Danijel Vuinac: „Srbija u EU bez da prizna zločine, otkrije pobijene, preda sve zločince i plati ratnu odštetu? Taj film nećete gledati!”
Odmah da nam bude jasno – ovo je kraj Hrvatske koju su stvarali branitelji devedesetih. Pobijedila je ponovno opcija koja će Hrvatsku odvesti u europski centar, što je zapravo eufemizam za kontinuitet kmetovskog služenja globalizmu judeo-masonerije, koja jedva da se uopće i krije iza nasmiješenih lica svojih vjernih sluga Šeksa, Pupovca, Plenkovića, Jandrokovića ali i nekih crkvenih poglavara, poput kardinala Bozanića. Potonjeg ne navodim slučajno, i to čak ne zbog toga jer je u zadnje vrijeme počeo promovirati grozomornu židovsku Pashu već jer se više uopće i ne čuje i ne vidi; ni jednom se naime nije otvoreno suprotstavio agresivnom sotonizmu, genderizmu i kultu „prava žena na izbor (umorstvo)” kojeg već godinama zagovaraju licemjerni, lažni katolici poput Plenkovića i bivše predsjednice, koju sam još 2013. u svojoj kolumni u novinama i na portalu „7Dnevno” izravno prozvao mandžurijskom kandidatkinjom i, nažalost, bio u pravu. Srednji prst upućen svima nama koji se zalažemo za pravo nerođene djece, a iza tog naboranog srednjaka robotski grč na licu koji samo podsjeća na ljudski osmijeh, potvrdili su moje slutnje od prije sedam godina. No, na osnovu čega sam tada temeljio svoje teze? U trenucima kad ju je većina Hrvata obožavala poput Bogorodice drznuo sam se za nju, „našu liepu plavku”, napisati da je brainwashed muppet američke CIAe i masonerije. Nije da sam bio nešto posebno motiviran proučavati njen američki cv iz New Mexica (Los Alamos), Natoa ili Trilaterale, bio je dovoljan već i sam letimičan pogled na neke njene stare fotografije; nju u prisnom društvu Šeksa, Granića, Mesića i Sanadera. Otprilike kao i sada, kada vidite fotografije Plenkovića koji ponizno ljubi prsten mladom Sorošu i svom Mišelu ili kada šalje umilne osmijehe svom pripitom šefu Junckeru koji ga štipka za stražnjicu. Pametnom dovoljno. Ali ne i prepametnim Hrvatima.
Baja bez jaja
Ponegdje u Hrvatskoj za osobu poput Plenkovića reklo bi se – baja bez jaja. Dakle, to je izraz za kretene koji u svojoj kući mlate ženu i djecu a vani, na ulici su kukavice. Isto vrijedi i za političare koji među slaboumnim građanima glume dominantne face, dok su među inteligentnijima i opasnijima manji od makovog zrna. Nažalost, vanjski nastup je uvijek 90% uspjeha: žena može biti nevjerojatno lijepa i pametna, ali ako nije našminkana, ne smješka se i ne drži poput grofice, većina ljudi neće ju ni primijetiti. Isto je i u politici: ako se političar/ka ležerno ne smješka, ne drži uspravno i povremeno ne lupi šakom o stol (i doslovno) i usput ne ponizi oponenta, glasači će takvu osobu smatrati mlakom i nesposobnom. Reklo bi se – jednostavan animalni trik, ali zapravo ništa nije bliže pravoj istini i načinu na koji se osvajaju politički bodovi i vlast. To jednostavno pravilo znaju i uspješno su koristili i Sanader i Mesić, a danas Milanović i Plenković. Na pitanje – hoće li u izolaciju ako je bio u kontaktu sa zaraženim Đokovićem, Plenković cijeloj naciji odreže, mrtav-'ladan: „Ja u samoizolaciju? Taj film nećete gledati.”
I nikom ništa... Dapače, u tom trenutku je još više narastao u očima naših, inače vrlo bistrih, oštroumnih glasača. Gotovo do veličine jednog Sanadera. Ako ovako nastavi, mogao bi prerasti i Tita. Barem u Hrvatskoj. Ipak, u Bruxellu će do daljnjeg ostati samo mali od kužine.
Osnovni postulat svake uspješne politike: „Nije važno tko glasa već tko broji glasove”
Europski mali od kužine ilitiga baja bez jaja osvojio je taman toliko mandata da ne mora koalirati s mrskim Grmojinim i Škorinim „ustašama” - na radost svih maloumnika, uhljeba antihrvata, globalista soroševaca, a pogotovo Pupovca i četnika Vučića. Unatoč koroni i maloj izlaznosti - ili upravo zahvaljujući tome. A možda i zahvaljući i ponekoj kutiji na biralištu, napunjenoj listićima prije otvaranja birališta, ili pak zahvaljujući pogrešno prebrojanim glasovima i bačenim listićima... Ako takvi trikovi prolaze u jednoj „kolijevci demokracije” Americi (prisjetimo se Floride i kontejnera punih bačenih listića) što ne bi i kod nas i u dijaspori. Pa kad tomu dodate činjenicu da dva krila hrvatske Udbe uz sebe imaju sve agencije za promociju, odnosno takozvano ispitivanje javnog mnijenja, tri nacionalne tv-kuće koje mjesecima građanima sugeriraju da osim HDZa i SDPa nitko treći nema šanse, čitavu vojsku revnih „volontera”, omanju internet-bojnu trolova i jednu državnu agenciju za brojanje glasova znakovitog naziva „Apis” (Dragutin Dimitrijević, op.a.), teško je za očekivati da će ikada na vlast u Hrvatskoj doći netko tko nije po volji Bruxellesu ili Beogradu. Sve da i ima veću potporu hrvatskog naroda. Nije li se bivši ministar Kuščević od uha do uha nasmijao kada su ga pitali gdje su nevažeći potpisi 40.000 ljudi i zašto je gotovo pola milijuna Hrvata ostalo bez referenduma?
Jer, zamislite da na vlast dođe netko tko bi se usudio krenuti putem suverenizma, putem jedne Mađarske ili, sačuvajnasbože Engleske! Zamislite da prekine s etno-biznisom i ukine 8 zagarantiranih manjinskih fotelja te promijeni izborni zakon. Zamislite da uvede jedan školski program za svu djecu i sve ljude koji žive u Hrvatskoj službeno proglasi – Hrvatima. Zamislite da odbije davati milijune raznoraznim antihrvatskim udrugama i Novostima, da prestane puštati migrante i jeftinu radnu snagu s istoka te umjesto poslova i besplatnih stanova njima, poslove i stanove podijeli Hrvatima. Zamislite da odbije uvesti euro. Zamislite da počne zakonima štititi svoje građane od stranih lihvarskih banaka. Zamislite hrvatskog lidera koji ne bi licemjernim snižavanjem poreza i inim beneficijama pogodovao uvoznim lobijima i stranim trgovačkim lancima. Zamislite čovjeka koji bi povećao minimalne plaće a više oporezovao jako bogate i time stvorio srednji sloj. Zamislite čovjeka koji bi umjesto novih kurvi, odijela, stanova i automobila za Vladu i Sabor, naručio magnetsku rezonancu i ostalu neophodnu opremu za bolnice. Zamislite tu osobu koja bi Slavoniju pretvorila u bogatu ekološku regiju i vratila barem dio mladih iseljenika. Zamislite vraćenu (otetu) INU i sva naftna i plinska polja. Zamislite isključivi gospodarski pojas i aktivirana naša brodogradilišta koja bi, po uzoru na mnoge svjetske gigante, proizvodila (između ostalog) i automobilske dijelove, opremu i vozila za HV i ratnu flotu za HRM. Zamislite tog čovjeka koji bi lupio šakom o stol i mrtav-'ladan licemjernoj Europi poručio: „Srbija u EU bez da prizna zločine, otkrije pobijene, preda sve zločince i plati ratnu odštetu? Taj film nećete gledati.”
Nakon 45 godina jednoumlja, sada imamo 30 godina maloumlja
Ma naravno, taj čovjek, čak i kad bi nekim nemogućim propustom svih tih partijskih brojača glasova osvojio većinu, odmah bi od strane RTLa, HRTa. Nove, N1 televizije, Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacije, 24 sata, Večernjeg lista, Indexa, SNV Novosti i ostalih nazovineovisnih i nazovihrvatskih medija bio prozvan – ustaškim populistom. Ili bi, poput Škore, ujutro bio komunist, popodne ustaša a navečer četnik. Zgražali bi se naši „neovisni mediji” nad njegovim rigidnim „fašistoidnim” stavovima. Bio bi momentalno proglašen militantnim luđakom koji Hrvatsku vodi u propast te bi domoljubi poput Tomića, Jergovića, Pavičića, Babića, Dežulovića, Veljače i sličnih urlali kako nas taj klerofašistički kreten, taj notorni sljedbenik Hitlera i Pavelića, vraća natrag u mračne devedesete. Radnička fronta bi počela revoluciju. Nadasve pametna Rada Borić i lucidni Krešo Međeral zakrvavljenih bi očiju i iskeženih očnjaka palili kontejnere i crtali krvave petokrake po ulicama. Ostojić i Bernardić bi u ime Tita pozvali narod na oružani ustanak a i sama europska komisija bi nam poslala prosvjednu notu i, onako prijateljski, savjetovala da odustanemo od svojih interesa ako želimo tih par stotina milijuna navodno bespovratnog kredita i guzice njihovih turista u našem Jadranu. Na kraju bi se javio i naš baja, iz kreveta sa svojim dragim Mišelom u Bruxellesu: ”Jesam vam fino govorio, trebali ste mene birati a ne tog glupog desničara... Da budemo načisto, sve što trebate učiniti jest skinuti gaće, sagnuti se, duboko udahnuti i - zatvoriti oči.”
Danijel Vuinac
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti
