“Derište željno pažnje”: najžešći napad na Stanivukovića dolazi iz RS

GRANICA, KUKANJE I REALNOST: Stanivuković glumi žrtvu – a ni vlastiti mu više ne vjeruju

BANJA LUKA / ZAGREB – Nakon što je banjolučki gradonačelnik Draško Stanivuković proveo noć na granici s Hrvatskom zbog odbijanja policijske kontrole, pokušao je cijeli slučaj pretvoriti u političku priču o “diskriminaciji Srba”. No ono što je uslijedilo potpuno je razotkrilo njegov narativ – kritike su stigle upravo iz srpskih redova.

I to ne blage, nego brutalne.

Među prvima je reagirao novinar Boris Mišević poručivši da slučaj nema veze s nacionalnošću, nego s ponašanjem: Stanivuković najprije javno napada Hrvatsku, a zatim se čudi reakciji na granici. Istaknuo je kako i sam, kao Srbin rođen u Beogradu, nema problema pri prelasku granice te zaključio da je “glumljenje žrtve komično”, naglašavajući da su poštovanje i korektnost ključ – a ne provokacije.

Nije problem nacionalnost – nego ponašanje

Stanivukovićev pokušaj da cijeli incident objasni time što je “Srbin i pravoslavac” nije naišao na razumijevanje – ni u Srbiji ni u Republici Srpskoj.

Jer činjenice su jednostavne odbio je policijsku kontrolu, time prekršio pravila koja vrijede za sve i završio u postupku kao i bilo tko drugi.

Granica Republike Hrvatske ujedno je i granica Europske unije, što znači strože kontrole i nultu toleranciju na odbijanje suradnje.

To znaju svi koji prelaze granicu. Osim, čini se, Stanivukovića.

Gračac kao okidač: retorika koja je sve promijenila

Dodatni problem za Stanivukovića nije samo ponašanje na granici, nego i ono što mu je prethodilo.

Njegovi istupi u Gračacu, u kojima je žalio za tzv. Republikom Srpskom Krajinom, koristio retoriku velikosrpskog narativa i posezao za teritorijalno osjetljivim temama koje nisu prošli nezapaženo.

Takav politički nastup u Hrvatskoj ne može proći kao “privatni posjet”. To je direktna provokacija.

Srbi mu ne vjeruju: “Glumljenje žrtve je komično”

Ono što najviše boli za Stanivukovića jest činjenica da mu ni “njegovi” više ne vjeruju.

Hrvatski novinar srpskog podrijetla Boris Mišević jasno je poručio “Nema to veze s tim što si Srbin… Glumljenje žrtve je komično. Korektnost je ključ, a ne nabrijavanje.”

Poruka je jednostavna poštuj državu u koju dolaziš – i nećeš imati problema. 

Bursać bez milosti: “Bahato derište željno pažnje”

Još žešće je reagirao bosanskohercegovački novinar Dragan Bursać, koji nije birao riječi.

U svojoj kolumni brutalno je secirao cijeli slučaj “Odbio je kontrolu. Točka. Nije diskriminacija, nego pravilo.”

A zatim i još izravnije “Drugi Srbi nemaju problema jer nisu bahata, razmažena derišta željna pažnje.”

Ova izjava pogađa u srž problema – nije riječ o nacionalnosti, nego o ponašanju i političkom kalkuliranju.

Nacionalna karta kao izlaz iz problema

Kada se suočio s posljedicama vlastitog postupka, Stanivuković je posegnuo za najstarijim političkim trikom – nacionalnom kartom.

Jer je to najlakše ne priznati pogrešku, prebaciti odgovornost i proglasiti se žrtvom. 

No taj model sve slabije prolazi. Jer tisuće Srba svakodnevno prelaze granicu bez ikakvih problema.

I tada se postavlja logično pitanje jesu li oni “manje Srbi” – ili jednostavno poštuju pravila?

Granica nije politička pozornica

Ovaj slučaj jasno pokazuje jednu stvar granica nije mjesto za političke performanse.

Ako odbiješ kontrolu – bit ćeš zaustavljen. Ako provociraš – dobit ćeš reakciju. Ako glumiš žrtvu – neće ti svi povjerovati.

Posebno ne oni koji znaju kako sustav funkcionira. 

Sam je sebi najveći problem

Stanivuković nije postao žrtva sustava.

Postao je žrtva vlastite politike.

Njegova strategija je provocirati, izazvati reakciju i prodati priču o ugroženosti koja ovaj put se raspala.

I to ne zbog Hrvatske.
Nego zato što su mu i vlastiti ljudi rekli – dosta je.