Dan za povijest: svečano postrojavanje Zbora narodne garde, 28. svibnja 1991. godine u Zagrebu

 "Vi ste danas položili prisegu i preuzeli veliku i plemenitu obvezu. Pred nama su, naime, odlučni trenuci. Nadam se da ćemo demokratskim putem spriječiti one koji nam žele raditi o glavi. Ali, bude li potrebno, branit ćemo svi skupa, do posljednjeg, svoju slobodu i suverenost."

 Riječi su to što ih je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman među ostalim izgovorio tog 28. svibnja 1991. godine na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu postrojenim pripadnicima novoustrojenog Zbora narodne garde. U službenim odorama Teritorijalne obrane SR Hrvatske, s oznakama ZNG umjesto petokrake (sa stiliziranim hrvatskim grbom unutar amblema) na travnjaku stadiona bilo je tada 800 mladića i djevojaka koji su imali čast pripadati prvom ešalonu buduće Hrvatske vojske.

 U okviru protokola, ustrojbenim cjelinama predani su ratni stjegovi, a pripadnici su položili prisegu vjernosti hrvatskom narodu i Domovini. Bio je to dan za povijest, trenutak u kojem je Hrvatska jasno i glasno poručila svijetu ali i srpsko-crnogorskom agresoru,  "JNA" i domaćim Srbima-teroristima da je svim sredstvima i po svaku cijenu pripravna braniti svoje pravo na postojanje i slobodu. Teško je opisati oduševljenje kojim su Hrvati i svi drugi građani kojima je Hrvatska bila na srcu dočekali i popratili ovu svečanost. ZNG je ubrzo postao simbolom obrane Lijepe naše, a njegovi pripadnici (popularno nazvani "zenge"), u narodu su bili prihvaćeni, uvažavani i poštovani. Svojim djelovanjem tijekom rata i žrtvama što su ih podnijeli, "zenge" su se zlatnim slovima upisale u našu povjesnicu.

Prva oznaka ZNG-a iz 1991. godine (ručno vezena)

(Adresa slike)

 Uz temeljnu i Specijalnu policiju, pričuvne i domobranske postrojbe i postrojbe HOS-a, ZNG je bio nositelj oružane obrane i borbe za suverenu, slobodnu i demokratsku Hrvatsku. Za Tuđmanove gardiste nije bilo uzmaka - oni su djelovali na cijelom teritoriju Republike Hrvatske, a brojni dragovoljci iz redova ZNG-a (porijeklom iz tih krajeva) sudjelovali su i u obrani našeg naroda u Bosni i Hercegovini i oslobađanju ove zemlje (na temelju sporazuma potpisanih s legalnim institucijama susjedne države, samostalno u borbenim skupinama ili koordinirano s postrojbama HVO-a ili ARBiH u zajedničkim operacijama). Sljednice ZNG-a bile su gardijske brigade kao udarna sila Oružanih snaga.

 28. svibnja u Lijepoj našoj obilježava se kao Dan oružanih snaga, u spomen na dane slave i ponosa i u čast onih koji stali u prve redove kad je bilo najteže, spremni dati svoje živote za hrvatski narod, njegovu opstojnost i slobodu, s posebnim pijetetom i poštovanjem prema poginulima i ranjenima koji su svojom žrtvom najviše zadužili Domovinu i sve nas.

 Sa zaoštravanjem krize u tadašnjoj SFRJ (1988/1990.), pri čemu je Srbija samovoljno i jednostrano grubo narušila pravni poredak, praktično srušila važeći Ustav i bjelodano dala do znanja kako na razvalinama savezne države namjerava uspostaviti "novu Jugoslaviju" - hegemonističku tvorbu s dominantnim srpskim utjecajem - Sloveniji i Hrvatskoj koje su težile demokratskom uređenju zemlje i dogovoru na temelju slobodno izražene volje naroda u svim tadašnjim republikama, nije preostalo drugo nego krenuti svojim putem.

 Stanje u Hrvatskoj dodatno je otežavalo agresivno ponašanje dijela srpske manjine (pogotovu onoga smještenog u ruralnim područjima) koji je pod uplivom Beograda i potpomognut sunarodnjacima (ekstremistima) iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine započeo kampanju u korist stvaranja "svesrpske države" na prostorima zapadno od Drine. Naime, od 28. veljače 1989. godine (velikim skupom u Kninu), započeli su srpski mitinzi huškanja i mržnje čija su glavna meta bili Hrvati. Na ovim masovnim okupljanjima otvoreno se vrijeđalo hrvatski narod, pozivalo na rat i veličalo "Veliku Srbiju" - i to su rame uz rame i složno činili svi: od komunista i bivših partizanskih "prvoboraca", do četnika, nedićevaca, ljotićevaca i klerofašista. I sve se odvijalo pod krinkom posvemašnje "ugroženosti" srpskog naroda. Svojatanje hrvatske zemlje ("Ovo je Srbija!"), prijetnje Hrvatima s ciljem zastrašivanja ("Ubićemo ustaše!"), širenje zle krvi i svakovrsne provokacije s ciljem izazivanja sukoba postali su u Hrvatskoj svakodnevica, a sve to odvijalo se uz neskrivenu potporu Beograda i srbijanskih medija.

 Nakon što su Generalštab "JNA" i njegov tadašnji načelnik Blagoje Adžić otvoreno stali na stranu srpskih terorista (već kolovoza 1990. godine, na početku tzv. balvan revolucije) i podržali njihovo razorno djelovanje, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman i njegovi suradnici poduzeli su korake koji bi osigurali pravo hrvatskog naroda i svih drugih građana Hrvatske na život u miru i slobodi. Jedan od važnih koraka na tom putu bio je referendum o samostalnosti (održan 19. svibnja 1991.) na kojem se 93,24% građana Republike Hrvatske izjasnilo za samostalnu i suverenu hrvatsku državu (uz rekordnu izlaznost glasača od 83,56 %). Iz rezultata referenduma posve je jasno kako za samostalnost nisu glasovali samo Hrvati nego i pripadnici drugih naroda, pa i jedan dobar dio Srba.

Zenge su bile i ostale ponos Hrvata i sinonim obrane Domovine

(Adresa slike)

 Budući da se tadašnja SR Hrvatska nije mogla u cijelosti osloniti na temeljnu policiju (odnosno "miliciju") u kojoj su konce vukli Srbi (koji su kadrovski i brojčano bili mnogo više zastupljeni u MUP-u nego Hrvati i pripadnici drugih naroda), pristupilo se formiranju posebnih postrojbi sastavljenih od dragovoljaca. Prva od tih postrojbi - Jedinica za posebne namjene (JPN) utemeljena je u Kumrovcu 25. studenoga 1990. godine. Evo što je o tim danima slave i ponosa rekao ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved (u povodu obilježavanja 33 obljetnice njihova ustroja):

 "Jedinica za posebne namjene MUP-a RH Kumrovec okupila je hrabre momke, uglavnom iz Bosne i Hercegovine, koje je spojila ista ljubav prema Domovini i koja vas je vodila i u svim teškim godinama Domovinskog rata kada ste bili dio drugih postrojbi Hrvatske vojske. Vi ste postavili temelje stvaranja pobjedničke Hrvatske vojske. Ovdje leži temelj naše slobode. Časno ste branili Hrvatsku i svoj ratni put ispisivali na bojištima diljem Hrvatske, kroz mnoge postrojbe, ali nikada niste zaboravili da je vaša baza ovdje u Kumrovcu. Drago mi je što se iz godine u godinu ovdje okupljate i prisjećate samih početaka stvaranja samostalne i neovisne Hrvatske".

 Slijedilo je formiranje specijalnih i antiterorističkih postrojbi MUP-a Republike Hrvatske i sve su one u svome sastavu imale isključivo dragovoljce čija je motivacija za obranu od agresora bila neupitna. Ove su specijalne postrojbe uz temeljnu policiju i Narodnu zaštitu bile u prvoj fazi rata okosnica organiziranog otpora, ali slijed događaja i nametnute nam okolnosti iziskivali su okupljanje širih slojeva hrvatskih ljudi koji su bili pripravni staviti se na raspolaganje Domovini. Realno stanje u kojem se nalazila Republika Hrvatska (tijekom 1990. i u prvoj polovici 1991. godine), nametalo je potrebu pripreme za stvaranje buduće vojske - organizirane, uvježbane, jedinstvene i čvrsto ustrojene oružane vojne sile čiji će opseg djelovanja biti teritorij cijele zemlje i koja će biti u stanju na širem području učinkovito se suprotstaviti agresoru.

 Odluka o ustrojavanju Zbora narodne garde (ZNG), donesena je na sjednici Vrhovnog državnog vijeća u Banskim dvorima u Zagrebu 9. travnja 1991. godine, a tri dana poslije započele su konkretne pripreme za izvršenje ove složene i važne zadaće. Sabor Republike Hrvatske već 17. travnja prihvaća odluku o formiranju ZNG-a, temeljem čega prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman (20. travnja 1991. godine) potpisuje Odluku o preustroju redarstvenih snaga MUP-a u posebne operativne obrambene postrojbe ZNG-a unutar MUP-a RH ali pod zapovjedništvom Ministarstva obrane (bio je to jedini mogući način s obzirom na tadašnje savezne zakone i formalno još uvijek važeći Ustav SFRJ). 

 Krajem travnja i početkom svibnja iste (1991.) godine, formirane su prve četiri brigade Zbora narodne garde, označene kao "A" brigade: 1. brigada – Tigrovi, 2. – Gromovi, 3. – Kune i 4. – Pauci. 

 Formiranje postrojbi ZNG-a bilo je od iznimne važnosti i značenja, kako zbog daljnjeg organiziranja obrane i pripreme za djelotvorniju borbu protiv agresora (koji je već započeo s terorističkim akcijama - u Pakracu, na Plitvicama i masakrom nad hrvatskim redarstvenicima u Borovu Selu), tako i zbog podizanja morala samih građana. Postroj od 800 vojnika naoružanih najsuvremenijim naoružanjem, s nekoliko oklopnih transportera i automobila uz desetak protuzrakoplovnih sustava nije predstavljao vojnu silu koja se tada mogla mjeriti s "JNA", ali bio je to jasan znak svijetu i agresoru da se Hrvatska neće predati. Ustrojavanje ZNG-a bilo je začetak Hrvatske vojske i imalo je ogroman, nemjerljiv značaj u vremenu prije odsudnih bitaka za hrvatsku slobodu i samostalnost.

 Po prvi put, na postrojavanju u Kranjčevićevoj, pojavili su se i pripadnici Počasne postrojbe predsjednika Republike Hrvatske u svojim kitnjastim, ceremonijalnim povijesno-tradicijskim odorama koje su do danas ostale neizmijenjene iako je u javnosti (naročito iz krugova ljevičara, liberala i tzv. antifašista) bilo i oprečnih mišljenja, pa i kritika vezano za njezin ustroj i način na koji se u javnosti predstavljala. Naravno, uvijek je u Hrvatskoj bilo i bit će (nažalost) onih kojima smeta sve što je izvorno hrvatsko, pogotovu ako je vezano za identitet i povijest našeg naroda. Danas je Počasno-zaštitna bojna elitna postrojba Hrvatske vojske, na ponos Domovini i svakomu tko Hrvatsku doživljava kao svoju državu.

Počasno-zaštitna bojna ponos je Domovine i naših Oružanih snaga

(Adresa slike)

 "Zenge" su uživale nepodijeljenu potporu naroda, ali jednako tako su bili omraženi u redovima srpsko-crnogorskog agresora, njihove "JNA" i domaćih srpskih terorista - "krajišnika" koji su ih se plašili i nastojali oklevetati pred svijetom nazivajući ih "ustašama", "crnokošuljašima", "Tuđmanovim plaćenicima", "koljačima", "legionarima" itd., pa nije nikakvo čudo da su pripadnici ZNG-a u pravilu imali posebne "tretmane" i nakon zarobljavanja - mnogi su masakrirani, mučeni i zlostavljani u logorima, a medijska kampanja koju su protiv njih vodili srpski propagandni centri spada u najcrnje stranice huškačkog i destruktivnog djelovanja vođenog u skladu s komunističkom doktrinom Specijalnog rata.

 Hrabrost naših ratnika, uz mudro državno i vojno vodstvo i dragocjenu potporu domovinske i iseljene Hrvatske kao i naših Hrvata iz susjedne Bosne i Hercegovine, slomili su kralježnicu agresoru koji je barbarskim metodama i genocidom krenuo uništiti hrvatski narod i zatrti svaki trag njegova postojanja. Nismo pokleknuli i nećemo, jer, kako kaže ona domoljubna pjesma: "Što se krvlju brani, ne pušta se lako…"

(Video): Smotra ZNG 1991. Mi smo garda Hrvatska;

 

Zlatko Pinter/PDN