AHILOVA PETA Zona opasnosti u Europi za koju malo tko zna
Uski koridor između Litve i Poljske naziva se Suwalki koridor po poljskom gradu Suwalki, zadnjem gradu (oko 70,000 stanovnika) na sjeveru prije litvanske granice. Često se među vojnim analitičarima opisuje kao „najranjivija točka“ za NATO ili „zona opasnosti“ te mjesto gdje bi početak vojnog djelovanja značio početak rata na cijelom kontinentu. Ako bi izbio sukob između NATO-a i Rusije, taj bi koridor mogao postati kritično žarište. Strahuje se da bi, ako Rusija zajedno s Bjelorusijom upotrijebi vojnu silu za zatvaranje koridora, mogla odsjeći baltičke države – Litvu, Latviju i Estoniju – od njihovih saveznika iz NATO-a u Europi.
U lipnju 2025. godine, njemački načelnik obrane rekao je za BBC da se članice NATO-a moraju pripremiti za potencijalni ruski napad u sljedeće četiri godine. Upozorio je i da Rusija proizvodi stotine tenkova godišnje, od kojih bi mnogi mogli biti iskorišteni za napad na istočni bok NATO-a do 2029. godine ili čak ranije. Suwalki koridor je pojas zemlje dug 65 kilometara između članica NATO-a Poljske i Litve. Ovaj koridor povezuje baltičke države s ostatkom Europe i razdvaja Bjelorusiju od snažno utvrđene ruske eksklave Kalinjingrada. To je jedina kopnena ruta kojom NATO snage mogu doći do Litve, Latvije i Estonije.
Te se tri zemlje doživljavaju kao Ahilova peta NATO-a na Baltiku zbog relativno malog vojnog kapaciteta u usporedbi s ostatkom saveza. Litva, jedna od baltičkih država, nalazi se na sjevernoj strani tog pojasa, dok je na jugu Poljska. Linija izolira Kalinjingrad od Rusije i ruskog saveznika Bjelorusije. Mikey Kay, voditelj BBC-ove emisije Security Brief, bivši pilot helikoptera u Britanskoj vojsci i strateški vojni planer, objašnjava: „Jedini način na koji Kalinjingrad trenutno ima pristup Rusiji jest zračni put i preko Finskog zaljeva prema području Sankt Peterburga. Stoga je Suwalki koridor najkraći put kojim se može uspostaviti kopneni koridor između Kalinjingrada i Bjelorusije.“ I Kalinjingrad i Suwalki koridor smatraju se važnim slabim točkama koje bi Rusija mogla iskoristiti da odsječe baltičke države od ostatka Europe kopnom i potom ih blokira s mora. Terenski uvjeti, prekriveni šumama, brežuljcima i jezerima, više idu na ruku braniteljima nego napadačima, otežavajući vojne operacije velikih razmjera.
‘Raskrižje strateških interesa NATO-a i Rusije’
Strateški položaj Suwalki koridora čini ga ključnim za obrambene položaje NATO-a u Srednjoj i Istočnoj Europi. Analitičari ga opisuju kao „osjetljivi krajolik na raskrižju strateških interesa NATO-a i Rusije“. Njegova ključna važnost proizlazi prvenstveno iz mogućnosti da ga zauzmu ruske snage i odsjeku tri članice NATO-a (Litvu, Latviju i Estoniju) od savezničke kopnene potpore.
U prosincu 2015., nekoliko mjeseci nakon ruske aneksije Krima, tadašnji zapovjednik američke vojske u Europi, general-potpukovnik Ben Hodges, na konferenciji za medije u Pentagonu upozorio je na ranjivost ovog područja, posebno istaknuvši sve veći broj „ruskih izvanrednih vježbi“. U izvještaju iz 2018. pod nazivom „Osiguravanje Suwalki koridora: Strategija, državništvo, odvraćanje i obrana“, general Hodges opisao je koridor kao žarište i predložio praktične mjere za jačanje prisutnosti i sposobnosti NATO-a u regiji.
Za Poljsku je koridor važan gotovo više nego za bilo koju drugu zemlju, ključan je u političkom, ekonomskom i vojnom smislu. Kroz njega se odvija trgovina s baltičkim državama preko razvijene cestovne i željezničke infrastrukture. U vojnom smislu, ima ključan logistički značaj. Omogućuje kretanje vojnih jedinica, opreme i streljiva prema teritorijima Litve, Latvije i Estonije u mirnodopskim uvjetima, podržava zaštitu granice (NATO snage su tamo raspoređene na rotacijskoj bazi) te zajedničku obuku i organizaciju multinacionalnih vježbi. Zauzvrat, tijekom krize ili oružanih sukoba, kontrola nad koridorom omogućit će pružanje i vojne i humanitarne pomoći baltičkim državama, piše BBC.
Kako zemlje regije ublažavaju potencijalnu prijetnju?
Estonija, Latvija i Litva jačaju dio svojih granica dug 1.600 kilometara, najizloženiji dio istočnog boka NATO-a. Sve tri zemlje započele su iskopavanje protutenkovskih rovova kao dio zajedničke Inicijative za obrambenu liniju Baltika, najavljene u siječnju 2024. Sličan projekt obrambene linije pod nazivom „Projekt Istočni štit“ pokrenut je i u Poljskoj kako bi se utvrdila poljska istočna granica s Bjelorusijom i Kalinjingradom.
Vlasti su početkom studenoga 2024. započele izgradnju barijera, ograda i vojnih objekata. Procjenjuje se da će projekt biti dovršen do 2028. godine. Europski parlament također je u travnju 2025. usvojio rezoluciju kojom su Istočni štit i Baltička obrambena linija priznati kao ključni projekti zajedničke sigurnosti.
Poljska planira ove godine izdvojiti 4,7 % BDP-a za obranu, što je najviši udio u NATO savezu. Litva je povećala izdvajanja za obranu s 3 % na 5 % u razdoblju od 2026. do 2030. Članice NATO-a Finska, Poljska i tri bivše sovjetske baltičke države – Estonija, Latvija i Litva – ili su se povukle iz Konvencije iz Ottave koja zabranjuje protupješačke mine ili najavile da će to učiniti, pozivajući se na povećanu vojnu prijetnju iz susjedne Rusije. No, to nije dovoljno, nužno je organizirati multinacionalne vježbe uz sudjelovanje savezničkih država.
Bi li Rusija mogla pokrenuti napad?
I dok se analitičari slažu da Rusija predstavlja prijetnju, direktan napad na koridor ostaje malo vjerojatan dok traje rat u Ukrajini. „Rusija ima agresivne ciljeve prema sjeveroistočnom boku NATO-a“, kaže Justyna Gotkowska zamjenica direktorice Centra za istočne studije (OSW) i voditeljica Odjela za sigurnost i obranu. „Dok traje rat u Ukrajini, mogućnost da Rusija napadne baltičke države, Poljsku, Finsku, Švedsku i druge europske zemlje i dalje je vrlo mala“, dodaje ona.
„Ali ako rat u Ukrajini završi u korist Rusije, možda će biti spremna suprotstaviti se NATO zemljama u našoj regiji i započeti oružani konvencionalni napad na baltičke države, Poljsku, Finsku i druge zemlje.“ Prema ukrajinskom mediju TSN i vojnoj analizi internetske stranice Točnij, satelitski snimci pokazuju da Rusija razvija objekt za masovno elektronsko izviđanje (SIGINT) u Kalinjingradskoj eksklavi kako bi proširila nadzorne sposobnosti blizu istočnog boka NATO-a. S ove lokacije Rusija će moći nadzirati taktičke transmisije, radarske mreže pa čak i elemente civilne infrastrukture širom saveza.
U međuvremenu, Bjelorusija i Rusija nastavljaju s vojnim vježbama duž granice. Obje zemlje upravo organiziraju novu vježbu Zapad-2025. Mikey Kay upozorava da takve vježbe mogu poslužiti kao maska za gomilanje trupa, kao što se vidjelo prije aneksije Krima 2014. i invazije na Ukrajinu 2022. „Putin je postavio presedan koristeći te navodne vježbe za nagomilavanje vojne moći, a potom to agresivno iskoristio“.
