26. prosinca 1991. nepoznati zločin srpske vojske : ‘Božićni masakr Marinovića’

Dana 26. prosinca 1991. godine dogodio se strašni masakr koji su počinili Srbi u selu Bruška u blizini Benkovca, hrvatskoj javnosti nepoznati, a stanovnicima tog kraja poznati pod imenom “Božićni masakr Marinovića”. Srpski vojnici i zapovjednici ostali su nekažnjeni, kao i ostali zločinci koji su počinili 230 zločina i kaznenih djela protiv Hrvata benkovačkog kraja.

U Bruškoj je ubijeno deset osoba: devet članova šire obitelji Marinović i susjed Srbin Svetozar Drača. Ubiti su htjeli još dvoje Marinovića, od kojih je jedna bila djevojčica Jasna Marinović (15) koja je izrešetana iz rafala samo čudom ostala živa.

Bruška i danas boluje od tuge, jer nakon 34 godine još uvijek pravdi nisu privedeni počinitelji ubojstava desetero mještana Bruške koji su 21. prosinca 1991. ubijeni na svojim kućnim pragovima.

Četnički krvoloci, susjedi iz benkovačkog kraja, zvjerski su ubili sljedeće osobe: Krste Marinović sin pok. Šim, (70), Petar Marinović sin pok. Ivana (65), Roko Marinović sin pok. Petra (62), Draginja Marinović kći pok. Jovana (63), Dušan Marinović sin Roka (34), Dragan Marinović sin Josipa (20), Stana Marinović zvan Duka, kći pok. Grge, (65), Maša Marinović (38), Ika Marinović (45), Svetozar Drača sin Dušana (35). Teško su ranjeni Ante Marinović Rokov (31) i maloljetna Jasna Marinović Borina (15). Vrlo brzo nakon toga čenici su ubili i Josu Marinovića (50).

Jasna Marinović Borina također je u pokolju bila teško ranjena. Ona je, stoji u izvještaju, ispričala sljedeće:

– Možda je bilo negdje oko 20 sati kad se čulo kucanje na ulaznim vratima naše kuće. Ustala sam, došla do vrata i pitala tko je. “Milicija Krajine” odgovorilo mi je. Čuo se i neki rafal ispred naših vrata, nakon čega je majka rekla da bježimo. Mi ženske smo i pobjegle kroz dvorišta na druga vrata. Mama susjedu Draganu, koji je tada bio kod nas u kući, nepoznati glas rekao je “ruke uvis”.

Pobjegle smo iza nekog stoga sijena, a iza toga smo bježale preko nekog zida prema polju u vinograd. Pri prelasku zida pao je neki kamen iu tom trenutku u našem pravcu ispaljen i rafal pri čemu sam osjetila bol u ruci i nozi. Još kasnije sam čula pucnjavu koja je trajala kratko nakon čega je sve utišalo – ispričala je tada  Jasna Marinović  koja je tada imala tek 15 godina.

Hrvatska javnost s pravom očekuje da će hrvatsko pravosuđe i DORH konačno privesti pravdi počinitelje ovog strašnog pokolja. Počinitelji su ostali mahom nekažnjeni i za ostalih 230 kaznenih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva na širem benkovačkom  području. 

Osim, Aleksandar Olujić osuđen u odsutnosti

Presudom Vrhovnog suda RH-a, koja je postala pravomoćna u travnju 2002. godine, potvrđena je prvostupanjska presuda Županijskog suda u Zadru kojom je Aleksandar Olujić (1969.) zvani Aco u odsutnosti proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.