28. veljače 1896. dr. Ante Starčević – ‘Ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu i samostalnu Hrvatsku!’

Na današnji dan 28 1896. u Zagrebu je umro hrvatski političar, publicist i književnik dr. Ante Starčević, velikan koji je zbog svojih zasluga u hrvatskoj političkoj misli, a prije svega zbog postavljanja temelja suvremene hrvatske nacionalne države, prozvan “Ocem domovine”.

Osnovno načelo pravaša i Ante Starčevića bilo je: „Ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu i samostalnu Hrvatsku!“. Njegove savjete nisu poslušali filojugoslaveni koji su kao ‘guske u magli’ 1918. potrčali srpskom kralju u Beograd i bez ikakvih političkih uvjeta pristali na ulazak u Jugoslaviju – najtragičniju političku zajednicu u kojoj su Hrvati živjeli u svojoj povijesti.

Donosimo 5 činjenica o Ocu domovine koja možda niste znali.

1. Kao dječaka obrazovao ga je njegov znameniti stric Šime Starčević

Ante Starčević rođen je u Velikom Žitniku kod Gospića 1823., u vrijeme dok se taj dio hrvatske nalazio u sastavu Vojne krajine. Nakon pučke škole, daljnju izobrazbu dobio je od svog strica, svećenika Šime Starčevića, vrsnog jezikoslovca i poznavatelja stranih jezika. Za vrijeme Napoleonove uprave tim krajevima, Šime Starčević bio je, kao odličan poznavatelj francuskoga jezika, za potrebe francuske vojske napisao gramatiku “Nova ricsoslovica ilircska” i “Nova ricsoslovica ilircsko-franceska”.

2. U mladosti je bio sjemeništarac, a kasnije je odustao od svećeničkog poziva

Studirao je filozofiju na Kraljevskoj akademiji u Zagrebu 1843–45., potom odlazi u sjemenište u Senj, gdje studira teologiju, a doktorirao je filozofiju u Pešti 1846. Nakon doktorata odustaje od svećeničkog poziva i odlučuje posvetiti se borbi za slobodnu i suverenu Hrvatsku.

3. Suprotstavio se jezičnim koncepcijama srpskog jezikoslovca Vuka Karadžića

Zasigurno pod utjecajem strica Šime, koji se oštro suprotstavio jezičnim koncepcijama srpskog jezikoslovca Vuka Karadžića i Ante je dosljedno kritizirao Karadžićeve koncepte te se suprotstavio i Bečkom književnom dogovoru iz 1850., tj. dogovoru pojedinih hrvatskih, srpskih i slovenskih književnika o ujedinjenju književnih jezika Slovenaca, Hrvata i Srba.

4. Za tisak pripremio tekst hrvatskoglagoljskog spomenika – Istarskog razvoda

Ante Starčević bavio se proučavanjem starih hrvatskih književnih spomenika te je kao vrstan poznavatelj hrvatske jezične baštine priredio je za tisak prvo izdanje hrvatskoglagoljskog Istarskoga razvoda (Razvod istrianski od godine 1325., u: Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, 1852).

5. Pokopan je u zagrebačkim Šestinama, a nadgrobni spomenik izradio je znameniti hrvatski kipar Ivan Rendić

Pokopan je na groblju u zagrebačkim Šestinama, a nadgrobni spomenik izradio je znameniti hrvatski kipar Ivan Rendić. Spomenik je postavljen 11. listopada 1903. godine.

Podnožje spomenika sastavljeno je iz blokova mramora na kojima su reproducirani hrvatski povijesni spomenici u fragmentima, još iz najstarijih vremena (ispod prikaza žene – Hrvatske nalazi se fragment, dio luka natpisa Pro duce Trepimero). Na njima počiva lav, koji pandžama i zubima trga željezne rešetke, a kraj njega prekrasna figura Croatiae, koja još drži stisnute šake, umorne od trganja okova. Iz te skupine se diže hrast, Ante Starčević.

Foto: SpeedyGonsales, commons.wikimedia.org