Bivši čelnik SDSS-a Topuskog optužen da je svirepo ubio civila kraj Karlovca - za sličan ratni zločin već mu sude
Navodno je pucao u poljoprivrednika Franju Klešića u mjestu Koritinja 1992. godine
Bivšeg čelnika SDSS-a u Topuskom, Dragutina Ćelapa (72), Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci optužilo je da je počinio ratni zločin 1992. godine u Banskoj Selnici, nedaleko od Karlovca.
Kako se navodi u optužnici, on je 8. ožujka, “tijekom trajanja oružanog sukoba hrvatske vojske s JNA i srpskim paravojnim formacijama, kao pripadnik paravojne postrojbe Teritorijalne obrane Vrginmost, postupajući protivno pravilima međunarodnog ratnog i humanitarnog prava o zaštiti civilnog stanovništva, pucajući iz vatrenog oružja preko rijeke Kupe na suprotnoj strani rijeke, na polju u mjestu Koritnja, pogodio i usmrtio civila koji se nalazio na polju”.
Kako smo ranije pisali, radilo se o umirovljeniku Franji Klešiću, koji je u nesretnoj zgodi obrađivao zemlju.
Riječki tužitelji podnijeli su prijedlog sudu da mu se u ovom predmetu produži istražni zatvor zbog opasnosti od bijega, ometanja postupka, odnosno opasnosti da bi mogao počiniti novo teže kazneno djelo.
No, on se u istražnom zatvoru nalazi i po još jednoj osnovi – zbog napada na svjedoka Milana Busića, sumještanina koji ga tereti u drugom postupku. U tom postupku na Županijskom sudu u Zagrebu započelo mu je suđenje za navodni ratni zločin počinjen 17. srpnja 1991. godine. Tužiteljstvo smatra da je iz vatrenog oružja, zajedno s dvojicom suboraca, koji su danas pokojni, na cesti Vranovina – Staro Selo Topusko ubio dobrog poznanika Marka Matijevića.
Matijević je u tom trenutku upravljao traktorom, a navodne ubojice iziritirala je pjesma koju je tada pjevao: “Bijela guska vodu pljuska, ova zemlja nije ruska”. Ćelap je pred sudskim vijećem na početku suđenja izjavio da se ne osjeća krivim.
Jutarnji list detaljno je istražio životni i ratni put Dragutina Ćelapa, kojeg u rodnom Starom Selu Topuskom, desetak kilometara istočno od Topuskog, svi zovu Dragan. Odrastao je u okruženju snažno izraženog antifašizma te srpske nacionalne manjine. Bio je ambiciozan i snalažljiv.
Završio je višu kemijsku školu i stekao zvanje inženjera kemije, što nije bila mala stvar za nekoga rođenog u malom selu u provinciji. Zaposlio se u Karlovačkoj industriji mlijeka (KIM) te je sa suprugom i kćeri živio u stanu u Karlovcu. Vozio je maslinastosivog “stojadina” i bio ugledan član društva.
Devedesetih godina, kada se počeo urušavati sustav bivše države, a s njime i ona sama, Ćelap nije bio sklon ideji života u samostalnoj Republici Hrvatskoj te se odlučio pridružiti pobuni dijela sunarodnjaka. Vratio se u rodno selo i postao jedan od kolovođa pobune. Kako tvrde naši sugovornici, u jednakoj je mjeri djelovao politički i vojno, zagovarajući Veliku Srbiju i zadužujući snajper. Kažu da je bio izuzetno bahat i narcisoidan, preuveličavao je vlastita postignuća, pa čak i – koliko god to bolesno zvučalo – vlastite zločine.
