Hrvatski fond za razvoj bio je dužan bez naplate ustupiti dionice ratnim vojnim invalidima itd.

Pod snažnim pritiskom lobija, budućih tajkuna i dijela političara, u listopadu 1993. donesena je druga izmjena Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Prema tim izmjenama , neotplaćene dionice kupljene na obročnu otplatu njihov imatelj (prenositelj) mogao je prenijeti na druge osobe, a stjecatelj dionica je mogao preuzeti prenositeljev dug prema Hrvatskom fondu za privatizaciju, s tim da stjecatelj preuzima sva prava i obaveza.

Privatizacija Tvornice cementa Našice bila je jedna od prvih afera u privatizaciji uopće. U javnosti se tu aferu povezivalo sa Stjepanom Mesićem, odnosno njegovom kćeri Dunjom. Privredna banka Zagreb prenijela je 10. prosinca 1992. na račun Hrvatskog fonda za razvoj ustupljena potraživanja za staru deviznu štednju u iznosu od 9,3 milijuna DEM. Banka je dala povoljne kredite 1993. Cementara iz Našica bila je u ranoj fazi privatizacije, a krajem 1992. vlasnici dionica bile su Privredna banka Zagreb i Slavonska banka, zatim 42 fizičke osobe s dionicama bez popusta, mali dioničari i neznatno državni fondovi.
Prema mišljenju Tomislava Družaka, “procesima pretvorbe i privatizacije rukovodili su direktori koji su na svoje pozicije došli još u komunizmu i zasigurno to nisu bili kadrovi HDZ-a”.
Takvo mišljenje dijeli i vlasnik Klinike Svjetlost, oftalmolog dr. Nikica Gabrić, koji je 80-ih godina prošloga stoljeća u Zagrebu bio politički djelatnik u socijalističkoj mladeži. On dobro poznaje ljude i odnose u tadašnjoj politici i tvrdi da su u pretvorbi 90-ih godina sudjelovali ljudi bliski bivšem, komunističkom režimu i jugoslavenskim obavještajnim službama, a radili su u strateškim poduzećima, Genexu, Astri, te imali povlaštene informacije. Osim Gabrića, i mnogi poslovni ljudi iz 90-ih godina prošloga stoljeća tvrde da su u privatizaciji  sudjelovali i ljudi iz nekadašnjeg jugoslavenskog obavještajnog miljea.

– Udba je sudjelovala u privatizaciji, itekako. Sve jače i veće sisteme kao što su Astra, Ingra, JAT, Genex, Jugoturs i uvoznici, djelomice struktura Ine, Inaturs, držala je Udba. Bilo je tih direktora za koje nitko nije znao što rade. Koliko je toga išlo za pokrivanje njihovih troškova, možemo samo pretpostaviti?! – ispričao je bivši komunistički direktor, koji je u poduzeću koje je poslije privatizirao dočekao i Tita i Tuđmana i Račana i Sanadera. Političari su se mijenjali, a on je “preživio” na svojoj poziciji.

U toj i takvoj privatizaciji mnogo je ljudi ostalo bez radnih mjesta, bez posla i bez egzistencije, pa su  morali  poći ” trbuhom za kruhom”. Prema najnovijim podatcima Eurostata  procjena je da je 348.000 radno sposobnih iseliloe iz Hrvatske u druge članice EU ,

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/348-000-radno-sposobnih-iselilo-se-iz-hrvatske-u-druge-clanice-eu-1249267 – http://www.vecernji.hr

A nova vlast 2 000.godine, donijela je na gospodarskom planu prodaju zlatnih poluga naslijeđenih sukcesijom, po kriteriju za raspodjelu koji je odredio MMF, uz suglasnost svih država nastalih raspadom SFRJ, Hrvatskoj je pripalo 28,49% čistog monetarnog zlata, odnosno ukupno 15,5 tona (13,1 tonu deponiranog u Baselu i 2,4 tone deponiranog u Beogradu). Ukupan iznos zlata 13,127 tona  prodan je  25. rujna 2001. godine.

Ovršni zakon (Narodne novine, br. 57/96, 29/99 i 42/00, 173/03 i 151/04). kao posljedicu imao je prema podacima Financijske agencije (Fina), na kraju rujna ove godine u blokadi je bilo 242.827 građana, njihov je dug iznosio 16,76 milijardi kuna, a najviše dužnika bilo je u Zagrebu, njih 50.724, s ukupnim dugom od 4,84 milijarde kuna.

• Iz “Godišnjaka svjetske konkurentnosti 2019.”. Hrvatska je u ovogodišnjem izvješću zauzela 60. mjesto od ukupno 63. svjetske ekonomije,
• Međunarodni institut za razvoj menadžmenta u ljestvici za 2018. godinu svrstao je Hrvatsku među deset najgorih zemalja po uspješnosti privlačenja stranih stručnjaka.Najgora je pak na svijetu po stupnju prioriteta kompanija da privuku i zadrže talente, na 63 mjestu.  U motivaciji radnika također je loša, rangirana je na 62. mjesto.
• Iseljavanje iz Hrvatske poprimilo je katastrofalne razmjere. Prema izvješću Svjetske banke “Migracije i odljev mozgova u Europi i središnjoj Aziji”, najveću stopu emigracije u Europskoj uniji, nakon Malte, ima Hrvatska. Hrvatsku do sada napustilo 21,9 posto stanovništva, odnosno da petina građana koji su se rodili u Hrvatskoj sada žive izvan nje.
• Prema najnovijim podatcima Eurostata  procjena je da je 348.000 radno sposobnih iselilo iz Hrvatske u druge članice EU

https://www.vecernji.hr/vijesti/348-000-radno-sposobnih-iselilo-se-iz-hrvatske-u-druge-clanice-eu-1249267 – http://www.vecernji.hr

• Hrvatska na dnu top 10 zemalja istočne Europe. Kretanja BDP-a pokazuje kako je Hrvatska još 1996. godine, nakon okončanja ratnih razaranja, bila na 5. mjestu ljestvice 10 postkomunističkih zemalja po BDP-u po glavi stanovnika. Tada su ispred nas bile Češka, Slovenija, Mađarska i Slovačka, dok su nam u leđa gledale Poljska, Estonija, Litva, Latvija i Rusija. Ali  2013. godine Hrvatska je prema podatcima do kraja 2017.godine pala na dno  ljestvice i od tada se nismo odlijepili od dna!

Puno bi se dalo još nabrajati od Istanbulske konvencije, zloupotrebe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, majorizaciji manjina nad većinskim stanovništvom, talijanizaciji Istre, devastiranoj i demografski opustošenoj Slavoniji, uništavanju industrije i  podređivanje turizmu, uvozu svega potrebnog i nepotrebnog, pa čak i snrznutog kruha, do narušavanja suverenosti RH  od strane Srpske nacionalne manjine i stalnog huškanja protiv hrvatskog naroda koje predvodi notorni Milorad Pupovac i njegov SDSS, a koji su u koaliciji sa vladajućim HDZ-om ….

 I kojim putem treba krenuti?

“Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što”,  bila je misao vodilja i životni put utemeljitelja suverene hrvatske države, dr. Franje Tuđmana.

“Vjerovao sam u hrvatsku mladež koju sam do tada na žalost više upoznao u svijetu gdje je bila rastjerana iz domovine, a vjerovao sam i u zrele hrvatske ljude, i u takve hrvatske težake od kakvih sam jedno pismo dobio ovih dana, od Svetina Civadelića, čovjeka od 94 godine, koji je rekao običnu istinu koju sam ja nosio od dječjih nogu i osjećao u grudima svih hrvatskih ljudi u svim krajevima:

Stvorimo jednom takvu Hrvatsku u kojoj ćemo moći reći da smo Hrvati, da smo svoji na svome.“

A to znači da treba  prije svega ;

–U Sabor RH birati stručne i odgovorne zastupnike, koji će raditi u punoj Sabornici, donositi Zakone u interesu hrvatskih građana, a ne raznih interesnih skupina ili lobija i koji će odgovorati svojoj izbornoj bazi za učinjeno tijekom mandata.

–Sabor treba prihvatiti Rezoluciju EU Parlamenta od 19.rujna 2019.godine o osudi komunizma i provesti čl. 18. ( maknuti iz javnog prostora sve simbole totalitarnog komunističkog režima), poticati istraživanja 2,svjetskog rata zbog utvrđivanja pune istine o istom, jer je komunistička povijest veliki falsifikat.

–Urediti Pravosuđe i pravni sustav koji će građanima ulijevati povjerenje,  a koje je  nedjelotvornošću i neefikasnošću opasno narušeno.

–Ustrojiti institucije pravne države da budu efikasan servis građanima

–Urediti gospodarstvo, sankcionirati grabež i pljačku u privatizaciji.

–Korupciju svesti na nultu toleranciju, obračunati sa kriminalom u ovršnoj mafiji i spasiti iz dužničkog ropstva blokirane i ovršene građane.

–Vrednovati rad, razvijati etiku rada i moralnu obnovu cijelog društva.

–Organizirati efikasnu obranu hrvatskih granica,  suvereniteta i integriteta nad cijelim područjem RH, zemljom, morem, rijekama  i zračnim prostorom.

–Proglasiti gospodarski pojas na Hrvatskom Jadranskom moru

–Stvoriti održivo gospodarstvo i poljoprevredu, te time zaustaviti iseljavanje iz države.

–Čuvati i zaštititi  dignitet Domovinskog rata i hrvatskih branitelja, te ne dopustiti Srbiji, i  BIH da lažnim optužnicama i manipulacijama mjenjaju povijest DR i nastanka RH.

–Školstvo i kulturu podrediti hrvatskom čovjeku i njegovim potrebama, a ne da se  financiraju programi koji su protiv hrvatskih interesa. Manjine i nevladine udruge financirati samo po programima koje ponude, a koji nisu suprotni hrvatskim nacionalnim interesima.

To bi bio  u kratkim crtama put kojim bi Hrvatska trebala ići, a ne da sve bude podređeno Europskoj uniji,  njenim institucijama i interesnim grupacijama.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti