Culej: “Nećete svi vi Stazići, svi vi Beusi, svi Beljaci, nećete ni vi Pupovci , nećete dok sam ja u Saboru”

U Hrvatskom saboru danas se raspravlja o konačnom prijedlogu Zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta. Evo kako je sve to u Saboru komentirao Stevo Culej.

Posebno emotivan ali i “oštar” govor bio je Steve Culeja koji je održao predavanje saborskim zastupnicima o Vukovaru i ratnim godinama kada su u tom gradu stradavali brojni Hrvati, a što mu daje za pravo jer je bio učesnik obrane Vukovara i koji je bio svjedok brojnih zločina.

Kazao je da je u Vukovaru i okolici Vukovara poginlo 22 pripadnika postrojbe kojoj je on bio zapovjednik.

U Vukovaru su ginuli moji prijatelji iz cijele Hrvatske, iz mojega mjesta, u Vukovaru su ginuli policajci iz cijele Hrvatske, specijalci čiji sam i ja bio pripadnik. U Vukovaru su ginuli madići kao što je Crvenkapa i Manjkas čije smo posmrtne ostatke eshumirali ovih dana. U Vukovaru su se borili i organizirali obranu pored mladog i starog Jastreba i Tomislav Merčep, Blago Zadro, jedini general, a pitanje je da li bi bio general da nije poginuo, možda bi bio tamo gdje je danas Tomislav Merčep, kazao je Cuej.

Nastavio je riječima da je Vukovar bio i srpski grad, kako to oni vole naglašavati u jednom trenu kada su oni osobodili Vukovar, kada je i Vojislav Stanimirović koji je bio saborski zastupnik kao koalicijski partner HDZ-a, koji je rekao da su osobodili Vukovar od ustaša.

Što su učinili kad su oslobodili Vukovar zapitao je Culej?

“Prvo su donijeli svoja obilježja, ćirilicu koja je na tenkovima ušla u grad, donijeli su zvijezdu petokraku ali i kokardu. Da li ćemo ovim zakonom zaštititi Vukovar od ćirilice, zvijezde petokrake i kokarde? Da li ćemo uspijeti privesti pravdi sve one ubojice, rušitelje Vukovara? Ne, nećemo, već odavno su na slobodi. Na slobodi su i abolirani i druge ubojice koje slobodno šeću po Vukovaru”, kazao je Culej te poručio:

Nećete tako razgovarati o Vukovaru dok sam ja u Saboru i dok sjedim u ovoj klupi !!! Nećeš Staziću, nećeš zbog svih onih Manjkasa, Zadra, u ime svih onih Ivana, Josipa, Marijana i drugih Hrvata, e nećeš Staziću, dok sam ja ovdje. Nećete svi vi Stazići, svi vi Beusi, svi Beljaci nećete, nećete ni vi Pupovci , nećete.

Nećete zato jer dok postoji i jedan Hrvat u Vukovaru sličan onom koji je bio 1991. u Vukovaru, zato nećete. Nećete zato što će se istina prenositi s koljena na koljeno, nećete zato što će ovaj zakon, za mene nedovoljno nedorečen u nekim stvarima, ipak nešto dobro polučiti u cijeloj priči, iako nisam do kraja s njim zadovoljan i na mogu biti.

Culej je kazao da on ne poziva na nasilje, na mržnju.

Ja pozivam na pravdu, da Radenko i slični koji nisu vidjeli lice pravde i koji nisu odslužii hrvatski dug za zločine koje su počinili budu kažnjeni, e tada ću možda biti zadovoljan. Bio bih zadovoljan kada ubojice Hrvata i Hrvatica nebi imale mauzoleje kako govorite u Hrvatskoj, kada nebi Vukašin Šokočanin imao spomenik da je junak, kada bi se prozvali nalogodavci i priveli licu pravde, kada se Vukovar nebi vrijeđao na svakom koraku, bio bih možda zadovoljan.

Pitam vas kako je završio Jastreb stariji? Zašto je tako završio? Kako je završio Tomislav Merčep? Zbog nečinjenja, nije uspio spriječiti neke, navodne njemu podmetnute zločine. Ja sam emotivac, jesam jer ako voliš svoj narod, ako voliš svoju Domovinu, ako si isninoljubiv i pravoljubiv moraš biti emotivac a sve drugo su ljudske hulje bez emocija, osjećaja za svoj narod i svoju Domovinu, kazao je Culej.