BORBA ZA MILIJUNE, TU NIKAD NIJE BILO PRIJATELJSTVA! Zna se što im je zajedničko, a interes je samo jedan…
Još je davno nepogrešivo rekao britanski premijer Winston Churchill, možda ste nekad pročitali rečenicu:
“Prijateljstva ne postoje, postoje samo interesi”!
A tema nam je – Dinamo. U ovome klubu više nema kao ne tako davno srdačnog međusobnog čestitanja Božića, a neće biti ni uzajamnih zagrljaja za Novu godinu. Ljudi koji vode klub ili si to utvaraju nasuprot onih s istim namjerama – toliko su se zakrvili da je to ružno za doživljavati.
Ples milijuna i velika bitka
A nisu se posvađali neznanci, oni koji su zauzeli suprotne polove, izvukli sječiva iz korica bili su najbolji prijatelji, suradnici, kumovi. Sada su ogorčeni, zagriženi i krvni suparnici.
Da, da i da! Nikad tu nije ni bilo prijateljstva, samo interesi. I koliki već bio krimen Zdravka Mamića, a ima ga, uostalom zbog njega i kazne koja mu je slijedila pobjegao je u inozemstvo, činjenica jest da su mu leđa okrenuli oni kojima je najviše vjerovao. I pomogao. Da zarade, da se proslave, na koncu i da glume velike face u Dinamu kada je on morao na „službeni put u inozemstvo„.
Upravo je gadljivo slušati zapomaganja Zdravka Mamića prema odmetnutom mu „ocu„ Mirku Barišiću. Kao što je teško podnošljivo spoznati kako mu je to Barišić učinio nakon svega što je Zdravko za njega zacijelo učinio, držao ga je kao kap vode na dlanu. Istina, zbog svojih potreba, ali potrebe je pritom za sebe zadovoljavao i Mirko Barišić.
Da se razumijemo, i Krešimir Antolić plod je truda Zdravka Mamića. Ta, on ga je doveo u Dinamo kada je oko kluba eskalirala situacija s navijačima koji su bili protiv Zdravka Mamića. Dokazani policajac postao je veliki radnik, suradnik, prijatelj i šef-nadglednik.
A gle sada. Ne da si neće čestitati Božić, nego se gledaju preko nišana, u svojim blatnim rovovima, kao vojnici u Prvom svjetskom ratu. I pobjednika neće biti.
Raspolučio se i navijački puk. Mnogi su se opredijelili, za jedne ili druge. I to je najgore što se moglo dogoditi. Klubu koji je toliko uspješan, bogat, perspektivan, s igračkim kadrom koji se dokazao i na nedavnoj svjetskoj smotri.
Tako je jasno da će se u skoroj budućnosti mnogi milijuni pojaviti u Dinamovoj blagajni i još je jasnije da je oko toga borba. Samo, stvari nisu tako jednostavne. Način na koji je sad Dinamo postavljen znači da je godišnji budžet kluba 60 milijuna eura. To je svoga koja otprilike jamči da će Dinamo ostati i na ovim domaćim i europskim razinama.
Neka se samo jedne godine ne namakne taj budžet sve odlazi u bunar, dublji od naftne bušotine. Kada se u jednom klubu događaju ovakve situacije onda je opstanak kluba na visokim razinama poput plesa na žici. Jedan krivi korak i – traaaaassss! Sve je gotovo.
I ne zavaravajmo se, nije Dinamo daleko od takvog raspleta. Nema šanse da jedna strana odustane, zatraži primirje, ili da obnovi ona lažna prijateljstva i kumstva s kojima su nas zavaravali. A nisu nas varali. Oni su varali sami sebe.
Koliko je samo Zdravko Mamić hvalio Mirka Barišića, pa mu je Barišić uzvraćao. Bilo je to toliko lažno i licemjerno, baš kao i dodavanje dobrih lopti u prostor Mamića i Antolića. Sve se to moralo slušati, trpjeti, bilo je to pranje mozgova na najjače.
Eh, sad imamo pravu sliku. Kristalmo jasnu. Samo da u Dinamu ne bude kristalne noći. Da, u pitanju je opstanak jakog Dinama. Klub će, to nije upitno, opstati. Međutim, jedno je opstati da bi preživio. A drugo je opstati da bi rastao. Nema nevinih u ovome što se događa u Dinamu!
