20. lipnja 1941. Jovan Deroko – četnički zapovjednik kojeg slavi Sergej Trifunović želio je suradnju četnika i partizana

Radi se o potomku hrvatske obitelji iz Dubrovnika čiji je djed zanesen južnoslavenskom propagandom o Srbima kao ‘junačkom narodu koji se bori protiv Turaka’ došao u Srbiju 1850. godine. Naivan kao i mnogi Hrvati tog i kasnijeg vremena, prešao je na pravoslavlje i ostao živjeti u Beogradu kao profesor. Njegov unuk Jovan Deroko postao je u lipnju 1941. četnički zapovjednik u II. svjetskom ratu, a prema povjesničaru Nemanji Deviću, zalagao se za suradnju srbijanskih četnika i partizana.

Jovan Deroko došao je u središte pažnje zbog ispada ikone srbijanske i ‘regionske’ ljevice, te navodnog borca za građansku Srbiju i ‘pomirenje u regionu’ Sergej Trifunovića. On je zajedno s prisutnim srbijanskim ljevičarima zapjevao pjesmu u čast poznatog četničkog zapovjednika.

Zanimljivo je da je Sergej Trifunović, kojem je četništvo očito pri srcu, proteklih godina bio čest gost hrvatskih medija i hvaljen kao glumac i intelektualac koji se zalaže za ‘pomirenje Srba i Hrvata koje su posvadili nacionalisti’. Čudno je da se osoba koja javno pjeva četničke pjesme Hrvatima predstavlja kao borac za pomirenje i građanske države.

Nakon potresa u Zagrebu Trifunović se u medijima isticao kao onaj kao iskreni prijatelj Hrvata i Zagreba, pa je čak snimio i pjesmu podrške stradalom Zagrebu, i to s ‘Zagreb s ljubavlju”…

Flash iz policijskog časa..Zagrebu, s ljubavlju. pic.twitter.com/O5w3KPNdCS

— Sergej Trifunović (@WhistlerDick) March 22, 2020

„Pjesma “Nad Kraljevom živa vatra sijeva” potječe iz doba ustaničke borbe za oslobođenje Kraljeva. To je bio zajednički pothvat četničkog i partizanskog odreda. U opsadi Kraljeva, pored Jovana Deroka, koji je imao ključnu ulogu, sudjeluje i drugi akter pjesme, Simo Uzelac“, rekao je za “Blic” Nemanja Dević doktorand povijesti sa Filozofskog fakulteta u Beogradu i suradnik Instituta za suvremenu povijest, piše blic.rs

U lipnju 1941. oficir jugoslavenske vojske Jovan Deroko uspio je, nakon raspada Jugoslavije koji je ga je zatekao u Zagrebu iz kojeg je pobjegao u Crnu Goru, doći do Ravne Gore i štaba zločinca Draže Mihailovića. Tu je general Mihailović skupljao svoje zločinačke četničke horde za navodni rat protiv Nijemaca, što se u praksi svelo na nemilosrdno ubijanje Hrvata i muslimana u NDH, te opće pokolje muslimana u Sandžaku i Crnoj Gori. Četnici su čak radili i pokolje nad Srbima, ponajviše u samoj Srbiji, jer je ta vojska tradicionalno pljačkaška i krvoločna, što je pokazao i Domovinski rat kada su ubijali sve hrvatsko.

Kapetan Jovan Deroko stiže polovinom lipnja na Ravnu Goru i postaje najmlađi kapetan Jugoslavenske vojske u Otadžbini (JVO), što je bio naziv četničke vojske. Zanimljivo je da su se obje najveće zločinačke vojske kitile se nazivom ‘jugoslavenska vojska’ – JNA Ratka Mladića i Slobodana Miloševića i JVO Draže Mihajlovića. Jugoslavija je uvijek bila ultimativni cilj i paravan četnika i velikosrba, ali samo kao sredstvo vlasti i stvaranja Velike Srbije, što su u praksi pokazale i prva i druga Jugoslavija.

Sam Deroko ubijen je u borbama za Kraljevo, navodno čak od partizana, što ga je stavilo u red ‘četničkih junaka’ kao i krvoloke Dražu Mihailovića, Pavla Đurišića, Momčila Đujića, Mane Rokvića i mnogih drugih.

Što se samog Deroka tiče, on je, kaže Dević, bio najdosljedniji protivnik rata između partizana i četnika.

„Postoje priče da je bio toliki protivnik sukoba (partizana i četnika op.) da je naređivao svojim vojnicima da pucaju iznad glava protivnika, odnosno ljudi iste nacije. Bio je najtvrđi u tome“, kaže povjesničar Dević.

Sergej Trifunović i društvo ljevičara u Srbiji slavi četnike