Antikatoličanstvo uzelo maha, antisemitizam pao u drugi plan

Antikatoličanstvo ili antikatolicizam je izraz koji se koristi za predrasude, diskriminaciju i neprijateljstvo prema vjernicima katoličke vjeroispovijesti. Izraz se također koristi za vjerske progone katolika tijekom povijesti ili za vjerska uvjerenja suprotna katoličkim. U novom vijeku Katolička crkva se borila za zadržavanje svoje tradicionalne duhovne i političke uloge u svjetlu nastanka sekularnih snaga u Europi. Kao rezultat tih borba pojavilo se neprijateljstvo spram političke, društvene i vjerske uloge papa i svećenstva u obliku antiklerikalizma. U najnovijem razdoblju antikatolicizam se pojavljuje u više oblika, uključujući progon katolika u mjestima gdje su vjerska manjina, napade vlada na njih, diskriminaciju i vandalizaciju crkava i svetišta, te napade na kler i laike.

Sekularizam

Sekularizam (od latinske riječi saeculum, koja ukazuje na sve ono što ne pripada religiji) jest vjerovanje, ideja da vjeru i vjerska uvjerenja valja odbaciti i zanemariti. Pojam „sekularna kultura“ shvaćamo u smislu da država ima male ili nikakve ingerencije u vjerskoj sferi i, obrnuto, da vjera ima male i nikakve ingerencije u državnim poslovima. Sekularizacijom država jamči društvu slobodu od religioznih zakona i učenja. Sekularizacija je, dakle, načelo razdvajanja državnih institucija i osoba ovlaštenih za zastupanje države od vjerskih institucija i vjerskih dostojanstvenika. Od početka države do 18. stoljeća postojala su dva ključna odnosa, prouzročena djelomično time što je do pojave prosvjetiteljstva povezanost čovjeka i vjere shvaćana kao prirodna istina. Prvi je onaj u kojemu je između Crkve i države postojala tijesna veza, a drugi onaj u kojemu je monarh bio apsolutni vlastodržac. Iako su se društveni odnosi od Asirije do Europe 18. stoljeća znatno promijenili, feudalno je društvo slijedilo robovlasništvo, ali samo stoljeće starija izreka „država, to sam ja", pripisana Luju XIV., jasno govori o svjetonazoru u kojemu je monarh središte države, odnosno vlasti.

Oduzimanje imovine, zabrane

Sekularizacija, u smislu oduzimanja crkvene imovine od svjetovne vlasti, provedena je u Francuskoj za vrijeme Francuske revolucije 1789. oduzimanjem svih crkvenih dobara. U drugim europskim državama – Italiji, Portugalu, Španjolskoj – provedena je djelomično u 19. i 20. stoljeću zabranom nekih vjerskih kongregacija i samostana. U socijalističkoj Jugoslaviji državna je vlast Crkvi oduzimala imovinu na silu, nacionalizacijom ili nasilnim zaposjedanjem nekih crkvenih zgrada. U svakoj katoličkoj biskupiji Crkve u Hrvata vlast je oduzela golemo blago nekretnina i objekata u vlasništvu Crkve. I, ne samo to. Crkvu su nastojali stjerati u „sakristiju“ i oduzeti joj svaki utjecaj na društvo u cjelini. Zabranili su slavlja, odnosno neradni dan na Božić, na Veliku Gospu i Tijelovo. U prvim godinama, odmah nakon Drugog svjetskog rata, kako su pričali očevidci, rastjerivali su silom hodočasnike kako bi spriječili hodočašća ma Mariju Bistricu ili u druga svetišta. Izbacili su vjeronauk iz škole i križ sa zida iz svake učionice. Gimnazijama koje su bile pod ingerencijom Crkve oduzeli su pravo javnosti, a mlade koji su takvu gimnaziju završili tretirali su kao da uopće nisu završili gimnaziju. Morali u ponovno završiti državnu gimnaziju. To je trajalo sve do 1977., kada je đacima iz vjerskih gimnazija dopušteno da polažu „ispite“ na državnim gimnazijama. Svaki čovjek koji je imao želju zaštititi hrvatske katoličke interese bio je prozvan klerikalcem i postao je „ipso facto“ građanin drugoga reda. Takvima su masovno oduzimali putovnice, jer su „mirisali“ na klerikalizam, a taj su pojam izmislili kako bi njime zastrašivali buđenja katoličke svijesti u biskupijama. Možeš biti povezan i s crnim vragom, ali ne s klericima.

Revidiranje Vatikanskih ugovora i izbacivanje vjeronauka iz škola

Jedna od  političkih „poslastica“ koja se često pojavljuje u medijima jest Katolička crkva u Hrvata kao trn u oku. Revidiranje Vatikanskih ugovora i izbacivanje vjeronauka iz škola i drugih odgojnih ustanova zagovaraju, dakako, one stranke i oni Hrvati čiji duhovni sklop još  uvijek funkcionira kao u bivšoj Yugi i pod utjecajem predmeta TIPSS-a. Ne mogu se osloboditi toga mentalnog sklopa, a nisu se ni potrudili pogledati, proučili kako je to riješeno u zemljama visoke demokracije. Vjeronauk u školi trn im je u oku, a nekima u peti. Za dane kruha i zahvalnosti već je jednom zabranjen dolazak svećenicima u školu. Kao da su oni neprijatelji djece i školskog obrazovnog sustava. Argument za takvu tezu bila je primjedba nekog roditelja koji nije vjernik. Neka manjina i dalje maltretira većinu! Ništa za to, to su katolici i Katolička crkva.

Antikatoličanstvo na sportskim terenima i u amblemima klubova

U Europi, pa i kod nas, iz svakoga amblema u kojemu je bio križ nastojali su izbaciti križ. Igračima koji su katolici savjetovali su da u slavlju pogotka protivničkoj ekipi nema poklecanja na travu ni križanja na terenu. Na sportskim terenima vodi se žestoka kampanja protiv rasizma i vrijeđanja sportaša s drugih kontinenta i druge boje kože. Pritisak se u pojedinim zemljama pravi na sportaše katolike. No, nije to diskriminatorsko djelovanje svugdje jednako. Sportske ekipe nekih zemalja, primjerice, nogometne, poput Brazila, u svojoj reprezentaciji imaju svećenika kao duhovnika.

Progon katolika gdje su vjerska manjina

Katolici trpe progon na svim kontinentima, od Afrike do Europe. Pogotovo je taj progon očit, jak i vješto prikriven u zemljama s većinskim islamskim stanovništvom. Najgori progoni katolici trpe u Kini, gdje, osim što progone vjernike katolike, na silu skidaju križeve s crkvenih tornjeva i kipove iz marijanskih svetišta, na silu zatvaraju crkve i prenamjenjuju ih u druge svrhe. Oni katolici u Kini koji su vjerni Rimu i papi žive svoju vjeru u katakombama. Vlastodršci u zapadnjačkim liberalnim društvima čine to isto, ali na podmukliji način. Oni propagiraju sekularno društvo iz kojega katoličku vjeru treba istrijebiti. Po njima, u društvu ne smije biti nikakva vjerskog učenja. Velika okupljanja vjernika na jednom mjestu, u nekom svetištu, namjerno brojčano minimiziraju. Ako je u Sinju za Veliku Gospu bilo 10.000 ljudi, hrvatski mainstream mediji izvijestit će da je bilo nekoliko tisuća hodočasnika. Elektronski mediji neće izvući iz propovjedi biskupa jasnu i snažnu vjerničku poruku, nego rečenicu za politiziranje i moguća spletkarenja. Učinit će sve da do javnosti ne dođu katoličke poruke, nego miris podvajanja i sekularne ideje. Progone u Kini i Sjevernoj Koreji, logore u kojima žive katolici nijedan medij ne spominje, ali ni vladajući političari. Sve to vješto prešućuju. Nijedna svjetska organizacija za zaštitu čovjekova dostojanstva i osobnosti nije ni spomenula da je na svijetu antikatoličanstvo preuzelo fenjer od antisemitizma.

Diskriminizacija i vandalizacija crkava i svetišta

„Francuski tužitelji počeli su službenu istragu nad osumnjičenim muškarcem u nedjelju ujutro nakon što je priznao da je podmetnuo vatru u katedrali u Nantesu iz 15. stoljeća. Tridesetdevetogodišnjega muškarca, ruandskog izbjeglicu koji je dobrovoljno radio kao čuvar u katedrali sv. Petra i Pavla, tužitelji su ispitali ponovno u subotu navečer i sada se nalazi u pritvoru, objavio je francuski list Le Monde. Citirajući tužitelja Pierrea Sennèsa, list prenosi da je osumnjičeni priznao odgovornost za vatru koju je 18. srpnja podmetnuo na trima različitim mjestima u zgradi. Prvotno je to bio zanijekao. Osumnjičeni nije identificiran. Njegov odvjetnik, kojeg je Le Monde identificirao kao Quentina Chaberta, rekao je da njegov klijent gorko žali zbog toga što je učinio“ (Kamenjar 26. 7. 2020.). Svakom iole mudrijem čovjeku jasno je da se katedrala Notre Dame u Parizu i katedrala u Nantesu nisu same od sebe zapalile. Eto, u Nantesu znaju tko je to učinio, ali zbog toga ni mediji ni političari nisu digli veliku prašina u demokratsko-liberalnoj Francuskoj. Više bi prašine digli da je netko premlatio psa ili, ne daj Bože, mačku. Tada bi to bila vijest-.trakavica koja bi trajala tjednima. Kažu da se u Francuskoj svakoga dana u prosjeku dogode po dva napada ili oskvrnuća katoličkih crkava. To i mediji i političari sustavno prešućuju i ne nazivaju pravim imenom - antikatoličanstvo. „Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova Francuske, 2018. g. zabilježeno je u toj nazovi slobodarskoj zemlji najviše zlodjela protiv kršćana. Čak 1063 djela bila su usmjerena protiv kršćana, na način da su oskvrnuti sakralni objekti i napadnute službene crkvene osobe. Učinjen je 541 antisemitski napad i 100 antimuslimanskih vandalizama, piše Ines Grbić“ (Laudato.hr). Za usporedbu, 2017. godine učinjeno je 878 protukršćanskih napada te je taj broj 2018. g. porastao za 13%. Prema službenim policijskim izvješćima, koji nisu predmet predsjedničkih konferencija, 80% oskvrnuća bogoslužnih prostora u Francuskoj odnosi se na kršćanske crkve. Dakle, prema tim statističkim podatcima, antikatoličanstvo lomi francusko društvo i Crkvu. Antisemitizam je dvostruko manji, a islamofobija i napadi na muslimane statistički su minorni. Slično je i u drugim zemljama EU-a, pa tako i u nas.

Napadi na kler i laike

Hrvatska javna televizija također vodi tihu antikatoličku politiku, posebno neke tjedne emisije. „Svećenik đakovačke biskupije kupio mercedes“, a da ne spominjem kakve su sve gnjusne objave bile u tiskovinama protiv kardinala Josipa Bozanića. Ne napadaju samo biskupe Crkve u Hrvata. Nekakav malen incident nekog župnika ili redovnika danima žvaču po novinama, a ponekad im takvo što udarna vijest nekih domaćih televizija. Pravoslavnima i muslimanima ne želim zlo, ali se još nije dogodilo da je na meti naših vrlih novinarčića bio neki pravoslavni svećenik ili islamski vjerski službenik. U našim medijima prevladava komunistički mentalni sklop, a u novije vrijeme i kopiranje modela EU-a – vodite antikatoličku medijsku politiku. Osim biskupa, nadbiskupa i svećenika na udaru su im i oni laici koji su po svom angažmanu odskočili daleko od običnih laika. Slučaj Jelene Brajše (za dugogodišnji rad u Caritasu na kraju karijere su je prezreli, popljuvali… i odbacili). Na internetu i društvenim mrežama možeš na vjerskoj osnovi vrijeđati koliko te volja bilo koga iz Katoličke crkve. I ništa ti se neće dogoditi. Možeš posprdno zvati koga hoćeš katolibanom i pisati prostačke komentare. Antikatoličanstvo je pod utjecajem liberalizma i globalizma uzelo prevelik zalogaj i velikog maha. Brzo se kreće kotač zamašnjak, a „nojevi“ i dalje drže glavu zabijenu u pijesak. Nitko ne ustaje, ne prosvjeduje: Slomili smo antisemitizam, moramo slomiti i antikatoličanstvo u EU i u svijetu.