Bal vampira u Kumrovcu: Kako se u Hrvatskoj zabranjuje domoljublje, a slavi zločin

Kad se zločinačko znakovlje slavi, a domoljublje kažnjava

Prije tri dana, u srcu Hrvatske, održan je još jedan “Dan mladosti” – manifestacija koja sa stvarnom mladošću nema nikakve veze, osim ako pod mladost ne smatrate ideološki reinkarnirane sljedbenike Jugoslavije, totalitarizma i dokazanih zločinačkih simbola. Tisuće ljudi, s kapama i oznakama identičnima onima koje su nosili Šljivančanin i njegovi suborci dok su 1991. godine razarali Vukovar i druga hrvatska mjesta, ponovno su paradirale bez ikakvih posljedica. Policija? Nema reakcije. ”Mainstream” mediji? Šutnja, osim ponekog patetičnog osvrta u stilu “veseli karneval s nostalgijom”.

Jer kad se veliča crvena zvijezda i slavi diktatura, to je “tradicija”. Kad se s istim tim simbolima gazilo po Hrvatskoj, palilo sela i otvaralo logore – to je povijest koju valjda trebamo “prihvatiti” s osmijehom.

Licemjerje kao službena doktrina

U isto vrijeme, isti ti mediji, iste institucije i isti salonski “antifašisti” poput Hrvoja Klasića, frapirani su kada nekoliko maturanata na norijadi razvije zastavu na kojoj hrvatska šahovnica počinje bijelim poljem. U njihovim glavama, to je povod za paniku, “fašizaciju društva”, pa i otvorene pozive na kazne i zabrane.

Dok se pod petokrakom u Kumrovcu pjeva o Titu i Jugi, pod kojom su ubijene tisuće Hrvata i razorena njihova domovina – to je “slavlje mira i bratstva”. Ali kad netko razvije zastavu pod kojom su poginuli hrvatski branitelji, to je “ekstremizam”. Takvu bolesnu logiku ne bi tolerirao nijedan narod na svijetu. Osim Hrvata, koji su kroz 30 godina “demokracije” pretvoreni u šutljive promatrače vlastitog poniženja.

Thompson pod povećalom, zločinci pod reflektorima

Kako se bliži Thompsonov koncert, možemo očekivati još jedan val “građanske panike” zbog zastava, pjesama i simbola koji su bili sastavni dio borbe za hrvatsku slobodu. Sve će se snimati, bilježiti, pozivati na zabrane, a možda i naplaćivati kazne.

Jer, eto apsurda: u Hrvatskoj se danas smije slobodno isticati znakovlje pod kojim su Hrvati ubijani, ali se zabranjuje ono pod kojim su se branili i pobijedili. I sve to uz blagoslov sustava, institucija i “nezavisnih” medija.

Hrvatska kao slučaj samoponiženja

Kumrovac nije nikakav ‘dan mladosti’. To je bal vampira, groteskna povorka zaborava i poruge. I dok hrvatski narod šuti, a institucije tapšaju po ramenu one koji simbolima zločina vrište po ulicama, jasno je jedno: Hrvatska je još daleko od slobode za koju su se borili oni čije se zastave danas pokušava zabraniti.

Jer samo u Hrvatskoj možeš biti kažnjen zbog domoljublja, a nagrađen zbog slavljeničkog pljuvanja po vlastitoj državi.