DEMOGRAFSKI SLOM – Što se dogodilo nakon ljeta 2021.?
Dok državni vrh slavi Dan državnosti, hrvatska stvarnost sve više podsjeća na tiho izumiranje. Gotovo simbolično uoči 30. svibnja, objavljeni su novi službeni podaci o broju živorođenih u travnju – i ponovno smo svjedoci povijesnog minimuma.
U posljednjih 12 mjeseci rođeno je najmanje djece otkad se ovakva statistika vodi. Ovaj podatak, koji bi u svakoj ozbiljnoj državi izazvao izvanredno zasjedanje Sabora, kod nas prolazi gotovo neopaženo. Mediji šute, političari zabavljaju mase trivijalnostima, a demografski ponor se produbljuje.
Ključno pitanje koje nitko ne postavlja: što se dogodilo sredinom 2021.?
Pad rađanja ne može se više pripisivati općem trendu iseljavanja ili dugogodišnjem demografskom zamoru. Prije srpnja 2021. situacija je, iako nepovoljna, bila relativno stabilna. A onda – kolaps. Broj začeća od lipnja 2021. (koji se ogleda u broju rođenih od ožujka 2022.) naglo i dramatično pada.
Nitko ne nudi suvislo objašnjenje. Niti demografi, niti političari, niti mediji. Čak ni takozvani “stručnjaci” koji su nas do jučer svakodnevno zatrpavali analizama svake temperature i kašlja. Jesu li i u ovom slučaju “slijedili znanost” – ili je bolje pitanje: koga su zapravo slijedili?
Za koga se grade vrtići dok natalitet kolabira?
S državne razine stižu najave “rekordnih ulaganja” u predškolski odgoj, gradnju vrtića i digitalizaciju osnovnih škola. No za koga? Broj djece u slobodnom je padu. Ako se trend nastavi, veći je smisao da se vrtići počnu pretvarati u domove za starije – jer će jedino to imati korisnike.
Šutnja je zločin
Crodex.net je među rijetkima koji ovo pitanje postavljaju javno: je li Hrvatska, zajedno s drugim zemljama, prošla kroz nešto 2021. što je izravno utjecalo na plodnost, trudnoće i zdravlje budućih roditelja? Je li se nešto promijenilo u životnim, biološkim ili medicinskim okolnostima što bi moglo objasniti ovu demografsku imploziju?
Znamo što ne smijemo reći, znamo koje teme algoritmi ne vole, znamo koja imena ne smijemo spominjati. Ali to ne znači da ćemo šutjeti. Jer ako sada ne govorimo – za nekoliko godina više neće biti ni onih koji će nas moći slušati.
Za kraj: Što vi mislite, je li ovo slučajnost ili posljedica? Pišite nam, a mi ćemo i dalje otvarati pitanja koja drugi zatvaraju.
Izvor:Nenad Bakić
