28. travnja 1945. Partizani iz Srbije ulaze u Jasenovac – svjedočanstvo Dražena Ercegovića o partizanskom logoru Jasenovac i ubijanjima logoraša

Krajem travnja 1945. godine partizani iz Srbije (21. srpska divizija NOVJ) ulaze u Jasenovac. Prije toga ovi partizani iz Srbije počinili su zločine u Đakovu i Vinkovcima gdje su ušli dva tjedna ranije, kao i u okolici Nove Gradiške i Novske.

Prema riječima Dražena Ercegovića, nakon dolaska partizana logor Jasenovac postao je partizanski logor smrti i bio to dugo vremena.

21. srpska divizija NOVJ formirana je tek pred kraj rata kada je već Crvena Armija nadirala da oslobodi Srbiju i Beograd jer je do tada u Srbiji bilo vrlo malo partizana i uopće otpora nacistima. Najveći broj srbijanskih četnika i partizana je od 1942. ratovao na teritoriju NDH i Crne Gore, te povremeno u Sandžaku. Tako je bilo sve do dolaska Crvene Armije pred Srbiju, a tek tada Tito sve snage iz NDH usmjerava prema Beogradu i Srbiji.

Ova divizija je osnovana tek polovinom 1944. godine na jugu Srbije i imala je tek oko 1000 partizana. Nakon Titove abolicije četnika, a prvi puta u kolovozu 1944., veliki broj četnika prišao je partizanima. Tako je 21. srpska divizija NOVJ krajem 1944. već imala 5500 partizana. Buđenje pokreta otpora nacistima u Srbiji počelo je kada je rat bio gotov, a Srbija je još jednom uspjela proći bez velikih žrtava i ratnih djelovanja na svom teritoriju, dok su glavne borbe bile u NDH.

Ova divizija je nazvana udarna, a krajem travnja 1945. ušla je u mjesto Jasenovac gdje se nalazio logor. Prije toga ova divizija je ušla u Vinkovce i Đakovo gdje su počinili velike zločine nad Hrvatima tog kraja.

Da je logor Jasenovac postao partizanski logor, i to bio godinama nakon rata, sada je već gotovo svima poznato. Jedno od svjedočanstava je Dražena Ercegovića, Hrvata koji je iz partizana pobjegao u Kraljevu mornaricu, te je zbog toga završio 1946. u logoru Jasenovac, gdje je bio svjedok strašnih masovnih zločina partizana nad logorašima.

Svjedočanstvo Dražena Ercegovića o partizanskim zločinima u Jasenovcu

“Ako bih rekao da su bili puni jarci mrtvih, nisu bili, ali čovik do čovika. Ležali su u tim kanalima di protiče voda i nama su izgledali, kad smo međusobno razgovarali, da su tu ubijeni prije misec dana. Bili su, kako smo mi to govorili, svježe mrtvi. Bili su u raznim odorama, i civilnim i vojnim. Sjećam se da smo primijetili na jednome ubijenom u kanalu krasan kožni kaput. Međutim, nismo ga skinuli s njega zato što je očito nedavno bio ubijen pa je to bilo poštovanje prema mrtvacu.”, piše hkv.hr u tekstu pod naslovom „U Jasenovcu sam 1946. pokapao na stotine ljudi koje su svakodnevno ubijali partizani!“

Riječi su ovo Dragana Ercegovića iz Krila Jesenica koji je sredinom 1946. boravio u logoru Jasenovac. Ercegović je zajedno s 500-tinjak zarobljenika iz logora Sisak, gdje je bio na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od dvije godine jer je pobjegao od partizana u Kraljevu mornaricu na Malti, prebačen ‘rušiti zidine bivšega ustaškog logora’. Svoju priču Ercegović je ispričao novinaru Marku Barišiću koju je tekst objavio 21. kolovozu 1996. u Vjesniku pod naslovom ‘Jasenovac (2): Svjedok tvrdi da su partizani masovno ubijali’.

U njemu Ercegović opisuje torture u logoru Jasenovac u koji je stigao 1946. godine, navodi kako je mnoštvo mrtvih tjelesa ležalo u kanalima, bilo ih je na stotine. Postalo je tada jasno, navodi Ercegović, da ih ustaše nisu mogle ubiti jer je rat bio davno završio, nego su egzekutori bili partizani. Njima, koji su u Jasenovac došli iz logora Sisak, priznaje, nije bilo iznenađenje vidjeti leševe jer su gotovo svakodnevno neke, koji su bili strijeljani logorskim mitraljezima, pokapali tako da su ih pod budnim okom naoružanih partizana bacali niz jednu kosinu, a potom ih zatrpavali zemljom.

Prema Ercegovićevim riječima, moguće je da se ostatci žrtava i danas nalaze na tome mjestu. Govoreći o logoru Jasenovac i zadatcima koje su imali, prepričava kako je u vrijeme dolaska njegove zarobljeničke skupine logor Jasenovac bio prazan, imali su zadatak srušiti žicu oko samih zgrada dok mrtvace iz kanala nisu trebali zakopavati. Naglašava kako je, za razliku od drugih logoraša koji su bili u domobranskim postrojbama ili su bili ugledniji civili, imao povoljniji tretman. Kao nekadašnji vojnik Kraljevske mornarice, Hrvat, ali s jugoslavenskim opredjeljenjima, Dragan Ercegović priznaje u razgovoru novinaru Barišiću da mu je bilo mnogo lakše nego onima koji su u logor dospjeli zbog hrvatskih stajališta.

Partizanska zvjerstva u Jasenovcu

Osvrćući se na partizansku torturu u jasenovačkome logoru, Ercegović je naveo kako su dobili naređenje partizanskoga zapovjednika Jasenovca da određeni dio žice premjeste na drugi kraj logora. Kada su uz pratnju naoružanih stražara došli blizu žice, neki od logoraša zapazili su da je žica smještena u minskome polju, a iako je Ercegović naredio povlačenje, zapovjednici su ih vratili i pod prijetnjom oružja morali su prvo uništiti mine kako bi došli do žice koji su trebali donijeti partizanskome zapovjedniku.

Ercegović govori i o nasumičnim ubojstvima koja su se učestalo događala u logoru. Prema njegovim riječima, za vrijeme popodnevnih šetnji, mitraljez, koji je bio na logorskoj promatračnici, zapucao bi po određenome prostru bez razloga. 

Kasnije su doznali da su partizanski stražari svaki dan međusobno dogovarali prostor u logoru gdje ne bi smjeli stupiti logoraši, ali kako prostor nije bio obilježen, oni to nisu mogli ni znati. Drugi dan zapisivali su se brojevi na logoraškim odorama i potom ljudi odvodili u samicu, a onda bi ostale logoraši ubijene bacali niz jednu kosinu i zatrpavali zemljom.

I svjedočanstvo Dragana Ercegovića objavljeno u ljeto 1996., u kojemu navodi zločine iz jasenovačkoga logora 1946., znači godinu nakon što je završio Drugi svjetski rat, dokazuje kakva su sve zvjerstva partizani činili u Jasenovcu.