29. kolovoza 1991. – početak bitke za Gospić

Uvod u ratne događaje na širem gospićkom području 1991. godine bio je isti kao i sa Vukovarom, Pakracem, Petrinjom, Drnišem itd. Mjesecima su se lički Srbi naoružani od JNA pripremali osvojiti grad i staviti ga pod svoj nadzor.

U širem području Gospića nalazila se hrvatska enklava oko Lovinca do koje hrvatske snage nisu mogle doći jer je JNA postavila 9 tenkova na cesti Gospić-Medak-Lovinac. Kasnije je JNA Hrvate Lovinca pustila u nemilost lokalnih četnika, pa su oni protjerani preko surovog Velebita, dok je nad jednim dijelom počinjen masakr.

Hrvatske snage su 25. kolovoza 1991. utemeljile na stočnom sajmištu u Gospiću 25. satniju Zbora narodne garde, okosnicu budućih slavnih ratnih postrojba ličkih Hrvata.

Kritični rujan 1991. – Srbi ušli u istočne dijelove Gospića

4. rujna 1991. utemeljena je gospićka 118. brigada HV-a čiji je prvi zapovjednik bio general Mirko Norac, a koja je bila okosnica kasnije gospićke 9. gardijske brigade.

Tih rujanskih dana neprijatelj je silovito krenuo na Gospić u namjeri da uđe u grad. Velike borbe vodile su se u istočnim rubnim dijelovima grada, na Alarovom brdu, u Obradović varoši i Jasikovcu. U ovim borbama poginuo je i Đorđe Božović-Giška, u to vrijeme ravan po važnosti zloglasnom Arkanu. Đorđe Božović bio je kriminalac iz Srbije kojeg je jugoslavenska tajna policija koristila za likvidaciju komunista nepoćudne emigracije. Njega i njegove četničke jedinice organizirao je i naoružao SPO (Srpski pokret obnove) na čelu s Vukom Draškovićem, koji je kasnije postao „veliki mirotvorac“ i ministar vanjskih poslova Srbije.

Tih dana pripadnici ZNG-a uspjeli su u borbama zarobiti i generala JNA Krstevskog.

Ključ obrane – osvajanje vojarni JNA

Veliki uspjeh postrojbe HV-a ostvaruju predajom vojarne u Perušiću 14. rujna 1991 . kada se dolazi do prijeko potrebnog naoružanja. Ne mireći se sa gubitkom vojske u Perušiću neprijatelj sljedećih deset dana žestokog granatiranja Gospića i napalm bombe, a djeluje i iz vojske koje su smještene u samom gradu.

19. rujna 1991 . predala se najveća vojna u gradu pri čemu je zarobljeno 35 časnika JNA, 170 vojnika i 30 civila. Također se došlo do raznih oklopnih vozila, topova i drugog oružja prijeko potrebnog za obranu grada. Nakon pada posljednje vojarne gotovo svi građani srpske nacionalnosti napuštaju grad i više se ne vraćaju, shvaćajući da „Gospić neće biti srpski“ kako su mnoge glave zamišljale.

Tako su 21. rujna 1991. oslobođena hrvatska sela u blizini grada Ličkog Ribnika i Bilaja. Nažalost, deblokada Lovinca nije uspjela i tamošnji Hrvati su proživjeli veliku kalvariju.

Srbi i JNA neprestano su napadali Gospić minobacačima, topništvom, tenkovima, ali i zrakoplovstvom. 2. i 3. studeni 1991. bio je osobito teški napad na grad, kad je palo preko 1000 granata, čime se ostvarila prijetnja generala JNA Andrije Rašete, rodom iz Like, da će Gospić biti sravnjen sa zemljom.

Gospić – grad sravnjen sa zemljom

Prekomjerno i neselektivno granatiranje obilježilo je čitav rat u Gospiću. Tisuće projektila je palo na grad, a 70% stambenih i gospodarskih objekata je uništeno. Nikome nikada nije suđeno za to ni na međunarodnom ni na domaćem sudu.

Poslije Vukovara Gospić je drugi najrazoreniji grad u Domovinskom ratu.

Hrvatski grad heroj Gospić nikada nije pao u ruke Srba , a svoje potpuno oslobođenje doživio je završetkom operacije Oluja kada je cijela okolica Gospića i ponosna Lika stavljena pod nadzor Hrvatske vojske. Toj akciji velik doprinos je dala 9. gardijska brigada iz Gospića , kao i lokalne domobranske postrojbe.

Potresna snimka razorenog Gospića u Domovinskom ratu: