31 GODINA OD POKOLJA NAD HRVATSKIM CIVILIMA U ZATONU OBROVAČKOM (26. SIJEČNJA 1993. GODINE)

U bukovičkom selu Zaton Obrovački (općina Jasenice, Zadarska županija), smještenom na kilometar sjeverozapadno od Obrovca, 26. siječnja 1993. godine, dogodio se krvavi zločin što su ga nad hrvatskim civilima počinila trojica pripadnika srpskih paravojnih terorističkih snaga tzv. SAO Krajine.

 Nakon što su ih na prijevaru izveli iz podruma u koje su se sklonili, Martićevci su rafalima iz automatskog oružja tog dana pobili ukupno šestero tamošnjih mještana:

• Iku Modrić rođ. 1905. godine
• Petra Maričića rođ. 1906. godine
• Anicu Modrić rođenu 1919. godine
• Mariju Modrić rođenu 1940. godine
• Ružicu Modrić rođenu 1947. godine
• Milicu Modrić rođenu 1950. godine

Među ovih šest žrtava, tri su bile starije od 80 godina.

 Mještani koji su preživjeli 26. siječnja 1993. godine, smatraju kako je to bio čin odmazde srpskih terorista zbog operacije Hrvatske vojske "Maslenica" u kojoj su naše oružane snage oslobodile šire zadarsko zaleđe, zrakoplovnu luku Zemunik i Masleničko ždrilo. Očito nisu bili spremni upustiti se u borbu protiv Hrvatske vojske i izvršiti protuudar, pa su se kukavički osvetili nad nemoćnim civilima, u većini ženama i starcima.

Poprište pokolja - Zaton Obrovački danas

(Adresa slike)

 Zločini nad Hrvatima u ovom kraju započeli su 18. prosinca, kad su srpski teroristi bešćutno, bez povoda i razloga (isključivo s nakanom etničkog čišćenja) ubili šest osoba, a potom 2. srpnja 1992. godine još jednu, tako da je masakr od 26. siječnja 1993. bio samo nastavak ranije započetih krvavih zlodjela monstruma u ljudskom obliku kojima je mržnja pomutila razum.

 Dana 21. ožujka 1995. godine, Okružno državno odvjetništvo u Zadru podiglo je optužnice protiv tri osobe osumnjičene za ova zlodjela kojima se potom sudilo u odsutnosti. Sva trojica proglašena su krivima od Vijeća Županijskog suda u Zadru, 25. svibnja iste godine. Dvojica (Mile Gak zvani "Gajan" iz Zatona Obrovačkog i Jovan Ogar iz Muškovca) dobila su po 20 godina zatvora, a treći (Dušan Pršo iz zvani "Ćiro" iz Zatona Obrovačkog) iz 15 godina, no budući da nisu bili dostupni hrvatskim vlastima, pravda nikad nije zadovoljena.

 Dvojica od njih (Mile Gak i Dušan Pršo), dana 2. srpnja 1992. godine, došli su oko 21:30 sati u dvorište Marijana Modrića i žrtvu koja nije pružala otpor, bez ikakva povoda i razloga ubili hicima iz pištolja. Pripadnici "Milicije" tzv. "SAO Krajine", Mile Gak i Jovan Ogar, bili su egzekutori u drugom (masovnom) zločinu, 26. siječnja 1993. godine nad šestero hrvatskih civila koji također nisu pružali otpor niti su slutili što im se sprema. Ovi su žitelji Zatona Obrovačkog trebali biti (navodno) predani UNPROFOR-u, kako bi u sklopu etničkog čišćenja ovog područja što su ga nesmetano provodili srpski teroristi (pod okriljem međunarodnih snaga) bili iseljeni na slobodno područje Republike Hrvatske. Teroristi su ih, međutim, sve pobili rafalima iz automatskog vatrenog oružja. Kako bi žrtve napustile podrum u kojem su se skrivale, zločinci su im poslali jednog domaćeg Srbina (kojeg su dobro poznavali) i on ih je uvjerio da ih čeka vozilo UNPROFOR-a koje će ih otpremiti u Zadar.

 U spomen pobijenima u ovom mjestu je postavljeno spomen-obilježje i u Maričićima Gornjima izgrađena kapelica i na tom mjestu se odaje počast, pale svijeće i moli za duše nevinih žrtava čije ubojice, nažalost, još uvijek nije stigla zaslužena kazna.

 Podsjetimo kako je 18. prosinca 1991. godine, u Zatonu Obrovačkom (zaseok Modrići) ubijen je 61-godišnji Luka Modrić (djed našeg najpoznatijeg nogometaša koji nosi njegovo ime - Luke Modrića) koji se zadesio čuvajući koze na oko 500 metara od svoje kuće. Nakon što su ubili vlasnika, srpski teroristi opljačkali su i zapalili dom Modrićevih. Šestogodišnjeg Luku su nakon ubojstva djeda, roditelji (Stipe i Radojka) odveli u Zadar i tamo su se smjestili kao prognanici u hotel Iž. Istog dana, u zaseoku Meki Doci kod Jasenica, pored tzv. Alanske ceste, nad hrvatskim civilima počinjen je novi zločin: ubijeno je njih šestero, svi iz Jasenica. Pokolj su izvršili planski i s predumišljajem pripadnici "specijalnog voda" tzv. Vojske 'SAO Krajina' rafalima iz automatskih pušaka.

Ubijenu su supružnici Manda Maruna (60) i Ivan Maruna (69), Zorka Zubak (69) i Stipan Zubak (71) te Božica Juričević (62) i Martin Bužonja (64) - dakle, sve stariji civili koji se nisu branili i ničim nisu izazvali zločince na ovaj gnjusni čin.

 Zločinac koji je osumnjičena da je ubio Luku Modrića identificiran je i lociran u ljeto 2020. godine, a Policijska uprava zadarska protiv njega je u srpnju iste godine podnijela kaznenu prijavu. Prema saznanjima kojima su raspolagala naša tijela vlasti, osumnjičeni Željko Badža do tada je (punih 10 godina) nesmetano živio na slobodi u Australiji. Njegov sin je potom izvijestio australsku policiju kako mu je otac u Hrvatskoj i da ima branitelja (odvjetnika). Međutim, uskoro se ispostavilo kako je nedostupan vlastima Republike Hrvatske. U vrijeme izvršenja zločina, Badža je bio zapovjednik tzv. specijalnog voda "Stanice javne bezbednosti Obrovac" i nakon ubojstva Luke Modrića sudjelovao je istoga dana u egzekuciji još šest civila. U prvim danima 2024. godine, mediji su izvijestili kako je protiv ovog zločinca podignuta optužnica, ali mala je mogućnost da završi pred sudskim tijelima zemlje u kojoj je počinio nedjela.

 Na spomen-obilježju što ga je u počast žrtvama i u znak sjećanja na njih podigla Općina Jasenice, uklesana su imena deset civila i dva branitelja koji su ubijeni tijekom Domovinskog rata od srpskog agresora na  području Zatona Obrovačkog:

• Anđelija Klanac
• Anica Modrić
• Božica Dopuđ
• Ika Modrić
• Luka Modrić
• Marija Modrić
• Marijan Modrić
• Milica Modrić
• Milka Modrić
• Petar Maričić
• Ružica Modrić
• Senad Župan

 

Zlatko Pinter/PDN