A KAKO JE VAŠ OTAC PROŠAO U RATU? Hrvatski klinci otvorili temu: ‘Moj tata ima 44 šava. Još ima geler u leđima’
DJECA BRANITELJA O OČEVIMA HEROJIMA
Prošla su više od tri desetljeća otkako su brojni hrvatski mladići s puškom u ruci stali protiv neprijatelja koji je kanio okupirati njihovu zemlju. Neki od njih nisu bili niti punoljetni, samo malobrojni su bili u zreloj životnoj dobi, a većina ih je tek napunila dvadesetu i s rizikom da izgube život razasuli se po hrvatskim bojišnicama.
Veliki broj hrvatskih branitelja zasnovao je obitelj i dobio djecu tek nakon oslobađanja Hrvatske. U poraću, neki su dobili i unuke, pa je tako riječ o generacijama koje o Domovinskom ratu znaju samo onoliko koliko su čuli od svojih očeva.
Upravo o tome, potomci hrvatskih branitelja otvorili su temu na Redditu na kojem su podijelili najzanimljivija ratna iskustva svojih očeva i djedova.
“Dao je krv, meso i um za ljude koji ga ponižavaju”
“Tata mi ima PTSP, pa općenito rijetko priča… Na neki način, cak i kada je prisutan u sobi, kao da i nije tu. No, on ima pseudonim preko kojeg objavljuje priče i doživljaje iz rata. Slučajno sam saznala za to i otad sam pročitala sve njegove priče (a ima ih stotine). Imam osjećaj da sam ga tek tada upoznala. Fascinirana sam tim da je nevjerojatno talentiran pisac. Sve situacije, mjesta, zvukove, događaje, okuse i mirise opisuje na način da se osoba može bez problema staviti na mjesta njega i njegovih suboraca. Da je nekim slučajem rođen u nekom drugom mjestu, bio bi Bukowski, King ili Dickens, a ovako je dao krv, meso i um za državu i ljude koji ga danas ponižavaju”, ogorčeno piše jedna korisnica Reddita.
“Moj stari je bio satnik ako se ne varam… Rijetko priča o tome, toliko rijetko da zapravo i nisam siguran kako točno priča ide. Uglavnom bili su u Zemuniku kraj Škabrnje i zarobili su pun kamion streljiva za minobacač. Zavukli su se u neki prazan grob, postavili sve i krenuli pucati. Pogodili su neku trgovinu di su se ovi skupljali navodno svako jutro i sve ih satrali”, prisjetio se sin hrvatskog branitelja iz zadarskog zaleđa.
“Moj otac i danas ima gelere od bombe u leđima”
Priču svog oca koji je u rat otišao kao dragovoljac i koji je ranjen na bojišnici, ispričao je još jedan ponosni sin:
“Uglavnom mi je pričao kako su upravljali minobacačima, vozio je kamione s oružjem i municijom gdje je trebalo. Za vrijeme Oluje je bio negdje u blizini Velebita i došli su u situaciju gdje je tenk zapucao prema njemu. Bomba je pukla iza njega, te se dio odlomio i pogodio ga u leđa. Odmah su ga slali u bolnicu u Gospić, 44 šava, srećom je preživio ali i dan danas ima geler u leđima”.
“Moj tata je ostao bez noge…”
“Prema očevom ponašanju, vidim da je prošao dosta toga ali ne priča. Ima par anegdota iz rata kojih ponavlja i to je to, nikad se nisam usudio pitati ili čačkati dublje”, kratko rezonira sin hrvatskog branitelja.
“Tata je najviše proveo u Lici na bojišnici, i dan prije nego je stao na minu i ostao bez noge je sanjao kao će mu kolega poginuti kada stane na minu. Pa je odlučio taj dan ići na čelo kolone… Preživio je to i Oluju, on barem vjeruje da ne bi preživio Oluju da nije stao na minu. Drugo je pričao kako je jednome kolegi poskok spavao na prsima i da su svi paničarili. O drugome nije htio govoriti…”
