32 godine od tragedije: Sjećanje na poginule hrvatske redarstvenike u Borovu Selu

Dana 2. svibnja 1991. godine u Borovu Selu, malom mjestu u istočnoj Slavoniji, došlo je do jednog od najtežih napada na hrvatske redarstvenike u tom dijelu Hrvatske.

Prije 32 godine pobunjeni Srbi ubili su 12 hrvatskih policajaca u Borovu Selu kod Vukovara. Dana 1. svibnja 1991. patrola hrvatske policije namjeravala je skinuti jugoslavensku zastavu koja je visjela na ulazu u Borovo Selo i zamijeniti je hrvatskom zastavom. U izvršenju zadatka dvojica policajaca su zarobljena, a dvojica su ozlijeđena, ali su uspjeli pobjeći.

Nakon tog incidenta čelnici hrvatske policije pregovarali su sa čelnikom srpskih ekstremista Vukašinom Šoškočaninom o oslobađanju zarobljenih policajaca. Pregovori nisu uspjeli te je odlučeno da se policijskom akcijom oslobode zarobljeni policajci.

Sutradan, 2. svibnja, u Borovo Selo stigao je autobus s hrvatskom policijom jer nisu uspjeli doći do informacija o nestalim kolegama. Naišli su na zasjedu. Teroristi su na njih otvorili vatru iz mitraljeza i tromblonskih mina. Teroristi su ih pustili da dođu do centra sela, a zatim su na njih otvorili vatru sa svih strana. Na autobus su pucali iz dvorišta, kuća i krovova. Oni koji nisu odmah umrli ili su hladnokrvno ubijeni ili masakrirani. Osim poginulih hrvatskih policajaca, ozlijeđeno je više od 20 hrvatskih policajaca.

Većina terorista u Borovu Selu bili su srpski dobrovoljci, a jedini ubijeni od strane srpskih terorista je bio Vojislav Milić iz Valjeva pripadnik garde Dušana silnog. Zasjedu i incident u Borovu Selu organizirale su JNA i krajiške vlasti kao odgovor na ono što se ranije dogodilo u Pakracu i na Plitvicama, kada je hrvatska policija ugušila srpsku pobunu i uhitila Gorana Hadžića i Borivoja Savića.

Masakr u Borovu Selu bio je okidač za područje istočne Slavonije s ciljem izazivanja sukoba s hrvatskim vlastima i narodom, samo što je ovdje to bilo daleko surovije i krvavije.

Tada su dali svoje živote na oltar domovine pripadnici specijalne policije iz Vinkovaca:

STIPAN BOŠNJAK (1956.)  i ZDENKO PERICA (1965.) iz Nuštra; ŽELJKO HRALA (1968.) i JANKO ČOVIĆ (1965.)  iz Ivankova; JOSIP CULEJ (1966.) iz Jarmine; ANTUN GRBAVAC (1961.)  iz Nijemaca; MLADEN ŠARIĆ (1965.) iz Novih Jankovaca; ZORAN GRAŠIĆ (1969.) i LUKA CRNKOVIĆ (1970.) iz Otoka; IVICA VUČIĆ (1961.) iz Vinkovaca; MARINKO PETRUŠIĆ (1966.) iz Tovarnika i MLADEN ĆATIĆ (1971.) iz Županje.

Incident je izazvao šok i paniku u cijeloj Hrvatskoj jer zločin je bio toliko brutalan i podmukao i sa ovim terorističkim činom objavljen je rat Hrvatima.

Nakon toliko godina od tog zločinačkog masakra, možemo sa žalošću zaključiti da je to bio jedan u nizu zločina koji su ostali nekažnjeni. Samo je jedna osoba (Milan Marinković) osuđena na sramotne tri i pol godine zatvora zbog nečovječnog postupanja prema uhićenom policajcu - iako je Stevo Culej, brat jedne od žrtava, podnio kaznene prijave protiv 30 osoba umiješanih u zločin.

Šoškoćanin je bio veterinarski tehničar u Vukovaru, nakon izbora 1990. postaje predsjednik Općine Borovo i zapovjednik Teritorijalne obrane Borova sela. Javno se hvalio da je 2. svibnja 1991. godine  zapovijedao srpskim teroristima u Borovu selu.

Vukašin Šoškoćanin poginuo je u Dunavu kada mu se prevrnuo čamac. Uzrok njegove smrti nije do kraja razjašnjen, a špekulira se da su ga ubili Srbi zbog spora oko šverca oružja.

Srbija je Šoškoćanina proglasila herojem i žrtvom "hrvatskog snajperiste", a njegov golemi mauzolej na groblju Borova Sela i dalje je trn u oku većini Hrvata, posebice obiteljima žrtava.

Iako hrvatske vlasti imaju pravnu osnovu (i obvezu - zakonsku i moralnu) ukloniti krvnikov spomenik iz Borova Sela, to se do sada nije dogodilo.

U ubojstvu i masakru hrvatskih policajaca u Borovu selu, između ostalih sudjelovali su:

Vukašin Šoškoćanin, Marko Lončarević, Jovica Vučenović, Stevo Bogić zvani Jajo, Milan Marinković zvani Kurta, Jovan Jakovljević zvani Tucko, Dragan Rakanović zvani Rujo, Milenko Mihajlović zvani Čerkez, Jovo Ostojić, Slavko Arbutina, Milan Držajić, Mladen Maksimović, Jovan Ćurčić, Dragiša Čančarević, David Češić, Milenko Mihajlović, Nikola Milošević, Vojislav Milić i drugi – ukupno najmanje 51 ekstremist, u većini četnici.

2002. godine podignut je spomenik u čast dvanaestorici hrvatskih redarstvenika koji su ubijeni 2. svibnja 1991. godine u Borovu Selu. Do otkrivanja spomenika odavala se počast poginulim redarstvenicima na ulazu u Borovo Selo, gdje je posađeno 12 čempresa.

Borovo Selo je mjesto koje će se zauvijek pamtiti kao simbol žrtve i stradanja u Domovinskom ratu.

Kristijan Fereža/PDN