20 GODINA OD SMRTI PRVOG HRVATSKOG PREDSJEDNIKA Vesna Škare Ožbolt: 'Pripisivali su mu brojne laži- od toga da je dijelio BiH s Miloševićem, do navodnih '200 bogatih' obitelji u Hrvatskoj'

Upravo je Vesna Škare Ožbolt bila jedna od onih koja je najbolje poznavala prvoga hrvatskog predsjednika.

Iako su prošle godine, ostala su duboka i trajno urezana sjećanja, kao i ogromno poštovanje prema državniku koji je vodio Hrvatsku u njezinim najtežim vremenima, kada je stvarana u krvi, na ruševinama domova, raseljenih, prognanih, ubijenih, osakaćenih, razdvojenih ljudi i strašnih sudbina koje su doživjeli. A sve to kako bi Hrvati napokon, nakon toliko stoljeća svoga sna, dosanjali konačno svoju državu.

Što za Vas kao jednog od najbližih Tuđmanovih suradnika znači njegov lik i djelo?

Dr. Franjo Tuđman ostat će zapisan u hrvatskoj povijesti kao čovjek pod čijim je vodstvom Hrvatska dobila svoju slobodu i samostalnost. Imao je petlje upustiti se u tada vrlo neizvjesnu bitku u okolnostima koje su bile sve prije nego povoljne. Dok je branio državu od srpsko-crnogorske agresije, istovremeno je i gradio temelje za državu budućnosti. Zato, kada danas ocjenjujemo njegova postignuća, uzimajući u obzir sve te okolnosti koje mu nisu išle na ruku, usuđujem se reći da je napravio – čudo. I usprkos svim preprekama uspio postaviti državu na noge. Zato je dr. Franjo Tuđman ne samo predsjednik, već i državnik.

Što je ostalo od Tuđmanove ideje pomirbe, pomirbe 'ustaša' i 'partizana'  kako su tu ideju neki podrugljivo nazivali?

I sada, na 20-godišnjicu Tuđmanove smrti mogu samo ponoviti ono što sam u više navrata rekla: Hrvatska je negdje zagubila one temelje koje je Tuđman udario novonastaloj državi: a to je pomirba, zajedništvo na istom cilju - prosperitet nove države. Ne samo da je zagubila, bili smo svjedoci i višegodišnjeg uništavanja onih zdravih temelja koje je Tuđman udario. Famozna ''detuđmanizacija' koja je bjesomučno krenula od 2000. godine, a dobrim je dijelom pridonijela urušavanju nekih već postignutih standarda. Njegova ideja pomirbe svih Hrvata neovisno o ideološkoj usmjerenosti - a kako ispravno primjećujete, bila je potisnuta i izgubila se u ponovno rasplamsanoj podjeli na ''ustaše''' i ''partizane''. Te podjele, kao što vidimo, perzistiraju i do današnjih dana.

Kako ste ga upoznali i jeste li odmah prepoznali u njemu državnika?

U onim teškim ratnim danima, u okolnostima gdje su se situacije mijenjale iz sata u sata, nisam imala ni vremena baviti se analiziranjem lika Franje Tuđmana. No, ono što sam osjetila od samih početaka bliske suradnje s njim –jest odlučnost, jasan smjer i povjerenje. Uvijek sam imala osjećaj da zna što radi, pa i kada mnogi nisu razumjeli njegove poteze, ali bila sam sigurna da će na kraju ostvariti zamišljeni cilj. Bilo je to vrijeme kada smo manje gledali sebe, više posao, bili u uredu po cijele dane i noći, hodali po ratištima, pregovarali i puno puta bili u situacijama da se ostavi glava. Uvijek je tražio rezultat. Imao je posebnu energiju koju je ulagao u svakodnevne aktivnosti.

Osim rata, koji mu je bio najveći politički problem?

Bilo je puno problema, nerazumijevanja svjetske politike za događaje u RH i BIH, protekom godina unutarnja politika postajala je sve kompliciranija, bilo je dosta podmetanja i pokušaja stvaranja krivih percepcija, tako da dok je bio zdrav, puno se bolje i brže nosio sa svim tim izazovima, a kasnije, kada se razbolio, situacija je bila drugačija.

Kako se nosio s optužbama za privatizaciju, za nedostatak demokracije, s medijima koji su ga napadali?

Ta famozna priča o “200 obitelji” kao poželjnom ishodu hrvatske privatizacije plasirana je od strane Tuđmanovih političkih oponenata koji su je predstavljali kao vjerodostojnu, a bez da su dokazali da je on tako nešto ikada izgovorio. Jer i nije. Ovaj mit nanio je priličnu štetu imidžu dr. Tuđmana, no ipak daleko manje od mita o Karađorđevu gdje je navodno sa Slobodanom Miloševićem dijelio Bosnu. Što se same pretvorbe i privatizacije tiče, istina je da je bilo propusta i krivih odluka, Tuđman koji se nije razumio u ekonomiju platio je cijenu loše izabranog modela. Što se tiče nedostatka demokracije, dovoljno je prelistati stare brojeve Globusa, Nacionala, Ferala Tribunea i još pokoje tiskovine iz razdoblja '90-tih pa vidjeti kako su i što sve pisali o Tuđmanu. I da, koliko se sjećam, znao se ponekad baš naljutiti i bilo je i nešto tužbi protiv pojedinih redakcija, no niti njegova ljutnja niti tužbe nisu na kraju zaustavile tekstove koji su bili protiv njega i tadašnjih ratnih i poratnih vlada.

Što mislite, cijeni li dovoljno danas hrvatski narod Tuđmanovo djelo?

Mislim da cijeni. Kako to uvijek biva, istina na kraju uvijek nađe svoj put. Usprkos silnim pokušajima određenih političkih krugova – a koji su, nota bene, bili vrlo aktivni i u jeku Domovinskog rata – lik i djelo Franje Tuđmana u narodu se i dalje percipira pozitivno. Narod se na kraju ipak ne da prevariti. Tuđman je ostvario državnost o kojoj su generacije sanjale. Na žalost, njezinu održivost prepustio je nasljednicima koji mu nisu bili dorasli, koji nisu uspjeli aktivirati sve njezine potencijale, ljudske i materijalne, nego su iscrpljivali sve svoje snage kako uništiti njegovo nasljeđe i kako ga ocrniti u narodu. U grčevitoj želji da se uloga i zasluge Franje Tuđmana za obranu od agresora i uspostavu samostalne i slobodne Hrvatske maksimalno minimaliziraju, pojedinci su išli čak i do tuda da su izjavljivali da bi ishod obrane od agresije bio isti da se bilo tko drugi zatekao na mjestu Tuđmana u datom trenutku.

Kako biste sumirali njegovu osobu u jednoj rečenici?

Predsjednik je bio političar i povjesničar, geostrateg i general, lider i pobjednik. Ostvario je Hrvatima sve ono o čemu su generacije sanjale.