17. veljače 2001. – preminuo Zvonimir Červenko

Stožerni general Zvonimir Červenko (Prijepolje, 13. studenoga 1926. – Zagreb, 17. veljače 2001.) bio je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske i jedan od ključnih zapovjednika u završnici Domovinskog rata.

Od JNA do progona u vrijeme Hrvatskog proljeća

Vojnu karijeru započeo je na zagrebačkoj Vojno-tehničkoj akademiji, gdje je nakon dugogodišnje službe postao i predavač. Kao potpukovnik JNA tijekom Hrvatskog proljeća javno je stupio u obranu hrvatskih interesa. Zbog toga je na montiranom procesu, pod nadzorom jugoslavenske tajne službe, osuđen na godinu i pol strogog zatvora te je izgubio čin i pravo na mirovinu.

Unatoč visokom obrazovanju i dotadašnjoj uspješnoj vojnoj karijeri, nakon izlaska iz zatvora do 1990. radio je kao inkasator Radio-televizije Zagreb.

Uloga u Domovinskom ratu

Početkom Domovinskog rata predsjednik Franjo Tuđman ponudio mu je dužnost ministra obrane, no Červenko je to odbio istaknuvši da je vojnik, a ne političar. Aktivno je sudjelovao u organiziranju obrane Zagreba, blokadi vojske JNA te ustrojavanju 14 zagrebačkih brigada.

U siječnju 1992. imenovan je zapovjednikom Hrvatskog domobranstva, odnosno zamjenikom načelnika Glavnog stožera za domobranstvo.

Vrhunac njegove vojne karijere uslijedio je uoči vojno-redarstvene operacije Operacija Oluja, kada je 15. srpnja 1995. preuzeo dužnost načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, naslijedivši generala Janka Bobetka. Na toj je dužnosti ostao do 16. studenoga 1996. godine. Tijekom njegova zapovijedanja provedena je Operacija Oluja, kojom je oslobođen najveći dio okupiranog teritorija Republike Hrvatske.

U studenome 1996. predsjednik Tuđman umirio ga je iz aktivne vojne službe.

Javna i politička djelatnost

Nakon umirovljenja bio je član Središnjeg odbora i Predsjedništva HDZ-a u Zagrebu te zastupnik u Županijskom domu Hrvatskoga sabora. Od 2000. godine bio je i član Komisije za pomilovanja.

Smrt i počivalište

General Zvonimir Červenko preminuo je 17. veljače 2001. godine u Zagrebu. Uz najviše vojne počasti pokopan je u Aleji hrvatskih velikana na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Ostao je zapamćen kao vojnik koji je, unatoč osobnim posljedicama i političkim pritiscima, dosljedno uslijedio uvjerenja vlasti te da je bio značajan doprinos ustroju i pobjedama Hrvatske vojske u Domovinskom ratu.