Danas je peta godišnjica pogibije pilota Marka Novkovića i Luke Jagatića
U tišini vojnog aerodroma, gdje se još uvijek osjeti šapat neba i jeka turbina, 7. svibnja 2024. godine obilježava se peta godišnjica pogibije dvojice hrabrih pripadnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva – natporučnika Marka Novkovića i poručnika Luke Jagatića. Mladi piloti, čije su snove prekinuli oblaci tragedije, stradali su u nesreći pada školskog aviona Zlin 242L, ostavivši neizbrisiv trag u hrvatskom vojnom zrakoplovstvu i kolektivnoj svijesti hrvatskog naroda.
Natporučnik Marko Novković, iskusni pilot i član slavne akro-grupe „Krila Oluje“, ostavio je iza sebe nasljeđe vrhunskog letača, mentora i čovjeka koji je živio za nebo. Njegova preciznost u zraku, posvećenost učenju mladih pilota i strast za letenjem bili su više od dužnosti – bili su poziv srca. Kao nastavnik letenja i demo pilot u 392. eskadrili aviona, u okviru 93. krila Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, Marko je bio simbol izvrsnosti, često pohvaljivan i ocjenjivan najvišim ocjenama.
Njegov kolega i učenik, poručnik Luka Jagatić, bio je pripadnik 7. naraštaja budućih vojnih pilota. Nakon što je uspješno prošao zahtjevno selekcijsko letenje, započeo je temeljnu obuku na avionu Zlin 242L. Svojom marljivošću i znanjem, koje je brusio kroz studij vojnog inženjerstva na Hrvatskom vojnom učilištu, Luka je pokazivao zrelost i predanost koja je obećavala blistavu karijeru vojnog pilota. Ostvarivši oko 25 sati naleta na školskom avionu, bio je na samom početku nebeske avanture koju je živio punim plućima.
Njihov susret u kabini Zlina 242L nije bio samo trenutak školovanja i mentorstva – bio je simbol prijenosa znanja, povjerenja i zajedničke ljubavi prema zrakoplovstvu. Nažalost, taj let ostao je njihov posljednji.
Pet godine nakon tragedije, Hrvatska se još jednom prisjeća svojih sinova koji su živote položili u mirnodopskoj službi domovini. Piloti ne umiru kada izgube život – piloti umiru kada ih zaboravimo. A Marko i Luka neće biti zaboravljeni.
Njihova imena ostat će upisana u vječnost Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, kao trajni podsjetnik na hrabrost, profesionalnost i neizmjernu ljubav prema domovini. U njihovoj žrtvi ispisana je poruka budućim naraštajima: biti pilot nije samo zanimanje – to je čast, poziv i dužnost prema nebu koje štitimo.
Neka im je vječna slava i hvala. Počivali u miru, nebeski vitezovi.
