Branitelj Azovstala nakon 4 mjeseca ruske samice: “Nisam znao od kojeg su materijala ti ljudi napravljeni”

Obavještajni časnik pukovnije Azov ukrajinske Nacionalne garde Ilija Samoilenko nakon četiri mjeseca u ruskom zarobljeništvu posjetio je Jeruzalem. Visok dva metra, 28-godišnji ukrajinski poručnik, koji je u borbi protiv Rusa 2016. godine izgubio desnu ruku i oko, poručuje da unatoč tjednima očajničke borbe u opsadi čeličane Azovstal u Mariupolju i četiri mjeseca samice u ruskom zatvoru više ne pati od psihičkih problema.

“Potpuno sam ozdravio”, rekao je Samoilenko za The Times of Israel kojem je pričao o obrani Mariupolja. Izrael je, inače zemlja za koju Kijev kaže da nije uspjela zauzeti čvrsti moralni stav prema ruskim zločinima. Samoilenko poručuje da u Izrael nije došao kako bi molio za oružje.

Godine 2016. Samoilenko, tada student sveučilišta u Kijevu, odlučio se pridružiti pukovniji Azov u borbi protiv separatista koje podržava Rusija u istočnoj Ukrajini. Rekao je da je u postrojbu došao zbog profesionalne i intelektualne sposobnosti vojnika.

“Zato što sam motiviran, predan, dokazan sam i odgovarao sam ljudima poput mene, ljudima koji stalno treniraju, koji imaju velike ideje u glavi. Puno intelektualnih ljudi. Puno ljudi koji su svojevoljno došli na služenje vojnog roka”, rekao je.

Pukovnija Azov postala je poznata 2014. godine kao dobrovoljačka jedinica koja se bori uz ukrajinsku vojsku protiv promoskovskih milicija i ruskih trupa u Donbasu prije nego što je integriran u službene snage Kijeva. Mnogi su jedinicu vidjeli kao krajnje desničarsku organizaciju koja se služila nacističkim slikama i privlačila antisemitske nacionaliste. Jedinica je istaknuta u ruskim optužbama da kijevska vlada ima simpatije prema nacistima.

Vjačeslav Likhačov, Izraelac rođen u Rusiji, koji prati zločine iz mržnje u Ukrajini, priznaje da je među osnivačima skupine 2014. bilo neonacista, ali kaže da je većina ideologa krajnje desnice otišla do kraja godine. “Ostatak desničarskih radikala, koji su jasno artikulirali svoje stavove, namjerno je očistio novi zapovjednik pukovnije 2017. godine. U Ukrajinskoj nacionalnoj gardi nema jedinica stvorenih na temelju ideologije, niti ih ima među Oružanim snagama Ukrajine”, rekao je.

Samoilenko je također spremno priznao da je krajnja desnica bila prisutna na “početku ukrajinske nacionalne renesanse” – prosvjedima na Euromajdanu 2013. – a bila je prisutna i u Azovu. “Imali smo u prvih nekoliko godina ljude upitne reputacije. Da, naravno da smo ih imali”, rekao je i dodao da ih je bilo sve manje kako je pukovnija postajala sve profesionalnija. “Marginalci, ljudi, avanturisti, nisu dugo ostajali”, dodao je.

Jedinica ima vojnike s nizom ideologija, rekao je Samoilenko, uključujući antifašiste, socijaliste i anarhiste. U pukovniji ima i Židova, kaže, a jedan od zapovjednika satnije koji je trenutačno na terenu je Židov.

‘Nisam znao od kojeg su materijala ti ljudi napravljeni’

Samoilenko je sudjelovao u obrani Mariupolja od početka invazije krajem veljače. “Očekivao sam da ću izdržati tjedan dana”, prisjetio se, dok je više od 10.000 ruskih vojnika i dobrovoljaca opsjedalo grad.

Vrhunski obavještajni časnik, Samoilenko još uvijek može nabrajati imena ruskih jedinica s kojima se suočio, a koje su uključivale ročnike, specijalne postrojbe i čečenske postrojbe. Još uvijek ima određeno poštovanje prema borcima ruskih specijalnih snaga s kojima se Azov suočio.

Tromjesečna opsada pretvorila je Mariupolj u svjetski simbol prkosa i patnje. Rusko bombardiranje ubilo je više od 20.000 civila kako je izvijestila Ukrajina, a četvrtinu predratnog stanovništva ovog južnog lučkog grada od 430 tisuća, ostavilo bez hrane, vode, grijanja ili lijekova. Tijekom opsade, ruske snage pokrenule su smrtonosne zračne napade na rodilište i kazalište gdje su se civili sklonili. U kazalištu je ubijeno oko 600 ljudi. Posljednji otpor pružen je u čeličani Azovstal, gdje je bilo 2500 branitelja i stotine civila.

Uporište koje pokriva gotovo 11 četvornih kilometara i s 24 kilometara dugim podzemnim labirintom tunela i bunkera bilo je praktički neosvojivo, priča Samoilenko. Ali, zalihe pripremane tijekom rata za očekivanu opsadu, bile su pri kraju.

“Počeli smo s dva obroka dnevno, ali onda se svelo na jedan obrok i to s vrlo malim porcijama”, rekao je i dodao da je tamo bilo na stotine ranjenih vojnika koji su se suočili s doista sumornim uvjetima.. “Od početka svibnja stanje ozlijeđenih bilo je sve gore i gore. Nismo imali odgovarajuće zavoje. Nismo imali antibiotike. Imali smo vrlo ograničenu zalihu lijekova protiv bolova”, rekao je i dodao da su i u tim uvjetima izvodili operacije.

“Nisam znao od kojeg su materijala ti ljudi napravljeni, ali oni su kao živi Titani. Oni su božanstveni”, poručio je. Oni koji su se još mogli boriti nisu očekivali da će preživjeti bitku. “U osnovi kada prihvatite činjenicu da ste već mrtvi, to je sloboda. Slobodan si boriti se kao da ti je posljednji dan života”, rekao je.

Odluka o predaji donesena je radi spašavanja više od 600 ranjenika. “Vaša odgovornost je spasiti one koji se ne mogu spasiti sami. Ako je čovjek bez noge ili bez ruke ili s frakturom kosti ili s rupom u trbuhu, samo ćete ostaviti pištolj blizu njega i čekati da ruski jurišnici s raketnim bacačima i termobaričkim bacačima plamena odu tamo i spale ovaj bunker do zemlje? Naravno da ne, jer naše zatočeništvo je bio jedini način da spasimo te momke”, rekao je.

‘Čak ni pristojna hrana nije mogla nadoknaditi samoću’

Konačno, 17. svibnja stotine ukrajinskih vojnika predalo se Rusima i poslani su u zarobljenički logor Olenivka u Donjecku pod ruskom okupacijom. Samoilenko je proveo samo četiri dana u kaznenoj koloniji, gdje je hrana bila jedva jestiva. Prepoznat kao zatvorenik visoke vrijednosti zbog svojih medijskih istupa, otpremljen je u samicu zatvora specijalnih snaga u Moskvi.

Taj mu je potez možda i spasio život. Ujutro 29. srpnja, eksplozija je odjeknula logorom za zarobljenike, ubivši najmanje 50 ukrajinskih zarobljenika i ranivši mnogo više. Ukrajina i Rusija optužuju jedna drugu za napad.

U Moskvi su, priča, bili bolji uvjeti. Samo je jednom ispitivan, i to od strane vojnika koji ga nije maltretirao. “Ne pokušavam ga opravdati jer je on dio smrtonosnog sustava, ali barem mi je dao nekoliko limenki energetskih pića i kutiju cigareta. Tri puta dnevno, hrana je bila u redu”, rekao je Samoilenko koji je u Moskvi zapravo dobio 10 kilograma koje je izgubio u Azovstalu.

No, čak ni pristojna hrana nije mogla nadoknaditi samoću. Sjeća se da su gori bili psihološki pritisak, uskraćenost informacija i emocija. Nakon mjeseci bez kontakta s obitelji ili vanjskim svijetom, i samo jedne knjige, o Dwightu Eisenhoweru, za čitanje, u 6 ujutro 1. rujna stražari su ušli u Samoilenkovu sobu i rekli mu da se presvuče u vlastitu odjeću. Stavili su mu lisice na ruke, odvezli ga u zračnu luku i ukrcali na avion za Bjelorusiju. Na ukrajinskoj granici bio je dio skupine vojnika razmijenjenih za ruske ratne zarobljenike i ponovno je bio slobodan čovjek.

‘Bio sam potpuno prazan’

No, ističe, nije se osjećao slobodnim. Nije, kaže, osjećao ništa. “Bio sam potpuno prazan. Bez emocija, osjećaja, osjeta, samo ne ja”, kaže. Unatoč emocionalnim borbama, Samoilenko je prepoznao da se vratio u Ukrajinu preobražen. “Kad sam bio u Mariupolju, to je bila stara zemlja. Kada sam se vratio iz zarobljeništva, vratio sam se u drugu zemlju, u zemlju gdje smo shvatili naš potencijal, koliko smo jaki kada smo ujedinjeni, o vojnoj pomoći, naoružanju i svim tim stvarima”, dodao je za The Times of Israel.

Samoilenko vjeruje da je dobro prošao. “Ima momaka koji su izgubili 30 kila, 40 kila. Dečki koji su imali modrice, ožiljke, tragove strujnih udara po cijelom tijelu. Dečki koji su ostali bez svih zubi, koji su gladovali gotovo do smrti”, kaže.

Istodobno, Samoilenko je rekao da je prebolio mentalnu štetu koju mu je nanijela samica. “Nemam noćne more, normalno spavam. Imao sam ozbiljnu emocionalnu deprivaciju i anksiozno stanje i depresivno stanje, ali uspio sam se nositi s tim i boriti se protiv toga”, rekao je.

Samoilenko se vratio u uniformu, a činjenica da još uvijek ima važne zadatke koje mora obaviti pomogla je njegovom oporavku. Ističe da ima obveze – moralne i stvarne. “Jednu važnu stvar želim pokazati svijetu da sam nakon što sam bio u ruskom zarobljeništvu shvatio kako misle da su bolji od svega, u svemu. Ali oni mogu učiniti samo dvije stvari dobro –  znaju dobro lagati i mogu zastrašiti”, zaključio je.