ANALIZA VOJNE INDUSTRIJE Europa uopće nije spremna za rat. 'Čak nam i Amerikanci govore da se trgnemo, uskoro ni oni neće moći pomoći'

'Čak nas i američki kolege savjetuju da ulažemo u vlastitu obranu. Upozoravaju nas da bi brzo moglo doći vrijeme u kojem bi SAD mogao biti angažiran negdje drugdje, u Azijsko-pacifičkom području, i jednostavno nas ne bi mogli podržati', rekao je Jiří Šedivý, čelnik Europske obrambene agencije (EDA), za Politico.

Europske kompanije pokušavaju pratiti te zahtjeve ulaganjem u rast proizvodnje i tehnologiju. Ali mnogi ugovori i poslovi i dalje idu u inozemstvo te se naručuje oružje iz SAD-a, pa čak i Južne Koreje.

'Ulažemo stotine milijuna eura kako bismo bili sigurni da možemo zadovoljiti potražnju', rekao je Micael Johansson, izvršni direktor švedske tvrtke Saab, čiji su laki protuoklopni lanseri raketa NLAW bili ključni za Ukrajinu u prvim danima ruske agresije.

Povećani europski obrambeni zahtjevi dio su globalnog trenda rasta vojnih izdataka nakon što je Rusija anektirala Krim 2014. godine. Potrošnja na obranu globalno je premašila dva bilijuna dolara.

'Potrošnja je dramatično porasla nakon ruske invazije u veljači. Europa još uvijek hvata korak te nadopunjuje i obnavlja postojeće zalihe oružja', ističe Lucie Béraud-Sudreau iz štokholmskog International Peace Research Instituta.

Na zakašnjelu reakciju Europe upozorila je i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u svom govoru o stanju Unije u rujnu. Europa nije slušala, rekla je Von der Leyen, Poljsku, baltičke države te veći dio srednje i istočne Europe - sve zemlje koje već dugo upozoravaju na Vladimira Putina.

'Godinama su nam govorili da Putin neće stati', rekla je Von der Leyen.

Potrebe Europe su brojne. Vojske nastoje poboljšati svoje komunikacijske kapacitete, ojačati sposobnosti mobilnosti te unaprijediti obavještajne i izviđačke alate. U isto vrijeme europske regije suočavaju se s različitim slabim točkama koje zahtijevaju različite strategije i opremu, bilo da se radi o kopnu, moru, zraku ili kibernetičkom prostoru.

Uz to, kupnja i proizvodnja kompliciranih sustava unutar Europe mogu godinama trajati, a neka napredna oružja dostupna su samo u inozemstvu.

'Problem europske obrambene industrije je taj što je navikla proizvoditi složeno oružje u vrlo malim serijama tijekom dugog vremenskog razdoblja, što odgovara mirnodopskoj situaciji. Ali sigurnosno okruženje se promijenilo i potrebne su milijarde ulaganja', izjavio je David Chour, glavni financijski direktor najvećeg češkog proizvođača oružja Czechoslovak Group (CSG).

Francuska je dug niz godina jedan od najvećih zagovornika uspostave samostalne europske obrambene mreže. Francuski predsjednik Emmanuel Macron preslikao je ovaj koncept na trenutnu situaciju, pozivajući svoje susjede da uspostave 'ratnu ekonomiju' za vrijeme najvećeg europskog sajma naoružanja i vojne opreme u lipnju u Parizu.

Taj apel ide u korist i francuskoj vojnoj industriji.

'Francuska ima visoko sofisticiranu obrambenu industriju. Također koristi prodaju oružja kako bi osigurala dobre političke odnose s drugim zemljama', napominje Tom Waldwyn, istraživač obrambenih nabava s Međunarodnog instituta za strateške studije iz Londona.

Europska unija i njezina Europska obrambena agencija od 2015. nude porezne olakšice, što je potaknulo države članice da kupuju oružje unutar Europe. Nedavno je EU pokrenuo i fond od 500 milijuna eura za pokrivanje zajedničkih nabava kao odgovor na agresiju Rusije u Ukrajini. Ali ti napori blijede u usporedbi s ukupnim potrebama.

Često se u nabavu naoružanja ide na osnovi geopolitike i bilateralnih odnosa. Dobra ilustracija toga bila je u rujnu 2021., kada je Francuska potpisala s Grčkom obrambeni sporazum koji uključuje to da će Atena kupiti francuske ratne brodove i zrakoplove, a ugovor bi u konačnici mogao biti vrijedan pet milijardi eura. Macron je tada također ponudio 'strateško partnerstvo' kako bi je podržao u desetljećima dugom sporu sa susjednom Turskom oko teritorija u Egejskom moru.

Nasuprot tome, kada je Poljska, jedan od najvećih donatora vojne pomoći Ukrajini, odlučila obnoviti svoje zalihe, vlada se okrenula Južnoj Koreji, potpisavši u srpnju rekordan ugovor o naoružanju vrijedan 14,5 milijardi eura. Varšava je implicirala da je otišla u inozemstvo dijelom zato što Njemačka, unatoč trećoj najvećoj obrambenoj industriji u Europi, nije dovoljno brzo zamjenjivala svoje tenkove. Berlin je obećao poslati moderne oklopnjake Poljskoj u zamjenu za to da Varšava isporuči Ukrajini svoje tenkove iz sovjetske ere.

Iz perspektive EU-a, zadržavanje ulaganja kod kuće također je dio šire želje da se smanji vanjska ovisnost o autokratskim zemljama poput Kine, koju su EU i NATO označili kao 'sustavnog suparnika' koji nastoji 'potkopati međunarodni poredak temeljen na pravilima'.

'Dio strateške autonomije također je ublažavanje ovisnosti o akterima ili državama koje jednostavno ne dijele naše vrijednosti', istaknuo je Šedivý, šef EDA-e.

Jedna od najvećih sigurnosnih slabosti Europe upravo je preveliko oslanjanje na Kinu. Ekonomski think-tank sa sjedištem u Münchenu, Institut ifo, izvijestio je da se gotovo polovica njemačke proizvodnje oslanja na ključne inpute iz Kine.

Sama Europa čini samo 10 posto globalnog tržišta mikročipova, a oni pokreću sve, od perilica do oružanih sustava. EU je postavio cilj udvostručiti tu brojku, ali kompanije upozoravaju da su sredstva namijenjena za taj napor krajnje neadekvatna.

Problem će se samo pogoršavati jer su sljedeće generacije obrambenih sustava tehnološki sve naprednije.