Aco Vučić zvani ‘devojčica’ prodavao je oružje sinu ukrajinskog generala

Velika je pometnja i panika u šumadijskome pašaluku. Iz dana u dan cure nove i sve teže afere i skandali na sve strane, a stari, ovejani i prokušani srbijanski prevaranti nisu više ni sami u stanju ispratiti taj siloviti tempo afera što su ih sami masovno pokrenuli i zakuhali. Prozirnim trikom pokušali su prije neki dan podmetnuti Hrvatskoj kukavičje jaje izmišljene i lažne špijunaže Srbije, ne bi li zadnjim trzajima i atomima snage razvodnili vlastitu krivnju za seriju sijaset kriminalnih radnji, čiji su sami Srbijanci glavni vinovnici. U moru beščasnih i bešćutnih političkih djelatnika iz Srbije povremeno nas neočekivano i sasvim prijatno iznenadi neki usamljeni i rijetki glas razuma u redovima njihove politički šarolike oporbe. Malo je i tamo onih što nemaju iz prošlosti ili sadašnjosti masla na glavi ili oraha u džepovima.

Jedna od rijetkih svijetlih točaka, koja zavrijeđuje pozornost i štovanje je potpredsjednica stranke Slobode i pravde Marinika Tepić. Ona je i ranije kao oporbena zastupnica iz Pančeva bila inicijatorom razotkrivanja brojnih makinacija i malverzacija u Srbiji, zbog čega su joj velikosrbi pod kontrolom mafijaških vlasti terorističke države Srbije često otvoreno prijetili. Ipak, ona je hrabro i uzdignuta čela nastavila svoju borbu, a jučer je iznijela i sasvim svježe i dodatne dokaze o tajnoj isporuci srpskoga naoružanja Ukrajini preko Poljske kao posrednika u cijeloj toj operaciji. Srbi na sve to mudro i zagonetno šute, jer pred neoborivim dokazima Marinike Tepić nemaju što za reći, sem da u svome očaju i nemoći njoj pakosno i zlobno dobace kako se ponekad voli “kirvo predstavljati u javnosti”, s obzirom da je djevojački ona Marinika Ciobanu, rođenjem Rumunjka iz Banata udata za Srbina Tepića.

Što su srpski mislioci željeli reći tom opaskom, osim što su se time i javno legitimirali kao neopjevane budale. Najbitnije u svemu je što je Marinika Tepić – Ciobanu preko svojih političkih veza razobličila i predočila javnosti, a ne njezina nacionalna krvna zrnca.

Prema njenim saznanjima lopov, lažov i prevarant Aleksandar Vučić namjerno je prešutio činjenice da je valjevski “Krušik” izravno pregovarao s ino partnerom iz Ukrajine. U pitanju je ciparska tvrtka “Petralink”, čiji je vlasnik sin ukrajinskog generala Vladimira Petenka, čovjeka već ranije osuđivanog za trgovinu oružjem. Za taj prljavi posao trgovine oružjem s osuđivanim čovjekom suglasnost su dale i sve srpske institucije, u čijem je djelokrugu posla bilo odlučivanje o transportu oružja iz Srbije za Ukrajinu i posredstvom Poljske. I prema navodima i dokazima Marinike Tepić – Ciobanu suglasnost za tu akciju dao je vrh srbijanske države, jer su sve to odobrili i srbijanski MUP, BIA, Ministarstvo obrane, Ministarstvo vanjskih poslova i MInistarstvo trgovine, te su svi oni listom umiješani i snose odgovornost. Marinika Tepić je na njezinom twitter nalogu u povodu svega toga objavila i četiri fotografije iz Holding korporacije “Krušik” iz Valjeva s inozemnim poslovnim partnerom iz Ukrajine. To seže od 2. studenog 2015. godine, a onda kronološki slijedi i novo izvješće iz “Krušika” od 4. travnja 2016. godine, gdje se taksativno opisuje transport mina i granata iz Srbije po nalogu poljske tvrtke “Natan” o narudžbi streljiva za ciparsku tvrtku “Petralink”, koje je iz Srbije izvezla tvrtka “Tehnoremont” d.o.o. ( društvo ograničene odgovornosti ).

Marinika Tepić je i tijekom ovoga tjedna u Skupštini Srbije potvrdila kako iza svih poslova trgovine oružjem iz Srbije stoje visoki dužnosnici vladajuće SNS i poimenice Milorad Pušica i Slobodan Tešić kao bliski suradnici i ljudi od povjerenja Aleksandra Vučića. On manirom pravog pokvarenjaka, prevaranta i srbijanskoga podvaladžije već dugo podmeće javnosti laž da su mine iz granate iz srpskih tvornica namjenske industrije iz Srbije preko Poljske, pa sve do Ukrajine kao ciljnog odredišta dospjele zahvaljujući djelatnosti majke uhićenog i politički u kućni pritvor zatočenog uzbunjivača iz valjevskog “Krušika” Aleksandra Obradovića. On je prvi čovjek koji je javno objelodanio ovaj skandalozni događaj, a ta ga je hrabrost, poštenje i ljudskost u Srbiji koštala protuzakonitoga slanja u pritvor, naknadno nakon njegove žalbe i novom sudskom odlukom preinačenom u mjeru kućnoga pritvora. U Srbiji je on kriv zato što je javnosti prenio istinu i što se bori za pravdu. Lažno je optužen kao “špijun” koji radi protiv “države i naroda”, odavanjem “vojnih tajni.” Njegova je majka prije odlaska u mirovinu radila kao knjigovođa u spomenutome “Krušiku,” a sad umirovljenoj ženi Vučić hoće podvaliti i podmetnuti odgovornost zločinačke bande iz namjenske industrije, koju je on osobno organizirao skupa sa svim svojim političkim i stranačkim poslušnicima i do gorba vjernim podanicima.

No, Marinika Tepić iznosi ključni pisani dokument, preko kojega je kristalno jasno da je najodgovorniji čovjek za trgovinu oružjem iz Srbije za Ukrajinu, a posredstvom Poljske, osobno Vučićev pulen Milorad Pušica, član Glavnog odbora Vučićeva banditskog i razbojničkog SNS-a. I prema zaključku Marinike Tepić, poljska tvrtka “Natan”, odnosno “Tehnoremont” d.o.o. koji Poljsku tvrtku u Srbiji zastupa, su figurativno rečeno u cijeloj stvari samo neka vrsta “protičnog bojlera” u transportu oružja ka krajnjem dobavljaču naoružanja Ukrajini. Očito je da su Srbi ovim višestrukim smicalicama nevješto i uzaludno pokušali sakriti krvave tragove. Nisu izravno prodali oružje Ukrajincima, nego je sve išlo zaobilaznim putem preko Poljske, sve u srpskoj iluziji da Putinove Rusija kao politički pokrovitelj Vučićeve Srbije neće za to nikad doznati. Isto su raskrinkani kao i kad su po istome scenariju i režiji ISIL-u u Jemenu i Siriji prodavali srpsko naoružanje preko posrednika Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Kao i obično, Srbi su se u svojoj kombinatorici preračunali i previše zaigrali. Sad će biti jako zanimljivo što će na sve ovo u predstojećem susretu na najvišoj razini i sraza u Sočiju za koji dan između gospodara Putina i sluge Vučića ruski lider konačno reći svome neobuzdanom i razularenom vazalu iz Srbije, koji mu se, izgleda, vrlo često voli oteti od kontrole.

Dragan Ilić