Branitelj nazvao majku koja nije znala da je u ratu, njihov razgovor je šou: ‘To nije vatromet’
MAMA ZNA
U Muzeju Domovinskog rata u Splitu ovoga je mjeseca otvorena izložba “Strani dragovoljci u Domovinskom ratu” kako bi se odala počast brojnim stranim državljanima koji su se borili u redovima Hrvatske vojske. Veliki broj ovih vojnika koji su u najkritičnije doba za Hrvatsku pristigli iz stranih zemalja kako bi sudjelovali u obrani, posjetio je ovu izložbu pri čemu nisu sakrivali sreću.
AUTOR: Snježana Vučković/Dnevno.hr
Stranci koji su se odlučili vojno uključiti u obranu Hrvatske počeli su pristizati već u početnoj fazi srpske agresije, tijekom ranog ljeta 1991. godine. Branili su sve dijelove Republike Hrvatske pa tako i Dalmaciju, najviše na širem području Splita, Šibenika i Zadra.
Najveći broj stranaca, njih čak 203, stigao je iz Velike Britanije. Drugi po brojnosti su Nijemci, njih 132 zasad potvrđenih, zatim Francuzi kojih je bilo 90, 42 Mađara, a njih 33 stiglo je iz Nizozemske i Australije.
Fenomen 20. stoljeća
Autor izložbe, Tomislav Šulj, kazao je da se radi o fenomenu svjetske vojne povijesti 20. stoljeća. jer je više od 790 stranih dragovoljaca došlo iz 44 države svijeta braniti našu slobodu: “Razina stradavanja tih ljudi bila je iznimno visoka, njih 85 položilo je život, a 130 ih je ranjeno, neki višestruko. Takav slučaj je zabilježen još jedino u Španjolskom građanskom ratu, s time da su u Domovinski rat strani državljani dolazili ideološki motivirani. Bilo je tu i ljevičara i desničara, komunista, anarhista, ljudi različitih vjera i boja kože, a svi oni došli su nas braniti jer su prepoznali da smo slabija strana i da smo nepravedno napadnuti.
Gostujući u emisiji “Na prvoj crti”, njemački dragovoljac Michael Misch i francuski dragovoljac Nicolas Loire ispričali su vrlo zanimljive detalje o motivima svojih dolazaka u zaraćenu Hrvatsku.
Misch koji je dobar dio rata proveo na karlovačkoj bojišnici, ističe kako je pravi Nijemac, bez hrvatskih korijena. Prije priključenja Domovinskom ratu prošao je francusku i njemačku vojsku, te postao čin natporučnika: “Prvi sam sudjelovao u humanitarnoj pomoći Vukovaru, no ubrzo je došlo do priključenja HV-u i HVO-u. Nakon rata radio sam tri godine u organizaciji i osiguranju ekshumacije i razminiravanja u Vukovaru, nakon toga sam u sklopu UN-a bio odgovoran za sigurnost prilikom krize na Kosovu, Čečeniji, Afganistanu i na kraju u Ukrajini kao promatrač.”, kaže fakultetski obrazovan Misch koji se nikada nije bavio onime što je izučio, ali je zato nakon 23 godine ratovanja shvatio da su godine došle “na naplatu”.
Nijemac ispričao urnebesnu anegdotu s majkom
Ovaj Nijemac kaže da se danas velikim dijelom smatra Hrvatom i da je Hrvatska njegova domovina jer ovdje živi od 1993. godine, a od 1994. ima domovnicu. Ovom prigodom je ispričao vrlo zanimljivu anegdotu iz rata: “Moji roditelji uopće nisu znali gdje se nalazim. Nazvao sam ih tek za Novu Godinu 1993. i javila mi se majka. Baš je započela pucnjava i granatiranje kada me pitala ‘gdje sam’. Rekao sam da sam na proslavi, ali ona je smjesta rekla ‘ne laži. Bila sam u Berlinu 1945. i jako dobro poznajem ovaj zvuk. Gdje si?’ Rekao sam joj ‘dobro, u Bosni sam. Brčko.”
Francuz Loire isprilao je kako nikada prije Hrvatske nije bio vojnik, no kako je služio vojni rok u francuskoj vojsci, te je došao bez ratnog iskustva: “Kada sam u ljeto 91. vidio hrvatske dragovoljce bez uniforme sa lovačkim puškama, praktički hrvatske civile, poželio sam im pomoći pa sam došao u jesen 1991. u Vinkovce gdje sam se priključio u 83. samostalni bataljon. Naredne godine sam prešao u Internacionalni vod koji je vodio Španjolac Eduardo Flores. Nakon toga sam otišao u Posavinu gdje sam dva puta nastradao kao zapovjednik izviđačko diverzantske skupine, a onda sam se skinuo”.
Nicolas Loire koji se borio i na Maslenici kazao je kako je pri realizaciji svojih braniteljski prava u Hrvatskoj naišao na određene administrativne probeme jer je veći vremenski period proveo u redovima HVO-a. Tamo se, kaže, borio unutar jedinice Bušići.
