24. prosinca Badnjak – zašto se danas spominjemo roditelja ljudskog roda Adama i Eve?

Badnjakom se naziva dan uoči Božića, a ime mu dolazi od riječi “bdjeti”, jer se na Badnju večer bdije pobožno čekajući Kristovo rođenje, dolazak Boga na ovaj svijet zaražen grijehom i smrću. Na Badnjaku se Crkva na osobit način spominje praroditelja ljudskog roda Adama i Eve, ovaj dan je zbog toga i imendan svih Adama i Eve po katoličkom kalendaru. Adam (hebrejski 'ādām: čovjek, možda < 'adāmāh: zemlja, tj.: zemljani) je općenito ime za čovjeka ili ljudski rod; rabi se i kao osobno ime za prvoga čovjeka u Bibliji (Post 4,25–5,5; 1 Ljet 1,1), kojega je stvorio Bog i smjestio u Eden, Raj zemaljski. Kako je prema biblijskom opisu Bog oblikovao čovjeka iz zemlje ('adāmāh), pučka etimologija povezuje te dvije riječi.

Ime označava i bitak čovjeka, ali   i upućuje na čovjekovu povezanost sa zemljom . Slično i izraz »sin Adamov« označava čovjeka kao zemaljskoga stvorenja. Evanđelist Luka direktno spominje Adama kad tumači Isusovo podrijetlo, a za Pavla je Adam pralik »Onoga koji će doći«, tj. Krista. Eva (hebr. havvāh: život), u Bibliji, ime koje je prvi čovjek Adam dao prvoj ženi. Rebro od kojeg je žena stvorena (Post 2,22) simbolizira zajedničko podrijetlo, diginet i neodvojivu povezanost muškarca i žene, te njihovo zajedništvo (»bit će jedno tijelo«). Pramajka čovječanstva Eva rodila je Kajina, Abela i Šeta, te je cijeli ljudski rod nastao, po Božjem planu, iz jedne obitelji i braka muškarca i žene. Tako je ostalo do dana današnjeg – obitelj je izvor ljudskog blagoslova života, rađanja čovjeka i ljubavi između muškarca i žene. Eva je s Adamom živjela u zemaljskom raju, iz kojega su oboje istjerani zbog istočnoga grijeha. Istočni grijeh nema veze sa stranama svijeta kao što neupućeni često misle, već sa naravi svakog čovjeka koja “istače” iz Adama i Eve na cijeli ljudski rod i svakog čovjeka osobno. Pala ljudska smrtna narava trebala je izbavljenje koje je mogao dati samo Bog, i dao ga je tako što je na svijet poslao Božjeg Sina, rođenog u krilu ljudske žene – ponizne i blažene djevice Marije. Crkveni oci naučavaju da su Adam i Eva bili oslobođeni grijeha Kristovim djelom spasenja koje se odnosi na sve ljude. Zato su u kalendaru svoje mjesto dobili u predvečerje Božića, zato se u predvečerje velikog dana Božića i njegovog spasonog značenja za svakog čovjeka, sjećamo kako je Marijin “Fiat” (Da, neka bude volja tvoja) poveo rasplakonog smrtnog Adama u vječni život s Bogom. . Za kraj, evo jedne stare hrvatske narodne pjesme koja se pjeva na Badnjaku iz varaždinskog kraja (Varaždinske toplice), a vezana je uz pad i smrt naših praroditelja Adama i Eve:

BAŠ DANAS JE ZADNJI VRE ADVENTA DAN. KOJEGA DOKONČA NAŠ OTAC ADAM. OD ADAMA, EVE, NAM PISMO POVEDA, DA U VRTU ZEMALJSKOM, BIL NJEGOV JE STAN.

VIDJEVŠI BOG OTAC DA ADAM JE SAM, STVORIL MU EVU DOK ADAM BI SPAL. KAD ADAM SE ZBUDIL I JAKO ZAČUDIL, DA S TAKVIM STVORENJEM JOŠ NISEM ŽIVEL.

BOG OTAC GOVORIL, PAJDAŠA SAM STVORIL. I CELOGA VRTA VAM DAL SEM ZA DEL. SREDI PAK VRTA BOG OTAC JE STAL, I TAKOVU ZAPOVED OBADVIM DAL.

DA JABUKU JESTI NE BUDU SMELI, JER SMRĆU BI MORALI VUMRETI. ZIZVEDEL PAK ŠATAN GDE ADAM STOJI, KAK VKANIL BI EVU, JAKU ŽELI.

NA EVU NAVUČA I NAGOVARJA: GDA JABUKU JELA DA ZNALA BU SVA. KAD EVA ZAGRIZNE I ADAMU DA, ADAM POKUŠA I KRIVNJU SPOZNU

STIRAL JE Z VRTA BOG OBADVA VAN. NA RAJSKA PAK VRATA BIL ANĐEL POSLAN. KOJ ADAMU REKEL I ZEMLJU JE PREKLEL DA S TRUDOM I MUKOM ON HRANIL SE BU.

A EVI JE TAKOVU ZAPOVED DAL, KAKVU ZA ŽENE NAJBOLŠU JE ZNAL: VU MUKAH RODITI, IV BRIGAH ŽIVETI, I SVOJEMU MUŽU POKORNA BITI.

A SVETO PAK PISMO JOŠ OVAK VELI: DA GREH PRARODITELJA NOSIMO SVI. JER ADAM JE OTAC, A EVA JE MATI, KAK ONI SU HMRLI, TAK BUMO I MI. JER ADAM JE OTAC, A EVA JE MATI, KAK ONI SU HMRLI, TAK BUMO I MI.