3. SRPNJA 1991., ČETNICI I JNA S TERITORIJA SRBIJE KRENULI U OTVORENU AGRESIJU NA HRVATSKU

Poslije gotovo punih godinu dana od prvih balvana i barikada u okolici Knina, u vrijeme kad se već samoproglašena teroristička "SAO Krajina" odlučila krenuti u otvoreni rat protiv Hrvatske i njezinih građana, započela je i otvorena agresija četnika i JNA s područja Srbije.

Tog 3. srpnja 1991. godine, most na Dunavu (kod Batine), prešla je kolona od 60-ak tenkova i oklopnih transportera s mješovitim sastavom pješaštva u kojemu su bili zastupljeniji četnici i srpski dobrovoljci nego redovita vojska.

Bilo je to samo 8 dana nakon što je Hrvatski Sabor donio Ustavnu odluku o samostalnosti i razdruživanju od SFRJ.

Baranja je do kraja srpnja potpuno okupirana i snage agresora prelaze u istočnu Slavoniju kako bi se spojile s onima koje su nastupale iz smjera Iloka prema Vukovaru i Osijeku.

Već dva dana poslije, napadnuto je i razoreno selo Ćelije, u koje su 7. srpnja ušle vojno-četničke snage. Bilo je to prvo etničko čišćenje na tlu Europe nakon Drugoga svjetskog rata i njime su JNA, njezini oficiri i vojni vrh u Beogradu obilježili "Dan ustanka u Srbiji" (koji se do tada slavio kao državni blagdan). Srpski "antifašisti" (komunisti) rame uz rame s četnicima, ljotićevcima, nedićevcima i uz potporu političke, intelektualne i crkvene elite krenuli su složno i skupa u ostvarenje sna o "Velikoj Srbiji".

Tijekom srpnja i kolovoza istok Hrvatske je u velikoj mjeri bio pod opsadom agresorskih snaga, ali su hrvatski branitelji od Vukovara i Borova Naselja do Nuštra, Vinkovaca i Osijeka pružali žestok otpor tehnički i brojčano neusporedivo nadmoćnijem neprijatelju koji je raspolagao golemim potencijalima za vođenje višegodišnjeg rata.

Dalj, Aljmaš i Erdut su okupirani, vukovarsko-borovsko područje našlo se u potpunom okruženju, a Baranja je pretvorena u koncentracijski logor pod otvorenim nebom. Kuće Hrvata, Mađara, Slovaka i drugih koji nisu bili Srbi obilježene su, a oni su moralo nositi oko rukava bijele trake kako bi se u svako vrijeme mogli razlikovati od svojih gospodara života i smrti - Srba. Jednako tako postupalo se i u okupiranim dijelovima istočne Slavonije. Srpski teroristi izvršili su etničko čišćenje, brojna razaranja i zločine, a stanovništvo koje je ostalo u svojim kućama izloženo je rasističkoj segregaciji i stalnom teroru. Žene i djevojke su silovane, imovina pljačkana, rušene crkve, a iz ovih bogatih i plodnih krajeva je u Srbiju odnošeno sve što se moglo opljačkati - od ljetine do bijele tehnike, automobila, namještaja, industrijskih proizvoda, stoke, kulturnog i sakralnog blaga. Matične knjige su uništavane i stvarane su pretpostavke za ispisivanje nove "istorije" koja je trebala "dokazati" kako su ovi krajevi oduvijek bili "srpski".

Ratna 1991. godina ostat će na istoku Hrvatske zapamćena po brutalnim razaranjima sela i gradova i brojnim barbarskim masakrima nad civilnim stanovništvom i braniteljima - od Tovarnika, Bapske, Sotina, Vukovara, Borova Sela, Borova Naselja i Vinkovaca, do Bogdanovaca, Nuštra, Nijemaca, Osijeka, Tordinaca, Antina, Laslova, Lovasa, Korođa i brojnih drugih mjesta.

Oni koji nisu bili Srbi, tada su lovljeni poput životinja - baš onako kako to potvrđuje jedan od oficira JNA u telefonskom razgovoru s nadređenim kojemu referira o stanju u Dalju i kaže kako je "vrlo verovatno da će biti slobodnog lova", što "ne može niko da kontroliše, čak i da je naša jedinica unutra".

Dakle, JNA je nakon što je razorila hrvatska mjesta, u njih smišljeno puštala četnike, dobrovoljce i pripadnike raznih "specijalnih" postrojbi koje su bile sastavljene uglavnom od ljudi s dna društva - mahom bivših robijaša, kriminalaca, ubojica i lopova koji su se naplaćivali ratnim plijenom, a potom su se oficiri tobože "čudili" svemu što se tamo događa. Isti je scenarij primjenjivan od Tovarnika, Vukovara i Borova Sela, do Banovine, Korduna, Like, Gorskog kotara, sjeverne Dalmacije i dubrovačkog primorja.

Ova kronika beščašća, planski pokušaj istrebljenja i zatiranja svega što nije srpsko, ostat će trajno zabilježeni kao dokaz o jednom vremenu bezumlja u kojem su Srbi sanjajući o tomu da su "nad-rasa" i "nad - nacija", "izabrani", "nebeski" narod, krenuli uništiti sve druge koji su im stajali na putu ostvarenja bolesnih nauma.

Nećemo i nemamo pravo zaboraviti.

Video: Okupacija Baranje 3. srpnja 1991., HTV, Spomenar

 

Zlatko Pinter