Bojnik Stjepan Šerić u podcastu Veterani istine: Neispričana istina o operaciji Dunav i pripremama za oslobođenje hrvatskog Podunavlja
U novoj epizodi podcasta Veterani istine, bojnik u miru Stjepan Šerić otkriva detalje o planiranju operacije Dunav iz 1995. godine. Donosimo proširenu analizu priprema, vojne strukture, teških obuka i strateških ciljeva ove nikad izvedene akcije za povrat hrvatskog Podunavlja.
U novoj epizodi podcasta Veterani istine predstavljeno je iznimno vrijedno i povijesno značajno svjedočanstvo bojnika u miru Stjepana Šerića, jednog od ključnih časnika uključenih u planiranje operacije Dunav – velike, ambiciozne i strateški presudne akcije koja je trebala biti izvedena u studenome 1995. godine s ciljem povratka okupiranog hrvatskog Podunavlja.
Iako operacija nikada nije izvedena zbog konačnog političko-diplomatskog raspleta nakon vojnih pobjeda Hrvatske vojske, njezini planovi, pripreme i vojna logika ostali su sačuvani kroz svjedočanstva sudionika. Jedno od najdetaljnijih donosi upravo Šerić, tada časnik 5. domobranske pukovnije – postrojbe koja je, prema planu, trebala biti nositelj udarnog dijela glavnog smjera napada.
Plan napada i uključene snage
Operacija Dunav bila je osmišljena kao kompleksna napadna akcija s ciljem oslobađanja područja hrvatskog Podunavlja, koje je tijekom Domovinskog rata ostalo pod okupacijom srpskih paravojnih postrojbi i JNA. Glavni smjer napada, ističe Šerić, bio je precizno razrađen i obuhvaćao pravac:
Ivanovci – Antunovac – Divoš – Seleš – Orlovnjak – Tenje – Hrastin
U operaciji je, uz 5. domobransku pukovniju (5. DP), trebala sudjelovati i:
- 106. brigada Hrvatske vojske
- 132. brigada Hrvatske vojske
- četiri topničko-raketna divizijuna
- topnička skupina Zagreb
Složena struktura i kvalitetno planiranje jasno pokazuju ozbiljnost pristupa HV-a, koja je u to vrijeme već imala svježa iskustva iz briljantno izvedenih operacija Bljesak i Oluja.
5. domobranska pukovnija – snaga i organizacija
Govoreći o brojnosti i spremnosti svoje postrojbe, Šerić ističe da je 5. DP tijekom godina prošla niz reorganizacija i mobilizacijskih ciklusa. Godine 1993. pukovnija je brojila oko 1.400 pripadnika, no pred operaciju Bljesak i kasnije pred planiranje Dunava mobilizirala je i svoju 3. pješačku bojnu.
„U punom borbenom sastavu pukovnija je brojila 2.574 čovjeka plus 10%, što je bio izuzetno snažan ustroj“, ističe Šerić, dodajući da je to bio vrhunac brojne i operativne spremnosti ove postrojbe.
Obuke – kombinacija teorije, prakse i iscrpljujućih terenskih ciklusa
Šerić detaljno opisuje strukturu obuke koja je prethodila svim planiranim napadnim operacijama. Obuka je, kako ističe, bila “kombinacija teoretske i praktične nastave”, s postupnim povećavanjem težine kako bi se vojnici pripremili za složene borbene situacije.
Pripadnici satnija obično su dolazili na vježbališta unutar zadanog područja, gdje su ih, prema tematskom planu, očekivali sve zahtjevniji zadaci. Cilj je bio postići maksimalnu fizičku i taktičku spremnost.
Vrhunac obuke: napad na naseljeno mjesto
Najzahtjevniji i završni dio višednevnih obuka bio je simulirani napad na naseljeno mjesto.
Vojnici su se budili već u tri sata ujutro, nakon čega su, uz pomoć kompasa i unaprijed određenih kretnih shema, prelazili između 26 kilometara tijekom noći, prije nego što bi izvršili simulirani napad.
„Obuka je bila osmišljena tako da vidimo koliko naši pripadnici mogu izdržati u budućim napadnim operacijama“, objašnjava Šerić. „Može li postrojba izdržati deset kilometara borbenog kretanja u kontinuitetu? Može li sedam? Koliko im je potrebno odmora za nastavak napada? To su bile ključne spoznaje.“
Fizička i mentalna snaga vojnika
Šerić s ponosom ističe da su pripadnici pukovnije pokazali izvanrednu snagu, izdržljivost i motivaciju.
„Kad bi ih pitali je li im teško, govorili su – ne. Tek sad vidimo koliko možemo. To je bila suština obuke: razviti fizičku spremu, ali i svijest o vlastitim mogućnostima.“
Njegova svjedočanstva potvrđuju da su hrvatski branitelji, i nakon godina ratovanja, ostali iznimno motivirani i spremni za sve izazove. Upravo to, prema njemu, činilo je temelj svih uspjeha Hrvatske vojske.
Operacija Dunav – velika akcija koja nikad nije izvedena
Iako su pripreme bile temeljite, snage organizirane, a moral iznimno visok, operacija Dunav nije izvedena. Nakon operacija Bljesak i Oluja te jačanja međunarodnog pritiska, političko-diplomatska rješenja postala su dominantan put prema mirnoj reintegraciji Podunavlja.
Plan je tako ostao neostvaren, ali danas, zahvaljujući svjedočanstvima poput Šerićevog, postaje jasan:
- razmjer planirane operacije
- stupanj pripreme hrvatskih postrojbi
- visoka profesionalnost Hrvatske vojske u završnoj fazi rata
Svjedočanstvo bojnika Stjepana Šerića dragocjen je povijesni izvor koji otkriva kako je Hrvatska vojska planirala i pripremala još jednu veliku operaciju u završnici Domovinskog rata. Iako nikada izvedena, operacija Dunav pokazuje koliko je Hrvatska bila spremna osloboditi svaki dio svog teritorija vlastitim snagama, ako mirni put ne bi bio moguć.
Upravo ovakva svjedočanstva čuvaju istinu i baštinu Domovinskog rata, omogućujući novim generacijama da razumiju širinu žrtve, organizacije i požrtvovnosti hrvatskih branitelja.
