“Dan kada su pali balvani” To je dan kada su pale sve maske bratstva i jedinstva, srušila se kula od karata zvana Jugoslavija
https://www.portalnovosti.com/dan-kada-su-pali-balvani
Novosti SNV-a kojima naravno uredničku politiku de facto diktira Milorad Pupovac, obilježile su 17. kolovoza 1990.godine člankom Dan kada su pali balvani! Jerko Bakotin, sjećajući se početaka velikosrpske agresije na Hrvatsku, odnosno kada su Srbi u Hrvatskoj zapriječili odvijanje cestovnog i željezničkog prometa postavljajući balvane i barikade, polazi od povijesno pogrešnih teza u smislu podjele krivnje za rat između Hrvata i Srba. Nema podjele krivnje, Srbi snose odgovornost i krivnju, povijesne činjenice to dokazuju!
- Povijesna činjenica je da Srbi u Hrvatskoj nikako nisu prihvaćali bilo kakvu slobodnu i samostalnu hrvatsku državu!
- Povijesna činjenica je da su se stavili u službu Slobodana Miloševića i njegove velikosrpske politike sa ciljem da “svi Srbi žive u jednoj državi”
- Povijesna činjenica je da su Srbi u Jugoslaviji imali većinu u svim segmentima državne i društvene vlasti, u JNA, u Policiji, Carini, Diplomaciji, Školstvu, Znanosti i Sportu, da su ustvari imali Srboslaviju! Naravno sve to su imali i sada ih jedna Hrvatska svodi na nacionalnu manjinu, ha ? Pa neće ići zar ne?
- Povijesna činjenica je da su veći mali gotove zemljopisne karte gdje je granica bila povučena na liniji Virovitica -Karlobag na hrvatskom teritoriju.
“One pak što nam zamjeraju, da je program HDZ-a nacionalističko-separatistički, željeli bismo podsjetiti tek na neke činjenice. Hrvatski je narod jedan od najstarijih europskih naroda. On i od gubitaka svoga samostalnoga hrvatskoga kraljevstva nikada nije izgubio svojstva nacionalne i državne samobitnosti. Kako se i na osnovi čega može očekivati da bi se on mogao pomiriti s kršenjem njegovih suverenih prava u današnje doba kad se na svjetskoj pozornici kao subjekti međunarodnog poretka javljaju do jučer nepoznati nepovijesni narodi?! U doba Prvoga svjetskog rata, Slovenci su se npr. u bečkom parlamentu pozivali na hrvatsko povijesno državno pravo, a danas bi velikosrpski hegemonizam prihvatio i njihovo odcjepljenje u težnji da laganije ovlada Hrvatskom, ili da u Veliku Srbiju uključi tri četvrtine njezina teritorija.”
Dr. Franjo Tuđman na 1.općem saboru HDZ-a 24.veljače 1990.godine
Kako sve to nisu mogli ostvariti mirnim putem proradila je spirala zla i krenuli su svoje ciljeve ostvariti agresijom, razaranjem i ubijanjem!
Ta se politika nastavlja sve do dana današnjeg! Ne više balvanima u javnom prostoru, nego perfidnom i providnom politikom čiji eksponent srpske ugroženosti su upravo i ove Novosti, koje se gle ugroženosti financiraju iz Državnog proračuna RH.
Ma zamislite, Srbi u Hrvatskoj su se tada našli ugroženi ( čitaj skinuti sa pijedestala povlaštene nacije u Jugoslaviji ) ;
- jer je Hrvate zahvatila nacionalna euforija nakon pobjede HDZ-a na prvim višestranačkim izborima
- jer su Hrvati u svojoj državi preimenovali ” imena ulica i trgova koja su asocirala ne samo na komunizam, nego i na NOB i na zajedničku prošlost Hrvata i Srba”
- jer su naravno Hrvati u svojoj državi proglasili državnu suverenost, “a ćirilici promijenjen ustavni status,”proglasili da je službeni jezik hrvatski i službeno pismo latinica, a Srbi nacionalna manjina; “najave o redefiniranju statusa Srba u Hrvatskoj i ukidanja njihove formalne potpune ravnopravnosti”
- jer je dr. Franjo Tuđman rekao za NDH; “Pobornici hegemonističko-unitarističkih ili jugoslavensko velikodržavnih shvaćanja vide u programskim ciljevima HDZ-a ništa drugo do zahtjev za obnovom ustaške NDH. Pri tom zaboravljaju da NDH nije bila samo puka “kvislinška” tvorba i “fašistički zločin” već i izraz kako političkih težnji hrvatskog naroda za svojom samostalnom državom, tako i spoznaja međunarodnih čimbenika, a u ovom slučaju vlade Hitlerove Njemačke, koja je na ruševinama versailleskoga krojila “novi europski poredak”, tih težnji Hrvatske i njenih geografskih granica. Prema tome, NDH nije bila samo puki hir osovinskih sila već je bila posljedak posve određenih povijesnih čimbenika“
Po Srbima, Hrvati nikada ne bi smjeli imati svoju državu, jer svaka hrvatska država njih podsjeća na HDH, odmah tu uskoče i sa Jasenovacem, kao glavnim dokazom “genocidnosti hrvatskog naroda” Sve više se povijesnim dokumentima dokazuje da je Jasenovac velika obmana i laž kojom su Srbi mislili držati u pokornosti Hrvate.” Jasenovac je bio pogonsko gorivo za mržnju i rat protiv Hrvatske” izjavio je Igor Vukić, predsjednik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, i pisac knjige Radni logor Jasenovac!
Dovoljno je vidjeti manipulaciju brojkama stradalih u Jasenovcu; od početnih čak 1, 2 milijuna, pa 800 tisuća, pa 700 tisuća, da bi danas već dokazano osporavali i tih 83 tisuće koje su službene brojke JUSP Jasenovac.
Međutim Srbi sakrivaju kao zmija noge da je Nedićeva Srbija (1941-1945) još u kolovozu 1942. proglasila da je Srbija – judenfrei („čist od Židova“), da su u Srbiji postojali konc. logori; i evo što o logorima u Srbiji kaže;
https://hr.wikipedia.org/wiki/Koncentracijski_logori_u_Drugom_svjetskom_ratu_na_teritoriju_Srbije
Koncentracijski logori koji su postojali u Srbiji ili su ih osnovali srpski kvislinzi tijekom Drugog svjetskog rata:
- Koncentracijski logor Banjica (kod Beograda), prema stvarnim pokazateljima kroz logor prošlo blizu 250 000 ljudi i streljano njih 30 000.
- Koncentracijski logor Sajmište (Zemun kod Beograda, tada NDH, ali pod izravnom upravom Trećeg Reicha, okupacijska zona Istočni Srijem), procjenjuje se da je kroz logor Sajmište u Beogradu prošlo oko 100.000 zatvorenika od kojih su mnogi odvedeni u druge logore po okupiranoj Europi, dok je izravno u logoru Sajmište ubijeno oko 48.000 zatvorenika. Najstrašniji zločin u tom logoru je trovanje 6280 žena i djece ugljen-monoksidom, a potom sahranjeni u masovnoj grobnici u Jajincima.
- Topovske šupe, kod Beograda
- Veliki Bečkerek, Zrenjanin
- Crveni krst (u Nišu) (30.000, od čega je oko 12.000 strijeljano, ostatak odvedeno u druge logore)
- Dulag 183, (Šabac)
- Svilara (Pančevo)
- Paraćin
U njima su pretežno ubijani Židovi, Romi te Srbi nepoćudni Nedićevom fašističkom režimu.
U svojem pokušaju da daje privid objektivnosti autor dalje navodi i Miloševićevu politiku događanja naroda i mitingašenje po cijeloj Jugoslaviji, kao prvu u odnosu na politiku hrvatskog vodstva. “Istovremeno, za mnoge Srbe u Hrvatskoj prvi mitinzi koji su ih uznemirili bili su oni HDZ-ovi, a ne Miloševićevi, pa su svoje prihvaćanje srpskog nacionalizma shvaćali tek kao reakciju na onaj hrvatski ” Naravno da ih Miloševićevi mitinzi nisu uznemirili, bio je njihov Vožd!
Međutim Milorad Pupovac uvijek u svojim izjavama negira srpsku odgovornost za ratna razaranja i ljudske žrtve, već Srbe u Hrvatskoj proglašava kolateralnom žrtvom hrvatsko-srpske politike, što nikako nije točno.
Srbi iz Hrvatske upravo su se ovim balvanima stavili u službu Beograda i njihove velikosrpske politike od koje ne odustaju ni dan danas!
“Osnovni motiv našeg tadašnjeg političkog djelovanja bio je pokušaj da se sukobi zadrže na političkoj razini, da ne prerastu u rat. Krenuli smo u obilaske sredina kao što su Knin, Obrovac, Benkovac, Gospić, Vrginmost i niz drugih mjesta. Pokušavali smo razgovarati sa stranačkim vođama, od Jovana Raškovića do Franje Tuđmana. Međutim, shvatili smo da većina dominantnih aktera i s hrvatske i sa srpske strane, svatko zbog svojih ciljeva, zapravo doprinosi radikalizaciji stanja u Hrvatskoj. Time su dominantna srpska i hrvatska politika Srbe u Hrvatskoj stavile između čekića i nakovnja, od čega se u praksi do danas nismo oporavili ” kaže za Novosti predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac.
“Cjelovita priča o uzrocima katastrofe koja se 1990. počela ubrzano odvijati i čije posljedice još i te kako osjećamo svakako je bitno složenija te je ovo tek površna skica. Sigurno je da su politike koje su smatrala da Hrvati i Srbi ne mogu živjeti zajedno rezultirale golemom ljudskom cijenom”
Ova rečenica jasan je dokaz izjednačavanja krivnje za grozne zločine koje su JNA i četničke postrojbe počinile točno po Memorandumu SANU 2, samo da se sa Srbije skine odgovornost kao agresora.
Kroz kratki povijesni prikaz dokazati ću da uzrok “katastrofe koja se 1990. počela ubrzano odvijati i čije posljedice još i te kako osjećamo svakako je bitno složenija “nije u 1990. godini i tim događajima, oni su samo posljedica, nego je uzrok svakako složeniji, uzrok je u velikosrpskoj ideologiji, ideologiji obnove “velikog carstva cara Dušana” još od 1844.godine i Načertanija Ilije Garašanina, koji je ujedno i prvi Politički program Velike Srbije!
U tom programu Garašanin smatra Hrvate pokatoličenim Srbima i naglašava da su oni „jedan isti narod“ koji govori isti jezik pisan s dva pisma.
Proces pokoravanja hrvatskog naroda, poništavanja njegova identiteta, uništavanje jezika kao osnove prepoznatljivosti svakog naroda traje od pokolja u Odesi u listopadu 1916 godine, preko terora prema Hrvatima i atentatom na hrvatske poslanike u Skupštini u Beogradu 1928.godine, preko Prosinačkih, Sibinjskih, Gospičkih i mnogobrojnih drugih žrtava u Kraljevini Jugoslaviji 1918-1941, do pokolja koji je počeo sa Bleiburgom u svibnju 1945, a nastavljen na Križnom putu brojnim jamama, rudnicima i rovovima kao masovnim grobnicama , koji su počinili Titovi partizani, a u stvarnosti četnici koji su kokarde zamjenili za zvijezdu petokraku od 1944.godine na dalje.
NDH je bila reakcija na sva zlodjela četnika, koja nije uspjela, niti mogla ostvariti sva očekivanja Hrvata o svojoj državi i za to su platili veliku cijenu! A račun su im ispostavili sa oko 500 tisuća pobijenih četnici preobučeni u Titove partizane!
I kada su Hrvati htjeli u povoljnim povijesnim okolnostima 1990.godine zbaciti jaram tog četničkog komunizma i lažnog bratstva i jedinstva Jugoslavije, Srbi su im postavili balvane i barikade, da sačuvaju svoj položaj i sve pogodnosti koje im je ta Jugoslavija omogućavala.
Balvani traju do današnjeg dana , ne više doslovno, već ih Milorad Pupovac, kao predstavnik Srba u Hrvatskoj neprestano postavlja sa svojim zahtjevima da i dalje vlada njegova manjinska klika nad Hrvatima, da nam nameće komunističku ideologiju, koju smo zbacili 90-tih , a što je nažalosnije u tome nalazi potporu aktualne hrvatske Vlasti, sve pod potrebom pomirenja, pomirenja bez priznavanja krivnje i bez kajanja!
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti
