03. travnja 1992. Operacija Baranja – kako je propao pokušaj oslobađanja Baranje?
Na današnji dan 1992. godine pokrenuta je vojno-redarstvena operacija Hrvatske vojske kodnog naziva “Baranja”.
Operacija Baranja bila je vojnoredarstvena operacija Hrvatske vojske u travnju 1992. godine kojom se namjeravalo osloboditi Baranju koja je tada bila pod vlašću JNA i pobunjenih hrvatskih Srba. Akcija je prekinuta te je završila povlačenjem hrvatskih snaga.
Zapovjednik Zbornog područja Osijek, general Karl Gorinšek, planira i izvodi akciju. Napad počinje prelaskom preko Drave i izvodi se na dva glavna pravca: jedan koji izvodi od Valpova te drugi na desnom krilu, sa zamisli da se snagama na desnom krilu odsijeku prometnice prema Vukovaru, a preko lijevog krila prodre dublje u Baranju.
Zbog slabe koordinacije, odnosno manjkavom sustavu vođenja i zapovijedanja koji je bio opterećen miješanjem političkih i vojnih odgovornosti, akcija propada te se snage HV povlače uz značajne gubitke u ljudstvu i tehnici.
Operacija „Baranja“ – Jak sam kao zemlja koja me rodila, vječan kao zemlja koja me pokrila
Interpretacija operacije „Baranja“ izvedena je na temelju dostupne literature i pisanih povijesnih izvora. U navodnicima su citati iz navedene literature i dostupnih izvora, ističe Mihael Sučić, v.d. ravnatelja Muzeja “Belišće”.
„Operacija „Baranja“ pokrenuta je prema planu u 5:35 sati 3. travnja 1992. godine napadom većine postrojbi 107. brigade po vatrenim točkama srpskih snaga na bentu.“ Tijekom prijepodnevnih sati pripadnici 1. bojne djelovali su na pravcu Šibska Drava – Šibska Adica, lugarnica Topolje – prostor Pašnjak. Uz pripadnike 3. satnije djelovao je i dio pripadnika Izvidničko-diverzantske satnije.
Pripadnici 2. bojne s pripadnicima Diverzantskog voda 107. brigade išli su na pravcu lugarnica Prud, lugarnica Repnjak uz cestu za Baranjsko Petrovo Selo, na pravcu Orešanci, Bistrinski lug, Sveta Ana i još na nekim pravcima u sklopu glavnog pravca napada.
Dio pripadnika 3. bojne s Diverzantskim vodom djelovao je na pravcu karaula Torjanci, Medrović, Torjanski rit…
Otprilike nakon četiri, odnosno četiri i pol sata nakon početka operacije pripadnici hrvatske vojske ovladali su „s oko 70% benta, a prema procijeni Zapovjedništva 107. brigade ostala područja koja su držale srpske snage, Židopustara i raskršće Bakange, bila su pred padom.
O svemu tome zapovjednik 107. brigade obavijestio je zapovjednika Operativne zone Osijek. Nedugo nakon toga general Gorinšek je oko 10:50 sati zapovjedio da se akcija zaustavi te da se vojnici povuku na polazne položaje…“ Borbena su djelovanja i aktivnosti prestala oko 12 sati, a do večernjih sati prema izvještajima zapovjednika bojni proveden je prelazak vojnika i dijela tehnike s lijeve na desnu dravsku obalu.
Prema videozapisu sa sastanka održanog u Belišću, 9.4.1992. godine (dio prenijeli autori u knjizi 107. Vukovi s Drave): „General Bobetko na tom je sastanku pozitivno ocijenio proteklo djelovanje 107. brigade riječima: Po mojoj ocijeni vaša jedinica je izvršila svoj zadatak. Ono što je bilo njoj dato u sklad sa tim zadatkom to nije vaša stvar, to je naša stvar i mi ćemo ići dalje redoslijedom stvari što je normalno… Vi ste na prvoj crti fronta i vi ste tu jako dugo… Da zaključim da su hrvatski vojnici, časnici i dočasnici pod vašim zapovijedanjem učinili maksimum što je u datim okolnostima bilo moguće, zašto to nije konačno onako kako se očekivalo, niste vi jedini bili u igri. Ono što se ticalo vas vi ste to učinili.“
Tijekom operacije „Baranja“ poginulo je 15, a ranjeno 77 pripadnika 107. brigade.
Dio literature i izvora:
Natko Martinić Jerčić i Slaven Ružić – 107. Vukovi s Drave, 2017.
HR-SVA MORH – Središnji vojni arhiv Ministarstva obrane Republike Hrvatske
HR-HMDCDR – Hrvatski memorijalno dokumentacijski centar Domovinskog rata
Mihael Sučić, v.d. ravnatelja Muzeja “Belišće”/belisce.hr
