BRANITELJ KOJEM SE TUĐMAN DIVIO! Golim rukama vadio granatu iz zemlje. Bobetko: ‘To je najbolji vojnik kojeg sam vidio’
ZVALI SU GA 'ŠOK'
“Bekim Berisha rođen je 16. lipnja 1966. godine u mjestu Graboc kod Peći na Kosovu. Na Kosovu ga zovu Abeja, mi u Hrvatskoj zvali smo ga Šok. Njemu su na Kosovu podigli osam spomenika, po njemu je nazvana Vojna akademija Kosovske vojske, jedna kosovska vojna postrojba i jedna vojarna u Prištini, o njemu su ispjevane i uglazbljene četiri narodne pjesme, a TV Priština o njemu je snimila dokumentarni film. On je ujedno i jedini čovjek kojega su odlikovana čak tri predsjednika, albanski, hrvatski i kosovski. Bio je obrazovan, a govorio je četiri ili pet jezika. S obzirom na to da je riječ o svojevrsnoj veličini i legendi, ja kao njegov suborac potrudit ću se da se na njega ne zaboravi”, rekao je umirovljeni pukovnik HV-a Ivica Pandža Orkan.
Suborci su ga zvali “Šok”
Većina dragovoljaca, branitelja i veterana, neovisno o tome jesu li se nalazili na južnoj, slavonskoj ili bojišnici Banovine, znaju za ovog velikog vojnika pod nadimkom Šok (alb. prijatelj).
Berisha, kojeg se danas prisjećamo kako bismo obilježili 22 godine od njegove smrti, bio je jedan od onih tajanstvenih junaka koji se pojavio niotkuda, dao veliki obol Domovinskom ratu i jednako tako nestao. Samo upornošću hrvatskih branitelja za njegovo se ime čulo, pa je Bekim Berisha posmrtno odlikovan Redom hrvatskog križa tek prije osam godina. Zašto je odličje otišlo u ruke obitelji pokojnog Bekima?
Ludo hrabar
Berisha se pojavio ’91. u Komarevu u koje je, navodno, stigao iz Belgije i pristupio prvim dragovoljcima u Hrvatskoj, pripadnicima sisačkog 57. samostalnog bataljuna Zbora narodne garde. Suborci ga pamte kao samozatajnog i skromnog 25-godišnjaka koji je počeo kao običan vojnik, ali se ubrzo ispostavilo da je sve, samo ne običan. Samostalno i na svoju ruku odlazio je u izviđanja i izvršavao diverzije, ali o tome nije puno pričao. Njegovi suborci svjedočili su samo kako bi Šok jednostavno, bez ikakvog objašnjenja, otišao u neprijateljski teritorij, obavio zadatak i vratio se. Stanovnici Komareva još pamte kako je Šok golim rukama iz zemlje iskopao neeksplodiranu granatu, i to s neviđenom lakoćom i hladnokrvnošću. Šok je teško ranjen u akciji 16. 6. 1992. godine pri izvršavanju borbenih zadaća na istočno-slavonskom bojištu.
U proljeće ’92., Bekim osjeća zov još jedne zemlje koja vapi za pomoći i u kojoj bjesni rat – Bosne. U Bosanskoj Posavini ponovno se iskazuje u borbi protiv bosanskih Srba, ali njegov ratni put tu ne završava. Odlazi na ratom zahvaćeno Kosovo i postaje jedan od prvih zapovjednika Oslobodilačke vojske Kosova. S vremenom postaje general kosovske OVK i kao takav daje svoj život u junačkoj akciji, kada je napustio svoje suborce i sasvim sam iz jedne kuće pružao otpor gađajući tenkove snajperom i RPG-om. Tog 10. kolovoza 1998. u mjestu Junika, Berisha pogiba u kući koju su tenkovi potpuno razrušili.
Tuđman i Bobetko zadivljeni
Pokojni predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman navodno je Berishu opisao kao borca koji je vrijedio kao tisuću vojnika. Berishin bivši zapovjednik, pokojni general Janko Bobetko, također je žalio zbog njegove smrti, izjavljujući da je Berisha bio jedan od najboljih i najpouzdanijih vojnika koje je ikada sreo.
