Brutalne rakete za rušenje velikih ruskih aviona: Kako je Ukrajina aktivirala sustav S-200

S-200 nije baš najprecizniji, a svakako je manje točan nego što je Patriot. No, finese koje mu nedostaju, nadoknađuje snagom. Ostaje pitanje od milijardu dolara: Koliko raketa 5V28 iz tog sustava je Ukrajini ostalo, odnosno jesu li ih u međuvremenu nabavili od saveznika iz Poljske ili Bugarske, koji S-200 još drže operativnim

Prema pisanju ukrajinskog časopisa Pravda, raketa ukrajinskih zračnih snaga koja je u petak iskorištena za rušenje A-50, jednog od rijetkih ruskih vojnih aviona s radarskim sustavom, nije bila američki Patriot, kao što su pretpostavili mnogi promatrači.

Ne, prema dostupnim izvještajima, bila je to bivša sovjetska raketa 5V28, komponenta sustava protuzračne obrane S-200.   

Gledano unatrag, trebalo je biti očito da je nešto drugo, a ne Patriot, srušilo A-50. Golemi radarski avion bio je na oko 120 milja udaljen od linije fronte u južnoj Ukrajini kada se strmoglavio na tlo. Dok Patriot obično ima domet do 90 milja, S-200 može pogoditi ciljeve na i više 150 milja.

Već smo ranije znali da su Ukrajinci reaktivirali dio starih S-200 raketnih baterija – od njih 16 koje su sovjetske zračne snage  nekad držale u Ukrajini – jer su ih ispaljivali na ciljeve na tlu u okupiranom dijelu Ukrajine te čak i na Rusiju. Do ovog tjedna nismo znali da Ukrajinci šalju te brutalne rakete na zračne ciljeve.

No, takav razvoj ima smisla.

S-200 nije baš najprecizniji sustav na svijetu za protuzračnu obranu. Svakako je manje točan nego što su Patrioti. No, finese koje sustavu S-200 nedostaju, on nadoknađuje čistom snagom. Teška osam tona, 5V28 je velika raketa s masivnom, preko 200 kilograma teškom bojevom glavom.

Sustav razvijen 1960-ih godina

Sovjetski Savez je razvio S-200 početkom 1960-ih godina specifično za gađanje teških bombardera američkih zračnih snaga. Ukrajina je te dinosaure protuzračne obrane umirovila prije više od desetljeća zbog teškoća s upravljanjem – teški su i glomazni te problematični za transport – kao i visokih troškova za njihovo osuvremenjavanje.

No, modernizacija je bila na stolu. Prije sadašnjeg, šireg rata, ukrajinska vlada je razmatrala reaktiviranje nekih S-200 sustava i njihovo naknadno opremanje istim radarskim tragačem koji je ukrajinska industrija razvila za manje S-125 protuzračne sustave.      

S obzirom na prilično dobru preciznost oživljenih ukrajinskih S-200 sustava u zemlja-zemlja ciljevima, postoji šansa da su kijevski inženjeri instalirali bolji sustav traženja za 5V28: ili novi koji je razvijen za S-125 ili neki drugi model. Može li isti sustav traženja djelovati u ulozi zemlja-zrak, otvoreno je pitanje.

Koliko 5V28 Ukrajinci imaju?

Bez obzira na to, rušenje A-50 u petak znači povratak u formu klasičnih raketa koje su Sovjeti specifično dizajnirali za uništavanje velikih, sporih aviona. A-50 je upravo takav, velik i spor.

Ostaje pitanje od milijardu dolara: Koliko raketa 5V28 je Ukrajini ostalo? Ukrajinske zračne snage su ih možda imale na stotine  – čak i tisuće – kad je sustav S-200 umirovljen 2013. godine.

No velike rakete s kemijskim punjenjem ne traju zauvijek. Stoga je moguće da Ukrajinci imaju nove pošiljke raketa 5V28 od svojih saveznika koji još uvijek imaju operativne S-200 sustave. Možda od  Poljaka. Ili čak Bugara.      

Autor originalnog članka: David Axe, Forbes