Borovo Selo-Zločin bez kazne
Ratni zločin za koji i 34 godine kasnije nitko nije odgovarao
Vinkovački policajci su ubijeni na dužnosti iz ranije pripremljene zasjede višestruko brojnijeg neprijatelja
Nakon što su mještani Borova srpske etničke pripadnosti koji su se priključili agresiji na Republiku Hrvatsku u noći s 1. na 2. svibnja 1991. zarobili dvojicu pripadnika MUP-a iz PU osječko-baranjske, pripadnici Specijalne policije PU Vinkovci krenuli su oko podneva osloboditi kolege. Njih su u Borovu u zasjedi dočekali mnogobrojni naoružani lokalni Srbi i pripadnici srpskih paravojnih postrojbi iz Srbije. Toga dana ubijena su dvanaestorica pripadnika Specijalne policije iz Vinkovaca, a 22 su ranjena.
Zatočena dvojica policajaca
34 godine kasnije, međutim, pitanje odgovornosti za pogibiju hrvatskih redarstvenika još uvijek nije riješeno.
Stoga bi knjiga Tomislava Orečića “Borovo 2. svibnja 1991.”, objavljena u izdanju nakladničke kuće Despot Infinitus, trebala pridonijeti mogućnosti da se napokon javno rasvijetle stvarne okolnosti događaja u Borovu 2. svibnja 1991. godine. K tome, riječ je o prvoj knjizi u hrvatskoj historiografiji koja je detaljno opisala i vjerodostojnom rekonstrukcijom dokazala da se uistinu radi o ratnom zločinu u kojem su policajci ubijeni na dužnosti iz ranije pripremljene zasjede višestruko brojnijeg neprijatelja. Zločinu za koji nitko nije odgovarao.
U proljeće 1991. Vukovar je bio blokiran okolnim selima naseljenim većinskim pravoslavnim srpskim stanovništvom, pa tako i Borovom – kako glasi službeni naziv mjesta čija se inačica naziva Borovo Selo pojavila se u medijima, a onda i u široj javnosti.
Pripadnici PU Vinkovci u periodu prije tragičnih događanja imali su zadaće čišćenja dijela Vinkovaca od benzinske postaje prema Mirkovcima desetak puta jer je na tom području običavalo doći do pojedinačnih incidenata koje su izazivali Srbi. U to su vrijeme već postojale barikade na izlazu iz Vinkovaca. Zapovijed je bila da se ide u Borovo po dvojicu kolega koje su noć ranije zatočili srbijanski teroristi. U Borovo se krenulo oko 11.30 sati.
Dva autobusa i dva automobila marke Land Rover, u kojima se nalazila Specijalna jedinica policije iz Vinkovaca, zastala su u Vukovaru. U autobuse je ušao načelnik Operativnog odjela PU Vinkovci Stipan Bošnjak koji je opisao situaciju. Rekao je da će se u selu pregovarati o njihovu puštanju, a ako se ono pokuša spriječiti, naređena je upotreba kemijskih sredstava te uzvraćanje na pucnjavu ako do nje dođe. I došlo je.
“U centar sela stiže 12–13 ljudi u automobilima. Prije nego što su stali, već je netko tko je očigledno držao stražu zapucao. Na otvorenu vatru prema policajcima odgovoreno je istom mjerom. Dio policajaca ulazi u Mjesnu zajednicu gdje nikoga ne nalaze. Dio se sklonio u kuće, a dio u Dom zdravlja i ljekarnu. Tu su se zadržali između tri i pol i četiri sata, koliko je trajala akcija. Autobus je bio oko 400 metara dalje. U centru je viđeno pedesetak ljudi koji su pucali po policajcima, a u smjeru Vukovara i više.
Za policajce koji su se nalazili u prostorijama u središtu sela otežavajuća je okolnost bila što se radilo o montažnim objektima čiji je samo jedan dio bio zidan, dok je ostatak bio građen od siporeksa i sličnih materijala pa je gotovo sve što je ispucano prolazilo kroz zidove. Pucalo se iz puškomitraljeza, strojnica, snajpera i raznog lovačkog oružja. Policajci nisu imali vezu s ostalim kolegama koji su se nalazili kod caffe bara San Marino i onima koji su ostali na ulazu u selo, budući da je JNA stalno gasila vezu. Žestini borbi u samome centru govore u prilog činjenice kako je na ulicama bilo tragova krvi, dijelova ljudskih organa, pa čak i dijelova ljudskog mozga”, ulomak je iz knjige “Borovo 2. svibnja 1991.”.
Nedostatak političke volje
Borovo je, pokazat će se kasnije, bilo prekretnica iz puzajuće u otvorenu agresiju na Hrvatsku. Taj događaj označio je novo, još žešće razdoblje srbijanske oružane agresije na Republiku Hrvatsku.
Život u Hrvatskoj, dijeli se na razdoblje do Borova 2. svibnja i od tada. Strašna je i činjenica što je Borovo nakon 2. svibnja bilo mjesto gdje se nalazio koncentracijski logor za sve osobe nesrpske nacionalnosti koje su uhićene na području Tenje, Dalja i Borova naselja te za stanovnike Borova koji su odbili stati na stranu srbijanskog agresora.
Nažalost ni 34 godine poslije ne postoji politička volja da se događaj u Borovu 2. svibnja 1991. procesuira, odnosno da se odgovorni izvedu pred lice pravde i kazne. A jedan od mučitelja, četnički vojvoda Šoškočanin i danas ima “mauzolej” u Borovu, on koji je predvodio zločin 2. svibnja. Na spomeniku su stihovi ispisani ćirilicom koji, među ostalim, govore o srpskoj zemlji u koju su pobodene srpske zastave. Sličan spomenik podignut je i zločincima iz tzv. Belih orlova, Šešeljevim četnicima koji su na taj dan bili u Borovom Selu. Nadamo se da će taj spomenik biti uskoro uklonjen!
